Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

ponedjeljak, 28.02.2005.

Mitska bića

Grifon – mitsko čudovište (grč. Gryps, lat. Griphus)

Grifon je mitološko biće, mitološko čudovište nastalo od lava i ptice (orla). U Grčku, pa iz nje u Rim Grifoni stižu najvjerojatnije s Istoka gdje su nastali kao fantastična bića kojima su tamošnji narodi napućili svijet svoje fantazije, ili mitologije. Ipak, najstariji Grifoni poznati su Athumanunhu iz drevnog Egipta, a tamo su oni spoj, ili kombinacija lava i ptice, ili lava i čovjeka, a upravo takva je Sfinga. Iz drevne Mezopotamije Athumanunh vidi Grifona u spoju lava i bika, lava i čovjeka, lava i ptice grabljivice, škorpiona i čovjeka, a tu su onda i zmajevi. Najpoznatiji su 'babilonski zmajevi' siruši i kerubini, krilati bikovi stražari s ljudskim glavama. Kako su se od tih bića razvili Grifoni, Athumanunh priznaje da ne zna, jer ništa pouzdanog i utvrđenog o tome nigdje nema. Ta mitološka fantastična bića Athumanunh pronalazi i u Hesiodovim književnim uradcima, a spominje ih i Herodot koji ih opisuje kao čudovišta s lavljim tijelom, orlovskim krilima i kandžama, a žive negdje daleko na sjeveru Azije. Tamo u tim dalekim prostranstvima Grifoni zapravo čuvaju bogata ležišta zlata. Grifoni su navodno, mnogo jači od ostalih životinja, isključe li se lav i slon. Drevni ljudi Azije mogli su se domoći i pripitomiti Grifona samo neposredno u trenutku kada se on izlegne, kasnije je to nemoguće, a u indijskoj mitologiji upravo Grifoni proganjaju kopače zlata, ali ne zbog zlata, već u strahu da im oni ne ukradu mladunčad. U drevnoj Baktriji upravo Grifoni svojim kandžama kopaju zlato i od njega svijaju svoja gnijezda, a ljudi u svojoj pohlepi dolaze do njihovih gnijezda i oko njih skupljaju ostatke i mrvice koje ispadnu iz gnijezda. Nikada Grifoni nisu došli u sukob ili bilo kakvu vezu s junacima grčke mitologije, a jedinu vezu s njima imao je bog Apolon, ali tu vezu još nitko nije nigdje objasnio.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...