Sve je ostalo moj problem. Mali ili pregolem. (3. dio)

subota , 24.09.2022.

-"Ali ne mogu, shvati! Imam vožnju i dovršavam diplomski. Ajde sutra."
-"Ne mogu sutra. Ili danas ili nikako."
-"Žao mi je, ali ne mogu."

U tjednu u kojem me čekalo polaganje vozačkog ispita i obrana diplomskog rada, njegova poruka nakon dva mjeseca tišine mi zasigurno nije trebala.
Ponosna na sebe što sam mu se uspjela othrvati zadovoljno sam dovršavala prezentaciju za obranu. Kako iznenađenjima, kad je on u pitanju, nikad kraja tako mi je i ovog puta priredio nepotrebnu navalu kortizola i agresije.

-"On sutra ide po Martinu na aerodrom i oboje dolaze u Brod."
-"Zajebavaš me!??"
-"Ne.", veli Ria vjerojatno još ljuća od mene.
-"Zato je bilo ono - ili danas ili nikako."
-"Da."

...

Od tog tjedna ponovno su prošla dva mjeseca. Bio je početak rujna. Odradila sam teretanu i hrvala se s dilemom oprati kosu ili ju samo zavezati. Zavezala sam ju i izašla na piće s Riom i dečkima. Sjeli smo u Alfu i krenula je standardna zajebancija kad me spomen njegovog imena ošinuo direkt u slezenu.
-"Elvise..."
Ni ne sjećam se ostatka rečenice samo sam prestravljeno pogledala u Riu ne bi li se uvjerila jesam li dobro čula.
Kimnula je glavom i pogledom usmjerila na ulaz. Bilo je potrebno nekoliko sekundi i dečko u prugastoj majci prošao je pored mene.

Pogledali smo se oči u oči. Šok je bio obostran. Ne znam tko se više uzjebao. Pozdravio nas je i počastio još jednom rundom, a zatim se vratio za svoj stol. Nije prošlo ni desetak minuta i već sam dobila njegovu poruku. Želio je popričati sa mnom i ispričati mi se.
Naravno da smo se za nekoliko trenutaka već nalazili u drugom dijelu Alfe. Komentirao je moj parfem, mene...i neprestano se približavao sve više i više.
Obećao me izvesti na večeru sljedećeg dana. Glupa i još uvijek zaljubljena naravno da sam popustila i pristala. Popustila i pristala iako sam znala da je i dalje s Martinom i da mi je lagao od nultoga dana naše veze.

Prepričavanje te večere i njegovih isprika zaista nije potrebno jer je bilo vrlo lako za pretpostaviti kako će se večer završiti samo jednim odličnim seksom koji će me ponovno uništiti na nekoliko dana...tjedana.

...

Do studenog 2021. prošlo je dovoljno Elvis free dana i na pamet mi više nije palo ni E od Elvis. A onda...
-"Vjerojatno si me obrisala, a vjerojatno i zaboravila. Vjerojatno ovu poruku ne ćeš ni pročitati, ali sve je to uredu. I bolje da je tako, sve sam to zaslužio kad si ti u pitanju. Želim da znaš da sam požalio što sam se onako ponašao i što nisam ostao s tobom. Želim ti sve najbolje. Hvala ti!"

Imao je pravo. Obrisala sam ga.
Zaboravila?
Nisam...ali svakako mi više nije bio na listi prioriteta. Prošlo je nešto više od godinu dana od kada me je zadnji put ostavio u komadićima. Čitala sam poruku iznova i iznova i iznova i...iznova.
Nisam odgovorila.

Iznenađenjima niti ovog puta nije bilo kraja.
"Elvisova curo-cimerica je trudna. Treba roditi u šestom mjesecu.", glasila je Riina poruka samo četiri dana nakon netom spomenute Elvisove.

...

Napokon dolazimo i do lipnja. Lukino i Anjino vjenčanje.
Jedan propušten poziv u srijedu, a zatim i drugi u četvrtak. Do petka nas je dijelilo samo nekoliko sati.
Nisam ga vidjela skoro dvije godine. Svi me ispituju jesam li spremna. Ne mogu reći da mi je bilo svejedno, ali bila sam potpuno spremna suočiti se Lukinim kumom - Elvisom. Jedina dilema bila mi je hoću li se pored Elvisa morati suočiti i s njegovom trudnom cimericom. Nisam morala. Ostala je u Njemačkoj.
Na vjenčanje smo zakasnili nekoliko minuta i ušli taman u trenutku izmjene zavjeta. Stajao je u plavom odijelu, pustio je bradu - Jebote!

Od trenutka kad smo se vidjeli u crkvi više se nismo ispuštali iz vida. Trudila sam se stajati po strani i ne dopustiti mu da mi se približi, ali bilo je bezuspješno. Bio je tu na metar, dva u svakom prokletom trenutku. Kako ispred crkve tako i tijekom ostatka večeri.

"Da mi te još jednom taknit', tilo sakriti od bure. More moga bi razmaknit', a ne mogu tvoje škure. Za mladost vrimena nima, a za jubav fali srca...", do kraja pjesme njegove ruke već su bile oko mene. Stvarno, ali najstvarnije nisam imala namjeru niti popričati s njim, a kamoli plesati, ali bilo je jače od mene, od njega, od nas.
-"Elvise, nemoj to raditi. Svi gledaju."
-"Pa šta. Prijatelji smo."
-"Da, ali cura ti treba roditi svaki trenutak..."
-"Pa smijem valjda plesati s tobom!?"
-"Da, ali podigni ruke."
Nije se dao smesti očitim preprekama i ostatak večeri proveo je koristeći svaku moguću priliku ne bi li mi se približio, zagrlio me, zavrtio i poljubio (u obraz!).

-"Ovo je mogla biti naša svadba."
-"Elvise, ti čekaš dijete s drugom. Šta je tebi!?"
-"Da sam ostao ovdje sigurno bismo bili zajedno."
-"Da sam ja završila pravo bila bih pravnica. Da sam....da sam..."

...

Prošla su i četiri sata. Ostala je samo ekipa i tamburaši.
"Kad bura me prene, a noć dušu zgrije, sidnen di bi otac sidija prije. Kroz pirju točin svoj život na stol šparan kapje smija, a prolivan bol..." do početka druge strofe već je bio za mojim stolom.
-"Hajde plesati sa mnom."
-"Ne mogu Elvise."
-"Molim te!"
-"Ne mogu."
-"Vratit ću se po tebe."

Drugi pokušaj. Dolazi do mog stola.
-"Ova pjesma je za tebe! Molim te izađi plesati sa mnom."
-"Elvise, ne mogu!"
-"Vratit ću se po tebe."

Treći pokušaj. Ponovno dolazi do mog stola.
"Samo ću jedno reći. Bio sam u toliko gradova i upoznao toliko žena, ali samo je jedna dama...Želim da svi znaju da sam idiot kako sam se ponašao prema njoj."
Sluša, gledam i ne vjerujem. Jednostavno ne vjerujem što se događa. Ok, da sam bila sama za stolom, ali definitivno nisam bila sama i sad su svi gledali u kuma i... Ivu.

Kao da dotada nije bilo dovoljno materijala za jednu tragikomediju, začinio je večer s toliko materijala da bi se moglo snimiti i 13 nastavaka iste.
-"Ova je pjesma za tebe!", govori dok se spušta na koljena. Uzima moje ruke i nastavlja.
-"Oprosti mi, molim te! Oprosti što sam se tako ponašao prema tebi."
-"..."
-"Ja sam kum, a vidiš da cijelu večer samo tražim gdje si ti."
-"..."
-"Želim da znaš da te i dalje volim."
-"Elvise, ne voliš me."
-"Htio bih da sve bude kao što je bilo. Htio bih ponovno biti s tobom."
-"HALLO!?? Ti čekaš dijete s drugom. Mi više nemamo o čemu pričati."
-"Istina, ona će biti mater moga djeteta, ali ja nju ne volim..."
-"Sam si odlučio."
...
-"Budi večeras sa mnom. Molim te."
-"Ne mogu."
Izjurila sam iz sale ne pozdravivši ni Luku ni Anju.

...

"Dobila si najljepšu pjesmu na vjenčanju.", ujo komentira cjelokupni Elvisov nastup prethodne večeri.
Naravno da su te subote uslijedila još dva propuštena poziva.

-"Do kad si tu?", popuštam.
-"Do kad se ne vidim s tobom.", odgovorio je instantno.

Točan je k'o školski raspored. (2. dio)

utorak , 06.09.2022.

Jedna poruka, odgovor, dogovor, treća, tisućita, poziv i već smo bili zajedno. Na daljinu, ali zajedno.
Do Božića smo dogurali i do Volim te.
Da, bilo je malo prerano i tračak sumnja se pojavio odmah nakon čitanja te poruke, ali zvučala je toliko lijepo, toliko toplo, toliko potrebno u tom trenutku.
Bio je to najsretniji i najtužniji Božića mog 27godišnjeg života.
Mama je brzo naslutila da se nešto događa i s njom sam ranije odradila razgovor "imam dečka i zove se tako kako se zove", ali s tatom sam tek trebala popričati. Okršaj se zahuktavao i eskalirao samo dva sata nakon Elvisovog Volim te.
Vozio me do Rije. Jedva sam čekala doći do nje da joj pokažem Elvisovu poruku i jedva sam čekala taj božićni izlazak, ali sva je čarolija nestala kad smo na 50ak metara od Riine kuće, ne znam ni sama kako, dospjeli na temu - imaš dečka!?
"Da, tata, ali on se zove..."
Iako je 50ak metara relativno kratka ruta jedva sam dočekala izaći iz auta.
Zalupila sam vratima i bijesno stala stiskati Riin interfon. Ja sam, otključaj i daj mi pivo i đin. Odmah!

"Popizdio je kad je čuo da se zove Elvis. Sve može, sve je super, ima fakultet, radi, zarađuje, ali jebeno ime. Jebeno ime im je najbitnije! Ne mogu vjerovati!", prosipam žuč u jednom dahu.

...

Malo za reći, ali tog Božića smo se svi međusobno izbjegavali. Mama je pokušavala smiriti situaciju iako znam da ni njoj nije bilo svejedno. Jedino što je rekla bilo je: "Ako je to za ljubav mog djeteta, prihvatit ću sve."
Tata je bio malo odrješitiji i konkretniji i kao božićnu čestitku dobila sam: "Možeš selit' iz kuće. Biraj, ali njega mi ne ćeš dovest u kuću."
U tom sam trenu otkazala i Božić i Novu godinu i svaku želju za životom. Napokon imam dečka, napokon sam sretna, a sve to nije bitno jer važno je zvati se Ernest.

S tatom više nisam pričala i razmjenjivali smo samo najnužnije informacije. Silent treatman je potrajao sve dok nisam prekinula s Elvisom. Ne zbog njegovog imena i vjeroispovijesti nego zbog...malo žurim, zapravo. Ubrzo ćemo doći do razloga.

...

"Mišu, rezervirao sam let. Dolazim ti u drugom mjesecu.", bila je poruka dan iz Nove Godine.
Stigao je dan ranije nego mi je rekao. Bilo je to pravo iznenađenje, a on jedino što mi je trebalo.
On i ja, napokon. Against all odds što reče jednom Phil Collins...
Prepričavajući cijelu ovu priču i ja sam se na tren ponadala kako ćemo ipak imati sretan kraj, ali slijedi ono što se zove - ŽIVOT.

Tih tjedan dana trebalo je biti naših tjedan dana. Bilo je sve samo ne naših!
Išao je do te mjere da si je dozvolio to da me ostavi da ga čekam tri jebena sata dok se nije sjetio poslati poruku da je zapio s prijateljima. I onda malo zatim usudio se nazvati me u 2 ujutro kako bih nekoj random ženskoj u gradu rekla da sam ja, citiram, NJEGOVA DJEVOJKA i da ga pusti na miru.
"Elvise, ajde molim te naruči si taksi i odi kući dok ne napraviš neku glupost.", savjetujem mu još uvijek u sasvim dobroj namjeri umjesto da ga pošaljem u PM.

Ne znam je li do hormona, do činjenice da sam ženskoga roda ili sam jednostavno samo glupa, ali jutarnja isprika i obećanje da će se iskupiti bili su sasvim dovoljni da se krenem spremati za naš večernji dejt. Večera, vino, košulja, vatrica, sve po PS-u. Naravno da je za sve to bio nagrađen puuuno više nego je zaslužio, ali ajde...i ja sam profitirala.
Ležali smo tako zagrljeni i pričali o raznim stvarima. Bilo me strah pitati što će dalje biti s nama, ali me poprilično hrabro uvjerio da je sedmi mjesec naš mjesec. "Kad diplomiraš doći ćeš kod mene u Frankfurt i napokon ćemo biti zajedno."

Zadnju večer proveli smo skupa čak punih sat i pol. Naravno da je Đani bitniji od Ive, ali tad mi je i tih sat i pol bilo dovoljno. Ponovili smo ono što nam je zapravo najbolje išlo i rastali se do travnja kad sam ja trebala doći njemu u Njemačku.

...

Prvi dan proljeća bio je izrazito sunčan i topao. Epidemiološke mjere malo su popustile i ponovno smo mogli na Poloj. Taj dan ću prehodati 25 jebenih kilometara, ali krenimo po redu.
"Gdje si? Bila sam s Anjom, trebam ti reći toliko toga.", zove me Ria nakon odrađena prva 4 kilometra.
"Evo me na Poloju. Aj sjedi na bajk, čekam te tu kod bazena.", odgovaram i nadodajem: "Koliko je loše od 1 do 10?"
"Ufff...jako!", odgovara kratko.

Stigla je kroz 10ak minuta i počela okretati moj svijet za 360 stupnjeva.
Znam da volim puno pisati, ali ovo ću prepričati što je kraće moguće čisto zbog svog mira i zdravog razuma.
Prvo sam dobila screenshoot fotografije zagrljene crnokose djevojke i Elvisa. Ta crnokosa djevojka nisam bila ja. Bila je Martina.
Martina je Elvisov cimer. U njegovom rječniku cimer se ne definira kao osoba s kojom dijeliš stan već se u njegovom rječniku cimer definira kao osoba s kojom si vezi dok si u vezi s drugom djevojkom u drugom gradu, drugoj državi. A najbitniji sastojak tog recepta je - u isto vrijeme!
Preostalog 21 kilometra se ni ne sjećam. Samo sam hodala, hodala, plakala, bjesnila, hodala dok se nisam našla u svojoj sobi. Otvorila sam prozor, uzela našu sliku i svom snagom ju otresla na beton. Psi su počeli lajati, spustila sam se brzo dolje ne bih li pokupila razbijeno staklo. Mama je izašla nekoliko sekundi za mnom. Uzela je lopaticu u ruku i ništa me nije pitala. Bilo joj je jasno.

Pivo, helex, rakija, helex, helex, nevjerica, pogled na taj screenshoot...ne nužno tim redoslijedom, ali to je bilo na dnevnom redu narednih par dana. Te večeri nisam imala snage za sukob i suočavanje i jednostavno sam ignorirala njegov poziv. Ujutro sam mu poslala poruku objašnjavajući mu da ako sam pristala biti s njim u vezi ne znači da sam pristala biti i u vezi s Martinom.
Naravno da je odmah krenulo izvrtanje riječi, okrivljavanje društvenih mreža, uvjeravanje da to nije istina i da mu je Martina samo prijateljica. Cimerica. Što li već. Jednostavno se nije dao smesti i na tome mu skidam kapu.

Nastavili smo se natezati još nekih mjesec dana kada sam mu rekla da želim da mi se više ne javlja. Nije prihvatio tu "prijetnju" i našli smo se negdje na sredini - dolazi u sedmom mjesecu i onda ćemo popričati i sve će mi objasniti. I dalje me voli i dalje mu puno značim i dalje će misliti na mene.

Njegova priča ima glavu i rep. (1.dio)

petak , 02.09.2022.

10. listopada
Religije svijeta. Slušam predavanje već tri sata.
Ne znam o čemu se točno radi jer predavanje ne prati ono što bi trebalo pratiti, ali pravo je vrijeme za prošetati se do wc-a.
Jebem ti!
Menga mi je procurila po novim riflama. Nemam vestu, nemam jaknu, nemam druge hlače, ali IMAM za prošetati lijepih i neugodnih 20 metara do predavaonice - možda i ne najgori walk of shame. Pauza je taman počela i stojim naslonjena na zid bezuspješno pokušavajući dozvati Gabrijelu da mi donese mobitel. Tata je, srećom, brzo bio tu, pokupio me i pričekao da se presvučem da me vrati na preostala tri sata Religija svijeta.

...
"Možemo svi ići u pi*** materinu! Uzet će nam kuću." Tako je nekako glasio bijes i svađanje mojih roditelja. Nas troje smo samo prisluškivali s vrha stepenica ne bismo li razaznali o čemu je riječ. Long story short - nisu na uzeli kuću, sredili smo sve, ali o tome drugom prilikom.
Ono zašto je ovaj podatak bitan jest to da u tom trenutku više nisam bila ni za što, a najmanje za dogovoreni izlazak s Riom.
"E, ja neću večeras van. Pričat ću ti."

...
"Ma idemo van. Nek' ide život. Vidim da u Alfi svira Zora.", glasila je poruka Rii nešto malo iza osam.
"Ako večeras nekog ne zbariš onda nisi Grubišićka!", viče mi brat dok izlazim iz kuće. Ne znam je li bilo do njegovog pep talka ili do činjenice da sam prvi put u životu obukla suknju u grad, ali počela sam se bolje osjećati. Od Pipe do Mlinara uspjela sam Rii ukratko prepričati dogodovštine tog petka desetog.
Skrenuvši od Mlinara na korzo prema nama je išao je ON.
Izmjenivši ukratko plan puta i večeri dogovorili smo se s njim naći u Alfi. Bio je to Riin prijatelj iz srednje škole. Plava košulja, tamnoput, čvrst stisak ruke, stav, pogled, sve!
"A šta znaš, možda ti je baš Elvis suđen!?" viče Ria dok koračamo prema Beercu. Od tog trena već sam i zaboravila na Religije svijeta, na mengu, na hlače, na bankrot, svađe i činjenicu da je vani jebeno prehladno za početak listopada. Jedan đin, drugi, pivo i krenule smo prema Alfi.
Tamo nas je dočekalo uobičajeno društvo s malom iznimkom - bio je tamo i on. Baš kako smo se ranije dogovorili. Ni ne sjećam se kako je priča zapravo krenula samo se sjećam da smo se već nakon 15 minuta ljubili nasred Alfe.
"Novo svitanje i staro pitanje što te nemaaaa, nemaaaa...."

11. listopada
Nisu prošla ni dva sata otkako sam legla u krevet, a već je zvonio alarm. "Jebem ti taj znakovni jezik subotom ujutro!", gunđam i gunđam i gunđam, a onda pogledam mobitel i vidim njegovu poruku. Naravno, ploča se preokrenula i u tom sam trenu mogla odraditi i 20 sati znakovnog jezika 10 puta mamurnija nego sam tad bila. Nije bilo 20 sati, bila su samo 3 sata, ali odradila sam ih s lakoćom znajući da ću se taj dan ponovno vidjeti s njim.
Pivo, čips i velika Milka + on, ja i vatra u kaminu. Vrh svijeta!

...
"Osjećala sam se k'o da mi je prvi put. Znači, još uvijek se ježim..." prepričavam Rii netom opisani dejt dok ispijamo već drugo pivo u Pipi i čekamo Elvisa da dođe u grad. Sasvim logičan slijed događaja za jednu subotu.
"Ti i ja bismo definitivno bili zajedno da ne idem u Njemačku.", ostajem zbunjena i poluljuta na izgovorene riječi, ali pripisat ćemo to nepreležanom mamurluku, novom turom opijanja i velikom navalom pobrkanih hormona. Znam da odlazi, ali zašto to sad spominje?

12. listopada
"Mišu oprosti zbog sinoć...", glasila je poruka isprike. Vjerojatno ni sam nije znao zbog čega se točno ispričava, ali pravilo tako nalaže kad skužiš da je žensko nadrkano i ljuto...iako to žensko ni samo ne zna zbog čega točno. Moguće da je do toga što sam nakon Marka prvi put pronašla nekoga tko me imao na onaj - hello!, a sutra ujutro već odlazi.
"Iskupio" mi se ribljom večerom koja je bila začinjena s pet čevapa jer fina Iva ne jede ribu, ona jede čevape. Ispili smo bocu vina i preselili na kauč.
"Jebote, sav sam protrnuo." kratko je prokomentirao vjerojatno najbolji seks kojeg sam dotad imala u životu. "Obostrano..." promrmljam i uputim se u kuhinju oprati posuđe. Nije dugo trebalo i već smo bili na trećoj rundi. On, ja, kauč i vatra iz kamina.
...

12. listopada...i dalje.
"Mišu, jel spavaš? Ajde dođi do Alfe. Evo tu ja, Đani i njegova djevojka." Bilo je nekoliko minuta prije ponoći.

13. listopada.
Nije me trebao dugo nagovarati i kroz pola sata sam sjedila pored njega smijući se njegovim srednjoškolskim/fakultetskim pričama i pričama o bivšim ljubavima. Little did I know da će se neka druga tako možda smijati i "mojoj" priči s njim.