Gdje god da te život nosi uvijek moraš znati tko si. GENI, GENI KAMENI!

utorak , 28.10.2014.

Jedna od nekoliko najvećih želja u životu bila mi je otpjevati Thompsonovu Geni kameni.
Ni manje ni više nego baš tu.
Hoće to tako kad planiraš provest još jednu ultra uzbudljivu večer uz laptop, a Ines ti pošalje poruku da odete na karaoke.
Idemo se smijati drugima, glasila je jedna od poruka. Da, nisam mogla ni zamisliti da ću se smijati sama sebi te večeri.
Led je probio Miro s Juliškom, a zatim nas je i Džepa počastio jednim Bijelim dugmetom. Da nisam odlučila napraviti budalu od sebe vjerojatno bi mi vrhunac večeri bio lik koji je srčano otpjevao Sandijevu Malenu. MALENU!
No dobro... ponoć je prošla, a ja i dalje prebirem po gemištu tražeći hrabrost.
Nisam znao da si kukavica!, viče Džepa vidno razočaran situacijom gdje sam se ustrtarila više nego kad sam se morala cijepiti u četvrtom srednje, a nisam smjela pokazat da se bojim igle više nego vrag tamjana.
Kad ako ne sad!? Penji se gore!, zapovijeda mi gemišt nekoliko minuta kasnije.
Idi mi naruči pjesmu. Pjevat ćemo Miran i ja., odlučno obznanjujem početak svoje glazbene karijere.
Iva! Iva! Iva! dere se ekipa dok se nespretno penjem na podij.
Čvrsta ruka i poštenje, sveta voda i krštenje. Budi čovjek to je dika. Budi roda svoga slika!

Frjgrspfkdkdkdazicsdf , rasula nas priko svijeta, a sad nova loza raste, vratile se doma laste ... ponosno branim boje svoje Hercegovine i prepuštam Miranu skori refrenčić.
Geni, geni kameni, vatra gori u meni! Geni, geni kameni, takvi smo mi rođeni! UZMI ILI OSTAVI!, završavamo naš fantastični duet nemareći za falšanje ili sramoćenje.
Ok, ovo smo odradili. Sad možemo dalje. Nakon ovog mogu sve!, čestitam sama sebi.
Ajmo u Alfu. Valjda je neka studenska večer, preuzimam inicijativu budući da je fajrunt bio blizu pa smo se morali preseliti.
Nakon što smo se dogegali do Alfe još brže smo se i odgegali jer je gužva bila veća nego gledanost Severininog kućnog uratka. Gdje ćemo sad? Mogli bismo jedino do San Marca.
Ne sjećam se više tko je predložio ovu opciju, ali se sjećam da sam bila dovoljno trezvena u svom pijanstvu da se probam othrvat ulasku u San Marco, ali jebiga, kud svi Hebrang bojzi tamo i ja.

Daleko si, daleko si...pa ja znam ovu. Bože, oprosti mi, ali ja znam ovu pjesmu. Ne znam kako, ali ju znam. Ostat ćemo ovdje, izgovaram bez trunke samopoštovanja.
Jkljgjijgiespođslž, vrati mi se nesrećo. Karakter mi je nula, gffhoodjhwufhuhfe!
Ajme, pa znam i ovu. Bit će da je to zbog Alfe, tješim se. Zaredalo se i par hitova za koje, nasreću, nisam čula.
Ja sam gladna. Moram nešto jest jer ću se srušit, pregovaram s Džepom i ubrzo se nalazimo ispred Brune kad nam se srušio čitav svijet budući da je bio zatvoren. Jebeni četvrtak. ČETVRTAK!
A ništa...idemo po taksi i doma.