Što rade pilići za šankom? Piju, piju, piju!

utorak , 22.04.2014.

Ako položim, pijemo u subotu!
Budući da nama ne treba neki poseban razlog za opijanje, činjenica da će Vedrana napokon položiti Farmakologiju zahtjevala je dostojno slavlje. U našem slučaju razlog za opijanje mogao je biti i vrlo banalan kao recimo: nikad-nisam-pila-ponedjeljkom, idemo na ono jedno piće koje započne Cedevitom i završi trima tamnim Leffe-ima (preporučam!) pa sve do slavlja naše lijenosti i uzastopnog padanja na ispitima. Bilo kako bilo, jedva dečekah subotu.
...
Nisam prošla!
...
Eh,ništa od našeg slavlja večeras... pomislih, a u prilog tomu je išla i poruka u kojoj mi je napisala da je tek stigla iz Osijeka i da je preumorna i da ide spavati.
Ništa, uslijedila mi je još jedna noć pored kvazikontrakonsezulanih kontrakata, nasljedivog i otuđivog zakupa poljoprivrednog zemljišta koje ima stvarnopravni karakter iliti emfiteuzu, uz ovlaštenja založnog vjerovnika, usucapio po Justinijanovom pravu i uz najsimpatičnije poglavlje rimskog prava - obvezno pravo! Uff...

Čini mi se da je bilo negdje pola 9 kad je uslijedio Vedranin poziv. Šta ćemo večeras?
Zbunjeno odgovaram da ne znam pojma i da mi je svejedno.
- Šuki dolazi večeras.
- Šuki? Odakle on? odgovaram uz smiješak.
- Ima neki salsa party u Artu pa nas je zvao da dođemo.
- Ne moj zezat? Idemo!
- Idemo!
Nakon toga joj pošaljem poruku da mi je zapravo neugodno i da ne znam plesati i kako činjenica da imam dvije lijeve noge zapravo vrijeđa nekoga tko ima dvije lijeve noge.
Ne izmišljaj! Sad sam ga zvala i rekao je da će nas naučit mrdat kukovima.
Nakon svih pregovora napokon se nalazimo pred Artom i ulazimo u lift razmjenjujući informacije o tome gdje je Syos najjeftiniji.
Evo nas, konačno na petom katu dok se naguravamo koja će prva ući na plesni podij.
De, ne ću ja, aj ti! Ne, aj ti!

Pa i ne će ti taj ledeni čaj baš pomoći da se opustiš., konstatira Marin dok srčem ledeni kroz slamčicu.
Ma nema veze, odgovaram prestrašena činjenicom da ću uskoro morat pokazati svoje zavidno umjeće blamaže.
Ajmeee, koliko dugo nisam ovo čula! Bila je to Obsession koja nas je instantno vratila u osnovnu školu, a osjećaj sreće koji je izazvala u tom tenutnku mjerljiv je jedino osjećaju sreće kad konačno izađe novi broj OK-ja.

E,sad ideš. Znaš i voliš ovu pjesmu i nema izvlačenja!, govori Marin dok me vuče na podij.
Ne, ajmo kad bude više ljudi da se ne primijetim u gužvi jer stvarno ne znam plesat.
Uzaludno se izvlačim, ali sad smo već dogurali jako daleko i nema povratka.
Samo se opusti. Dva koraka lijevo, dva koraka desno.
Hmm, pa i nije tako loše, ali moje dupe odbija svaku suradnju s ritmom i nogama.
Ček, jesu već bila dva koraka ili fali još jedan? Desno? Lijevo? Ne, dva desno? Ne. Stani!, otpuhujem dok mi Marin ponavlja da se opustim. Vidiš da nije strašno, govori nakon prvog okreta i uspješne suradnje.

Ajme, a kako me vukla, k'o pod ručnom sam bio. Krenem, a ova me vuče nazad, smije se Marin dok prepričava Vedrani kako je započela naša karijera Ginger Rogers i Freda Astairea.
Sljedeći put ću biti bolja od tebe. Obećavam.
Obećanje ludom radovanje, viče Marin dok se pozdravljamo na izlazu.
Ozbiljno, ponavljam....