P = (a+c)v / 2

subota , 31.12.2016.

Dva su dana prije 7.7. i još uvijek nema rasporeda kada tko polaže usmeni ispit iz matematike. Grupno smo se tješili sve do trenutka kada su nam u pola dva iza ponoći javili da se ispit odgađa za sljedeći četvrtak, 14.7.

- Iva, pa to je odlično. Imaš još tjedan dana da se potpuno pripremiš., smiruje me mama tog jutra.
- Da, ali sad moram čekati još TJEDAN DANA. Hoću samo da to sve više prođe., histerija ne popušta.
....
Bilo je 11 sati kada sam stigla na faks tog četvrtka. Ispit je trebao započeti u pola 12, ali naravno da su si opet dali za pravo odgoditi ga pola jedan.
Opet kolektivno nezadovoljstvo, ali uredu je jer još uvijek mogu ponoviti sve što želim.
Prva petorka je ušla nešto prije jedan sat i nestrpljivo smo čekali ishod. Prošlo je već sat vremena otkako su ušli, ali nitko još nije izašao. Pred učionicom nas je bilo još šest puta toliko i definitivno nam se nije sviđao tempo polaganja jer je i druga godina imala ispit taj isti dan i činilo se kao da ćemo dočekati jutro u tom hodniku.

Negdje oko tri sata profesorica je izašla i pozvala nas da uđemo pisati ispit.
Izvadila sam potreban pribor, zaželjela Gabrijeli sreću i čekala svoja pitanja.

1. Sud. Operacije sa sudovima. Negacija ekvivalencije.
2. Zbrajanje u skupu prirodnih brojeva. 2+3
3. Skup R. Apsolutna vrijednost realnog broja. (R, +) Abelova grupa.
4. 4 karakteristične točke trokuta. Konstruirati ih na tupokutnom trokutu.
5. Definiraj kružnicu. Talesov teorem.
6. Vrste četverokuta. Izvod za površinu trapeza.

Kada sam vidjela listu pitanja jednostavno nisam mogla vjerovati očima. Da me netko pitao da si sama odaberem šest pitanja ne bih si mogla odabrati boljih šest pitanja nego su mi bila dana.
U učionici nas je bilo dosta i trebalo je vremena da profesorice pregledaju sve napisano. Marija je prva bila gotova i naravno da je položila s izvrsnim. Meni i Gabrijeli je dvojka bila sasvim dovoljna.

Šest je sati i napokon sam došla na red. Profesorica je pregledala sva četiri ispisana papira ne komentirajući apsolutno ništa. Kako uvijek pretpostavljam najgore tako sam i ovoga puta pretpostavila da zasigurno ništa ne valja.
- Kako zovemo ovo?, osvrće se na drugo pitanje.
- Hm, zovemo...", totalna blokada.
- Probajte se sjetiti.
Nakon silnih kombinacija u glavi niti jedan odgovor koji bi odgovarao na to pitanje mi nije padao napamet.
- Stvarno se ne mogu sjetiti., otpuhujem zabrinuto.
- Kartezijev produkt.
- Joj, da.
- Ajde mi još samo ovaj trokut konstruirajte malo veći.
Uzimam trokute i šestar i ponovno krećem u borbu s tupokutnim trokutom i njegovom opisanom i upisanom kružnicom, težištem i ortocentrom.

- Iva, prošla sam., čujem sreću u Gabinom glasu dok je izlazila iz učionice.
Koliko mi je bilo drago zbog nje toliko se nisam mogla previše veseliti jer mi je treća visina pobjegla 2 milimetra od sjecišta prethodnih dviju i ortocentar mi nije precizno određen.
- Treća visina mi je pobjegla za dva milimetra, hoću li ponovno konstruirati?, upitam prestravljeno profesoricu jer sam mislila kako će me ta dva milimetra koštati cijelog ispita.
- Ma ne morate. Sve je ostalo pedantno napravljeno. To će biti dovoljan. Ne mogu vam dati više s obzirom da vam je pismeni ispit napisan za dovoljan.
- Profesorice, ne možete vjerovati koliko mi znači ova dvojka...
Kupim svoj pribor, uzima indeks i odlazim do profesorice Ružice koja upisuje moj izvrsni dovoljan. Bilo je dvadeset minuta do sedam kada sam izašla iz učionice.
....

- Moramo to još jednom proslaviti večeras. Godina je riješena. Idem se istuširati i spremiti doma jer sam od 11 na faksu pa možemo otići i nešto pojesti u Uno. Ja častim.
Ujo i bratić su me pokupili oko 9 sati. Ana samo što nije stigla iz Zagreba, a četiri pizze stižu za naš stol.
Živjela dvojka iz matematike!