Run, rabbit, run. Dig that hole and when at last the work is done don't sit down, it's time to dig another one.

nedjelja , 29.04.2018.

-Doći ćeš u srijedu.
-Ha? Sad u srijedu?
-Da.
-Ali ne mogu... nisam ni izustila rečenicu do kraja, a suza je već kliznula niz lice.
-Zašto?
-Idem na koncert u petak, a i pišem kolokvij iz matematike taj dan, objašnjavam dok se druga suza utrkuje s trećom.
-Na kakav koncert ideš?
-Na S.A.R.S. u Lisinski. Dobila sam karte za rođendan, čekam ga već dva mjeseca.
-Ajde vidjet ćemo onda neki drugi datum.

Nakon što mi je prije svega dvije minute izvukao cijev iz nosa (endoskopija nosa i sinusa), šokirat me viješću da za šest dana trebam doći na vađenje štitnjače, svakako nije bilo potrebno. Mogli smo to odgoditi i za neki drugi dan, recimo....nikad!
Stvarno sam se ponadala kako ću uspjeti izbjeći sav taj cirkus barem još nekoliko mjeseci, ali to je bilo već treće stručno mišljenje koje je glasilo - predlažem učiniti totalnu tireoidektomiju.
Nema potrebe podjećati na moj strah od igala i vađenja krvi, a činjenica da bih trebala izvaditi cijeli organ (plus nošenje drena) svakako su bili jasni razlozi kategoričkog pokušaja obrane od istog.
S.A.R.S. kao S.A.R.S. bi imao koncert u nekome drugom gradu, kolokvij bih napisala nekom drugom prilikom (na kraju je bio i odgođen) i sve se dalo lako riješiti, ali jednostavno nisam bila spremna na težinu izgovorenih riječi jer su odjednom postale stvarne. Više nisu pisale samo na papiru.

-Doći ćeš onda 10.1. Jel' ti to odgovara?
-Ako moram...odgovaram jednako potreseno kao i maloprije.

.....
-Ti si otpilila Đanića zbog S.A.R.S.a? To još nisam doživio, smije se tata u hodniku bolnice.
-Pa što sam trebala? Rekao je da dođem u četvrtak. Ne mogu doći u četvrtak. Ne mogu doći ni 10., ali tko me pita.

Bio je to poprilično sunčan prosinački četvrtak.