Nazvat ćemo ga Antun jer se igrom slučaja tako stvarno zvao.

subota , 27.09.2014.

A: Jel vrijedi još dogovor ili si našla novog frajera?
I: Naravno da vrijedi. Ideš samnom.

Budući da ovom dogovoru nije prethodila nikakva veza, prijateljstvo iz vrtića ili pak bilo kakav oblik suvisle komunikacije, bio je to vrlo hrabar potez s moje strane. Dotične večeri smo sjedili u Rupi jer nas je kiša rastjerala s norijade kad sam ugledala njega.
Ni pet ni šest i već sam ispalila - Hoćeš ići sa mnom na maturalnu? 3.6. je, ali ne znam još sve detalje.
Iako se trenutno ne sjećam tog romantičnog trenutnka kada je prisatao, sjećam se samo da sam se nalazila u vrlo romantičnom stanju pijanstva (tako su mi barem sutradan prepričali). Sve u svemu bilo je bitno da je pristao.
Nađi me na fesju!, bilo je zadnje čega se sjećam što se tiče te večeri.

Nakon par dana mi je poslao i poruku što da obuće. Nema neki dress code, ali bi bilo dobro ako imaš neku crnu, sivu ili krem košulju jer ću imati narnčastu haljinu.
Da, haljina je bila narančasta i to iz više razloga. Prvi je vjerojatno bio zato što se svemir urotio protiv mene, drugi zbog krojačicinog prijedloga i treći zbog toga što sam se prije tog dogovora najela bunike pa mi je moć razlučivanja bila dosta sjebana.
Sve su moje ideje vezane za haljinu pale u vodu kad nam je sa stola namignuo novi broj Burde s dotičnom narančastom haljinom na naslovnici i modelom koji ima 28 kila manje od mene, 13 puta preplanutijim tenom i malo puno većim dekolteom.
Budući da vremena za korekciju grudi nije bilo, jedino sam mogla ublažiti svoj albino ten i otići u solarij...priznajem.
To će biti pogreška broj dva, ali to ću saznati tek kasnije.
Strike number three bila je frizura. Večer prije sam se, k'o zavraga, odlučila ofarbati i to ni manje ni više nego u ljubičastu.
Ne znam, možda da probamo pletenicu za promjenu?, govorim Jeleni u frizerskom par sati prije maturalne.
Mislim da će se i mama iznenadit jer inače uvijek feniram kosu, zadovoljno konstatiram pri izlasku iz salona.
Kad sam napokon stigla kući i ekspresno se istuširala, navukla sam staru haljinu i krenula na šminkanje. Bit će to pogreška broj četiri.
Glazba koju slušaš jako utječe na to kako ću te našminkati, govori mi Tea dok kistom polagano nanosi poveće količine bijelog sjenila. Ne znam kako je samo od slušam rock došla do slušam narodnjake, ali upravo tako me i našminkala.
Nakon toga, preostajalo je završno lickanje i oblaćenje narančaste izdajice.

MAMAAAA!!!!, vrištim po sobi. MAMAAAA!!!!
Kakve su mi ovo fleke po leđima i listovima?, zaplakujem gledajući se u ogledalo.
Smiri se. Idemo do kozmetičkog. , odgovara.
Kad smo stigle i objasnile u čemu je problem dobile smo sasvim neočekivani i bahati komentar jedne od naučnica ili što je već bila. Moraš promijeniti pozu u solariju. Uhvatio je vakuum.
Dobro, kako sam ja to mogla znati? Pa prvi put sam ovdje. Što da sad radim?, paničarim u salonu.
Ništa, proces apsorpcije...blabla...je 24 sata, trenutno se ništa ne može napraviti.

Jebi ga, ne mogu ovakva na maturalnu s bijelim flekama po leđima.
Ne bi to bio velik problem da sam se držala prvotnog plana i izgeda haljine, ali ova nema naramenice, a meni je kosa spletena u pletenicu i sve se vidi. Sjećam se da me mama nabrzinu istovarila u Studiju BB i rekla da mi isfeniraju kosu najbrže što mogu da mi kosa prekrije leđa jer za pola sata trebala biti u Kristalu, a još trebam pokupiti pratnju koju ćemo nazvati Antun jer se igrom slučaja tako stavrno zvao.
Gdje stanuješ? Ja nemam pojma gdje ta ulica., bespomoćno se derem na mobitel bezuspješno pokušavajući navigrati uju po Livadi. Jebena Livada!
Bit će to posljednja pogreška te večeri.

.....
Iva, okreni se!, ponosno govori tata dok snima svoju prvorođenu.
De, nemoj mene snimat. Eno ti mama!, odbrusim mu zločesto tješeći se da nakon svih stresnih situacija tog dana imam pravo na predah.
Ostatak večeri prošao je onako kako je i trebao proći. Valcer prilikom kojeg sam izgazila Antuna više nego što sam izglazila otirač brišući blatnjave patike nakon motorijade 2009. te u znaku generacijskom falšanja Gaudemausa na Nos habebit humus.
U neku ruku mi je čak i drago da sam ga izgazila jer kako se osjećaš kad ti se maturalni plesač prepije i odleprša s bocom minarale u rukama bez i jedne jebene riječi?
Nikako! Eto, tako se osjećaš. NIKAKO!