10. listopada
Religije svijeta. Slušam predavanje već tri sata.
Ne znam o čemu se točno radi jer predavanje ne prati ono što bi trebalo pratiti, ali pravo je vrijeme za prošetati se do wc-a.
Jebem ti!
Menga mi je procurila po novim riflama. Nemam vestu, nemam jaknu, nemam druge hlače, ali IMAM za prošetati lijepih i neugodnih 20 metara do predavaonice - možda i ne najgori walk of shame. Pauza je taman počela i stojim naslonjena na zid bezuspješno pokušavajući dozvati Gabrijelu da mi donese mobitel. Tata je, srećom, brzo bio tu, pokupio me i pričekao da se presvučem da me vrati na preostala tri sata Religija svijeta.
...
"Možemo svi ići u pi*** materinu! Uzet će nam kuću." Tako je nekako glasio bijes i svađanje mojih roditelja. Nas troje smo samo prisluškivali s vrha stepenica ne bismo li razaznali o čemu je riječ. Long story short - nisu na uzeli kuću, sredili smo sve, ali o tome drugom prilikom.
Ono zašto je ovaj podatak bitan jest to da u tom trenutku više nisam bila ni za što, a najmanje za dogovoreni izlazak s Riom.
"E, ja neću večeras van. Pričat ću ti."
...
"Ma idemo van. Nek' ide život. Vidim da u Alfi svira Zora.", glasila je poruka Rii nešto malo iza osam.
"Ako večeras nekog ne zbariš onda nisi Grubišićka!", viče mi brat dok izlazim iz kuće. Ne znam je li bilo do njegovog pep talka ili do činjenice da sam prvi put u životu obukla suknju u grad, ali počela sam se bolje osjećati. Od Pipe do Mlinara uspjela sam Rii ukratko prepričati dogodovštine tog petka desetog.
Skrenuvši od Mlinara na korzo prema nama je išao je ON.
Izmjenivši ukratko plan puta i večeri dogovorili smo se s njim naći u Alfi. Bio je to Riin prijatelj iz srednje škole. Plava košulja, tamnoput, čvrst stisak ruke, stav, pogled, sve!
"A šta znaš, možda ti je baš Elvis suđen!?" viče Ria dok koračamo prema Beercu. Od tog trena već sam i zaboravila na Religije svijeta, na mengu, na hlače, na bankrot, svađe i činjenicu da je vani jebeno prehladno za početak listopada. Jedan đin, drugi, pivo i krenule smo prema Alfi.
Tamo nas je dočekalo uobičajeno društvo s malom iznimkom - bio je tamo i on. Baš kako smo se ranije dogovorili. Ni ne sjećam se kako je priča zapravo krenula samo se sjećam da smo se već nakon 15 minuta ljubili nasred Alfe.
"Novo svitanje i staro pitanje što te nemaaaa, nemaaaa...."
11. listopada
Nisu prošla ni dva sata otkako sam legla u krevet, a već je zvonio alarm. "Jebem ti taj znakovni jezik subotom ujutro!", gunđam i gunđam i gunđam, a onda pogledam mobitel i vidim njegovu poruku. Naravno, ploča se preokrenula i u tom sam trenu mogla odraditi i 20 sati znakovnog jezika 10 puta mamurnija nego sam tad bila. Nije bilo 20 sati, bila su samo 3 sata, ali odradila sam ih s lakoćom znajući da ću se taj dan ponovno vidjeti s njim.
Pivo, čips i velika Milka + on, ja i vatra u kaminu. Vrh svijeta!
...
"Osjećala sam se k'o da mi je prvi put. Znači, još uvijek se ježim..." prepričavam Rii netom opisani dejt dok ispijamo već drugo pivo u Pipi i čekamo Elvisa da dođe u grad. Sasvim logičan slijed događaja za jednu subotu.
"Ti i ja bismo definitivno bili zajedno da ne idem u Njemačku.", ostajem zbunjena i poluljuta na izgovorene riječi, ali pripisat ćemo to nepreležanom mamurluku, novom turom opijanja i velikom navalom pobrkanih hormona. Znam da odlazi, ali zašto to sad spominje?
12. listopada
"Mišu oprosti zbog sinoć...", glasila je poruka isprike. Vjerojatno ni sam nije znao zbog čega se točno ispričava, ali pravilo tako nalaže kad skužiš da je žensko nadrkano i ljuto...iako to žensko ni samo ne zna zbog čega točno. Moguće da je do toga što sam nakon Marka prvi put pronašla nekoga tko me imao na onaj - hello!, a sutra ujutro već odlazi.
"Iskupio" mi se ribljom večerom koja je bila začinjena s pet čevapa jer fina Iva ne jede ribu, ona jede čevape. Ispili smo bocu vina i preselili na kauč.
"Jebote, sav sam protrnuo." kratko je prokomentirao vjerojatno najbolji seks kojeg sam dotad imala u životu. "Obostrano..." promrmljam i uputim se u kuhinju oprati posuđe. Nije dugo trebalo i već smo bili na trećoj rundi. On, ja, kauč i vatra iz kamina.
...
12. listopada...i dalje.
"Mišu, jel spavaš? Ajde dođi do Alfe. Evo tu ja, Đani i njegova djevojka." Bilo je nekoliko minuta prije ponoći.
13. listopada.
Nije me trebao dugo nagovarati i kroz pola sata sam sjedila pored njega smijući se njegovim srednjoškolskim/fakultetskim pričama i pričama o bivšim ljubavima. Little did I know da će se neka druga tako možda smijati i "mojoj" priči s njim.
Post je objavljen 02.09.2022. u 20:27 sati.