Jedna poruka, odgovor, dogovor, treća, tisućita, poziv i već smo bili zajedno. Na daljinu, ali zajedno.
Do Božića smo dogurali i do Volim te.
Da, bilo je malo prerano i tračak sumnja se pojavio odmah nakon čitanja te poruke, ali zvučala je toliko lijepo, toliko toplo, toliko potrebno u tom trenutku.
Bio je to najsretniji i najtužniji Božića mog 27godišnjeg života.
Mama je brzo naslutila da se nešto događa i s njom sam ranije odradila razgovor "imam dečka i zove se tako kako se zove", ali s tatom sam tek trebala popričati. Okršaj se zahuktavao i eskalirao samo dva sata nakon Elvisovog Volim te.
Vozio me do Rije. Jedva sam čekala doći do nje da joj pokažem Elvisovu poruku i jedva sam čekala taj božićni izlazak, ali sva je čarolija nestala kad smo na 50ak metara od Riine kuće, ne znam ni sama kako, dospjeli na temu - imaš dečka!?
"Da, tata, ali on se zove..."
Iako je 50ak metara relativno kratka ruta jedva sam dočekala izaći iz auta.
Zalupila sam vratima i bijesno stala stiskati Riin interfon. Ja sam, otključaj i daj mi pivo i đin. Odmah!
"Popizdio je kad je čuo da se zove Elvis. Sve može, sve je super, ima fakultet, radi, zarađuje, ali jebeno ime. Jebeno ime im je najbitnije! Ne mogu vjerovati!", prosipam žuč u jednom dahu.
...
Malo za reći, ali tog Božića smo se svi međusobno izbjegavali. Mama je pokušavala smiriti situaciju iako znam da ni njoj nije bilo svejedno. Jedino što je rekla bilo je: "Ako je to za ljubav mog djeteta, prihvatit ću sve."
Tata je bio malo odrješitiji i konkretniji i kao božićnu čestitku dobila sam: "Možeš selit' iz kuće. Biraj, ali njega mi ne ćeš dovest u kuću."
U tom sam trenu otkazala i Božić i Novu godinu i svaku želju za životom. Napokon imam dečka, napokon sam sretna, a sve to nije bitno jer važno je zvati se Ernest.
S tatom više nisam pričala i razmjenjivali smo samo najnužnije informacije. Silent treatman je potrajao sve dok nisam prekinula s Elvisom. Ne zbog njegovog imena i vjeroispovijesti nego zbog...malo žurim, zapravo. Ubrzo ćemo doći do razloga.
...
"Mišu, rezervirao sam let. Dolazim ti u drugom mjesecu.", bila je poruka dan iz Nove Godine.
Stigao je dan ranije nego mi je rekao. Bilo je to pravo iznenađenje, a on jedino što mi je trebalo.
On i ja, napokon. Against all odds što reče jednom Phil Collins...
Prepričavajući cijelu ovu priču i ja sam se na tren ponadala kako ćemo ipak imati sretan kraj, ali slijedi ono što se zove - ŽIVOT.
Tih tjedan dana trebalo je biti naših tjedan dana. Bilo je sve samo ne naših!
Išao je do te mjere da si je dozvolio to da me ostavi da ga čekam tri jebena sata dok se nije sjetio poslati poruku da je zapio s prijateljima. I onda malo zatim usudio se nazvati me u 2 ujutro kako bih nekoj random ženskoj u gradu rekla da sam ja, citiram, NJEGOVA DJEVOJKA i da ga pusti na miru.
"Elvise, ajde molim te naruči si taksi i odi kući dok ne napraviš neku glupost.", savjetujem mu još uvijek u sasvim dobroj namjeri umjesto da ga pošaljem u PM.
Ne znam je li do hormona, do činjenice da sam ženskoga roda ili sam jednostavno samo glupa, ali jutarnja isprika i obećanje da će se iskupiti bili su sasvim dovoljni da se krenem spremati za naš večernji dejt. Večera, vino, košulja, vatrica, sve po PS-u. Naravno da je za sve to bio nagrađen puuuno više nego je zaslužio, ali ajde...i ja sam profitirala.
Ležali smo tako zagrljeni i pričali o raznim stvarima. Bilo me strah pitati što će dalje biti s nama, ali me poprilično hrabro uvjerio da je sedmi mjesec naš mjesec. "Kad diplomiraš doći ćeš kod mene u Frankfurt i napokon ćemo biti zajedno."
Zadnju večer proveli smo skupa čak punih sat i pol. Naravno da je Đani bitniji od Ive, ali tad mi je i tih sat i pol bilo dovoljno. Ponovili smo ono što nam je zapravo najbolje išlo i rastali se do travnja kad sam ja trebala doći njemu u Njemačku.
...
Prvi dan proljeća bio je izrazito sunčan i topao. Epidemiološke mjere malo su popustile i ponovno smo mogli na Poloj. Taj dan ću prehodati 25 jebenih kilometara, ali krenimo po redu.
"Gdje si? Bila sam s Anjom, trebam ti reći toliko toga.", zove me Ria nakon odrađena prva 4 kilometra.
"Evo me na Poloju. Aj sjedi na bajk, čekam te tu kod bazena.", odgovaram i nadodajem: "Koliko je loše od 1 do 10?"
"Ufff...jako!", odgovara kratko.
Stigla je kroz 10ak minuta i počela okretati moj svijet za 360 stupnjeva.
Znam da volim puno pisati, ali ovo ću prepričati što je kraće moguće čisto zbog svog mira i zdravog razuma.
Prvo sam dobila screenshoot fotografije zagrljene crnokose djevojke i Elvisa. Ta crnokosa djevojka nisam bila ja. Bila je Martina.
Martina je Elvisov cimer. U njegovom rječniku cimer se ne definira kao osoba s kojom dijeliš stan već se u njegovom rječniku cimer definira kao osoba s kojom si vezi dok si u vezi s drugom djevojkom u drugom gradu, drugoj državi. A najbitniji sastojak tog recepta je - u isto vrijeme!
Preostalog 21 kilometra se ni ne sjećam. Samo sam hodala, hodala, plakala, bjesnila, hodala dok se nisam našla u svojoj sobi. Otvorila sam prozor, uzela našu sliku i svom snagom ju otresla na beton. Psi su počeli lajati, spustila sam se brzo dolje ne bih li pokupila razbijeno staklo. Mama je izašla nekoliko sekundi za mnom. Uzela je lopaticu u ruku i ništa me nije pitala. Bilo joj je jasno.
Pivo, helex, rakija, helex, helex, nevjerica, pogled na taj screenshoot...ne nužno tim redoslijedom, ali to je bilo na dnevnom redu narednih par dana. Te večeri nisam imala snage za sukob i suočavanje i jednostavno sam ignorirala njegov poziv. Ujutro sam mu poslala poruku objašnjavajući mu da ako sam pristala biti s njim u vezi ne znači da sam pristala biti i u vezi s Martinom.
Naravno da je odmah krenulo izvrtanje riječi, okrivljavanje društvenih mreža, uvjeravanje da to nije istina i da mu je Martina samo prijateljica. Cimerica. Što li već. Jednostavno se nije dao smesti i na tome mu skidam kapu.
Nastavili smo se natezati još nekih mjesec dana kada sam mu rekla da želim da mi se više ne javlja. Nije prihvatio tu "prijetnju" i našli smo se negdje na sredini - dolazi u sedmom mjesecu i onda ćemo popričati i sve će mi objasniti. I dalje me voli i dalje mu puno značim i dalje će misliti na mene.
Post je objavljen 06.09.2022. u 20:16 sati.