Drina - hermana teacher

25.10.2007., četvrtak

Stigla posta!!!

Dragi moji,
evo najprije da se pohvalim s par mailova od p. Luke!
No, ovaj put je stvarno pretjerao : )))

Draga Drina, stvarnome obradovaotvoj e-mail, to više jer sm te imao sreću upoznati. Ti si velika žena, i osijećam učinit ćeš velike stvari-naravno, dolje u Ekvadoru a i na sebi ioko sebe. Dao Bog da te Sveta Stolica jednog dana kanonizira. Od srca, p. Luka

Draga moja sveta Drina, hvala ti lipa i velika za onu poštu koju mi je poštar donio u sobu, a onaj CD sam slušao jutros. Ma sve me sitilo tebe i tvoga svršenstva. Hvala ti još jednom za svu žrtvu koju si podnila za me. Daj učini sve da te ovaj narod slavi icrkva te kaonizira. Od srcap. Luka

Eto, tako - i p. Luka sad moze slusati cd s ekvadorijanskom duhovnom glazbom!

A i u Zdencu su mi javili da je stigao moj paket, s raznim predmetima koje sam ovdje pomno birala za sve vas, a koje cete imati prigode kupiti na njihovu skupu

Susret će se održati u subotu 3. studenoga 2007 u 16,00 sati, u sportskoj dvorani srednje strukovne škole u Velikoj Gorici, ul. Kralja S. Tomaševića 21. :

Evo i mene na plakatu : )))
A i dolje - ima me i u "citatu"!

"Dragi Kumovi i Suradnici misije Zdenac!

Čast nam je pozvati Vas, Vaše obitelji i Vaše prijatelje otvorena duha na godišnje okupljanje «Molitveni susret prijatelja misija». Na susretu će biti prezentiran rad Udruge Zdenac, sa izvještajem do sada postignutog (Zdenac znanja - kumstva i Suradnici misije Zdenac) kao i svjedočanstva kumova i suradnika. Želimo Vam pokazati plodove Vaših dobročinstava da se zajedno možemo radovati dobroti koju Bog stavlja u srca svojih vjernih!
Imati ćete prilike uživo čuti svjedočanstvo našeg misionara laika Nikole Babića iz Afrike, koji će nam i vizualno prenijeti komadić svijeta siromašnih.Pomažući najpotrebnijima olakšavamo im život i Bog se tada neizmjerno raduje, a od nas svakodnevno čini još velikodušnije apostole svoje ljubavi.
Na našem susretu biti će prisutni i naši veliki prijatelji Kristofori koji će održati molitveno meditativni koncert. Svojom pjesmom, molitvom Josipa Lončara i našom zajedničkom molitvom, naš Bog, Bog Ljubavi učiniti će našu ljubav sigurnijom i ojačati nam nastojanja da uvijek činimo samo dobro.

Postanimo svjesni ovog trenutka, ovog vremena u kojem jesmo i budimo «svijetlost svijeta», živimo Bezuvjetnu Ljubav od koje smo stvoreni i zbog koje jesmo.
Svjedočimo svoje nasljedovanje nazočnošću na ovom molitvenom skupu i pokažimo da smo Kristovi.
Krist od nas želi da «Naš dlan postaje drugima i uzletište i ostvaren san …» DĆ, budimo ga dostojni.
U ovo vrijeme do susreta, Bog će Vam staviti na put osobe koje On želi uključiti u misiju Zdenac. Vama povjerava poslanje da ih privučete na susret. On će Vam dati prave riječi kojima ćete ih oduševiti za postati suradnici i kumovi tisućama najsiromašnije djece.
Veliko HVALA VAMA što ste svojom velikodušnošću mnogima ostvarili san!
Susret će se održati u subotu 3. studenoga 2007 u 16,00 sati, u sportskoj dvorani srednje strukovne škole u Velikoj Gorici, ul. Kralja S. Tomaševića 21.

„ Ljubav je velikodušna!“
1 Kor 13,4
Udruga Zdenac "

- 23:17 - Komentari (7) - Isprintaj - #

20.10.2007., subota

Misijska nedjelja

Kakva bih ja bila misionarka da se ne javim uoci misijske nedjelje?!

I to danas, kad sam prvi put isla sama do grada, novim busom, koji je od neki dan poceo voziti i do nase zabiti, tj. do obliznje crkvice San Miguela (koja sreca!!!)...Tako - malo po malo, korak po korak, postajemo sve "civiliziraniji"... A tek ako akcija pripravljanja naseg pjescanog puta za Gospodina uspije, ma gdje ce nam biti kraj!

A i ja sam sve vise - Ekvadorijanka! Jucer sam sa s. Lenkom isla u Quito, izvaditi svoj Censo! Sto li je to, pitat cete se! E, pa to je kao neki sluzbeni dokument, kao osobna karta, koju svi ovdje trebaju imati! I kako mi viza vrijedi dvije godine, tako i moj Censo vrijedi dvije godine! Isli smo u njihovu policijsku upravu, dobili broj, kao u nasoj Petrinjskoj (sjetila sam se onog policajca i one zene koja je tamo dobila metak u nogu - nadam se da su do sada oboje dobro) - ovdje nije bilo takvih filmskih situacija, samo smo cekali da se na displeju pojavi nas broj, u finim stolicicama, kao u kinu, a s. Maritza nam je cak donijela i grickalice, da nam cekanje bude ugodnije, koje smo onda podijelili s kolumbijanskom obitelji koji su cekali u redu ispred nas! Nakon oko sat i pol cekanja, zasvijetlio je i nas broj, mladi policajac me "digitalno" fotografirao, i censo s mojim likom, imenom, nacionalnoscu i jos par podataka, s datumom vazenja do rujna 2009. bio je gotov!

Inace, s. Maritzu vam posebno preporucujem u molitve, ona je ovdje najveca pomoc s. Lenki, sva je energicna i duhovita, i obozava Hrvatsku (vjerojatno zato sto obozava i svoju maestru s. Lenku) i sve hrvatsko, pa tako i mene, trudi se zapamtiti sto vise hrvatskih rijeci, i nada se da ce se jednog dana njihov red Zajednica Krista Misionara Molitelja prosiriti i do Hrvatske! Mladja je od mene godinu dana, a od Nove Godine ima velikih problema sa zdravljem, ovaj tjedan je bila na pretragama, a sljedeci tjedan, 24.10 su joj nalazi i rezultati, pa eto - uz sto vise vase molitve i njeni nalazi ce biti sto bolji!

A onda mozda i njihov red doista jednog dana u Hrvatskoj!

U to ime, kao i povodom misijske nedjelje, njihova himna (tekst na spanjolskom i glazbu, koju vam na zalost ne mogu ovdje predociti sastavila je s. Lenka, a prijevod na hrvatski - moja malenkost : )

Misionero Orante

Contemplo tu rostro en oracion.
De madrugada y en silencio,
Desde la union con el Padre
Brota la fuerza de su union!

Coro:
Maestro, enseńanos a orar,
Danos la valentia de poder anunciar,
que solo tu eres
vida, camino y verdad

Tus pies recorren pueblo y ciudad
Abriendo los ojos del ciego,
Tus manos curan la enfermedad,
saciando al humbriento
al sediento de verdad.

Coro.

Tu amor es un manantial
Que llama a una entrega radical
Con tu mensaje por tierra, aire y mar,
Tus misioneras anuncian la libertad.

"Kantautorica" s. Lenka Covic

Misionar Molitelj

Molitva pred licem Tvojim,
u tisini ranog jutra,
pa sve do Vjecnosti drage,
izvor je sve nase snage!

Pripjev:
Ucitelju, nauci nas moliti,
i snage nam daj,
da svi od nas mogu cut,
kako samo ti si
Istina, Zivot i Put!

I u selu, i u gradu, s nama si svedj,
slijepima otvaras oci,
bolesne lijecis, i gladne hranis,
Istinom tazeci zedj!

Pripjev.

Tvoja Ljubav je poput vrela,
i potpuno joj predane za herojska djela,
Radosnom Vijescu za zemlju, i nebo, i vodu,
Tvoje Misionarke navijestaju Slobodu!
(18.10.2007)

A naslov bi mogao biti i Misionar Milosrdja - pa se primijeniti i na laike misionare milosrdja Udruge Zdenac : )

Nasa kapela i Svetohraniste ( s refrenom himne na zidu)

I jos jedna novost: nasa s. Silvia evo bas sutra na misijsku nedjelju, ulazi u novicijat Zajednice Krista Misionara Molitelja, a njena rodjena sestra s. Sandra koja je nedavno proslavila 24. rodjendan vec je ranije polozila svoje zavjete! Tako da ovdje nisu samo duhovne sestre, vec ima i rodjenih sestara! A jucer je i njihov otac slavio svoj 48. rodjendan, pa su ga obje isle posjetiti i pridruziti se i toj proslavi! Vjerujem da ce sutra biti prilike da upoznam i njihovu citavu obitelj!

- 19:21 - Komentari (7) - Isprintaj - #

Pozdrav Tomislavu & ekipi : ))))

Ma, sto me nahvali...

Snjeguljica i palotinci : )

- 19:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

11.10.2007., četvrtak

Pripravimo put Gospodinu!

“Glas vice u pustinji:
Pripravite put Gospodinu,
Poravnite mu staze”

Ovaj citat iz Starog Zavjeta (Iz 40,3) citiran i u sva 4 Evandjelja, ozbiljno su shvatile sestre Zajednice Krista Misionara Molitelja s. Lenke Covic, u Oyacotu pored Quita, koje neumorno rade i zalazu se da priprave put Gospodinu medju siromasnim ziteljima ovog dijela Ekvadora, u zupi bez zupnika, omogucujuci vrtic, skolu i hranu njihovoj siromasnoj djeci, a nakolicini djevojaka i stan, organizirajuci i animirajuci molitvena okupljanja u 3 male crkvice svoje zupe i vodeci svu pastoralnu djelatnost u svojoj zupi...

Jer, kao sto i pise u pravilima ove mlade zajednice, one su kao svoju zadacu prihvatile retke iz poslanice Efezanima 1,3-14: “Uglaviti u Kristu sve – na nebesima i na zemlji…”, pocevsi od podrucja gdje nema dovoljno svecenika, kao sto je slucaj bas ovdje u Oyacotu…

No, citat iz naslova moze se primijeniti doslovno i na par kilometara dugacku pjescanu stazu koja vodi do njihovog malog centra, koja cak nije niti makadamska, i kojom sestre svakodnevno vise puta prolaze pjesice ili svojim skromnim kaminom, dovozeci u nekoliko tura djecu vrticke dobi u svoje prostorije i odvozeci ih kucama nakon radnog dana, dobro ih zastitivsi platnenom ceradom, kako ih oblak pijeska i prasine, koji prati kamioncic tijekom cijele voznje, ne bi previse zagusio i zaprasio…

I ja pomazem oko "utovara" djece

S. Liz (ili s. Rosita) ih prate u prikolici

"Goodbyeee, teacheeeer!" veselo otezu mali glasici dok kamion zamice iza ograde...

Istim putem sestre, najcesce vise njih zajedno, u straznjem dijelu kamiona, odlaze i u svoje 3 zupne crkvice, kasljucajuci i svojom odjecom, kragnama i rukavima stiteci svoje disne puteve od pijeska i prasine, temeljito otresajuci svoje naprasene haljine, pri izlasku iz ovog svake veceri iznova sivo smedjeg kamiona, unatoc nekad tamnozelenoj platnenoj ceradi …

Ovako izgleda nas kamion, kad nakon par kilometara konacno dodje do asfalta...

Pozivamo sve prijatelje misija, da zajednickom akcijom pomognu poplociti ovih par kilometara pjescane staze, kako bi se djeci i sestrama bar malo olaksao njihov ionako tezak i siromasan zivot, i kako bi se ovom konkretnom akcijom pomoglo sestrama da lakse i jos `plodonosnije nastave poravnavati duhovne staze za Gospodina i pripravljati mu putove u poniznim srcima ovih siromasnih, skromnih i jednostavnih, ali unatoc svim okolnostima – uvijek veselih ljudi…

Svoje priloge za ovu akciju mozete uplacivati na ziro racun Zdenca 2330003-1100166170, uz naznaku “Pripravimo put Gospodinu” – za s. Lenku – Ekvador, a o rezultatima akcije bit cete obavijesteni na stranicama Zdenca.

Drina Cavar
Laik Misionar Milosrdja
Udruge Zdenac
Quito, 01.10..2007

- 18:06 - Komentari (4) - Isprintaj - #

San Miguel i pun lavor rize

U nasoj zupi bez zupnika – Oyacoto kod Quita, postoje tri male crkvice: San Francisco, Santa Anita i San Miguel, o kojima se svima brinu nase sestre Zajednice Krista Misionara Molitelja. Imaju kljuceve, uredjuju ih, pospremaju, odrzavaju tjedne molitvene susrete s pjesmom i gitarom, zvonom pozivaju svoje siromasne zupljane da im se pridruze, a ako s. Lenka ne uspije ni s jednim svecenikom dogovoriti nedjeljnu sv. Misu, onda ona cak dijeli i sv. Pricest iz Svetohranista.

Posebno lijepo i svecano bude na blagdan nekog od zastitnika ovih triju crkvica…Uoci pojedinog blagdana, sestre vode i animiraju molitvenu devetnicu tome svecu, a slavlje i molitva se cesto produlje i danima nakon blagdana.

San Francisco i ja u posjeti najsiromasnijima uoci njegova blagdana...

I dok s. Maria i s. Patricia vode devetnicu uoci sv. Franje (4.10) u crkvici San Francisco, s. Paola i s. Lis su zaduzene za proslavu blagdana sv. Mihaela, Rafaela i Gabrijela (29.9) u crkvici San Miguela, koji je ovdje posebno omiljen i slavljen.

Na sam blandan, cak je dosao i svecenik – p. Delfín, iz obliznje zupe, sluziti sv. Misu, nakon koje je bila svecana procesija s kipom San Miguela, kroz citavo mjesto, uz latice ruza, zvuke ekvadorskih duhovnih pjesama, i ispaljivanje raznobojnih raketa cijelim putem – pravi vatromet u cast njihovom nebeskom zastitniku. Nakon sto se procesija vratila u crkvicu, dodijeljene su medalje i priznanja zasluznim starijim gradjanima, njih dvadesetak, koji su se ranijih godina potrudili poboljsati kvalitetu zivota u mjestu – uvodjenjem struje, vodovoda i sl, i to sve ne tako davno…Dodijeljeni su i pehari najboljim izvodjacima narodnih ekvadorskih plesova, ciji je festival odrzan vecer prije blagdana.

A devet dana nakon blagdana, odrzava se svakodenvna molitva sv. Krunice, svaki put u drugoj obitelji. Najprije sestre zvonjavom crkvenih zvona najave pocetak susreta, svi koji zele sudjelovati okupe se u crkvici San Miguela, glava obitelji domacina svecano preuzme kip San Miguela, i noseci ga u narucju povede procesiju od stotinjak ljudi sa puno djece prema svojoj obiteljskoj kuci, uz pjesmu, molitvu, ispaljivanje sarenih raketa, i latice ruza, kojima starije curice zasipaju kip, a mladje ih onda veselo skupljaju…

Domacin je u svom domu unaprijed pripremio prostoriju za docek San Miguela i uzvanika, s malim stolom koji ce sluziti kao postolje za kip San Miguela, i stolicama svuda okolo. Tu se nastavlja molitva krunice, sa svecanom pjesmom, pa cak i plesom izmedju pojedinih desetaka, a tijekom desetka, svaku Zdravo Mariju moli druga osoba, drzeci u narucju Andjelov kip, i izgovarajuci svoje molitvene nakane, nakon cega predaje kip drugoj osobi medju okupljenima, za koju osjeti nadahnuce…

Nakon dovrsetka ovakve doista dinamicne i zivopisne sv. Krunice, slijedi mala zakuska, za koju su se pobrinuli vrijedni domacini, ali prilicno razlicita od onih na koje smo mi Europljani navikli. Najneobicnije je sto nema stola, nego se jede tako sjedeci, drzeci tanjur u krilu – i to za one koji dobiju tanjure, cime smo ovaj put iznimno bile pocascene mi sestre i volonterke Zajednice Krista Misionara Molitelja, dok su svi ostali uzvanici istom, zajednickom zlicom jeli iz lavora punog rize i krumpira, kojeg je jedan od domacina nosio od jednog do drugog…Od kojih su neki uzeli svoj zalogaj, i vratili zlicu u lavor, a drugi (valjda oni malo finiji : ) zlicom zagrabili i stavili na svoj dlan, te se na taj nacin pridruzili gozbi…Dok sam ja bila sretna i pocascena s vlastitim tanjurom i vlastitom zlicom u svome krilu, uzivajuci u ovom doista ukusnom jelu, i neobicnoj atmosferi, punoj neke posebne topline, doista andjeoskog zajednistva i velikodusne gostoljubivosti – do posljednjeg zrna rize!

Drina Cavar
Laik Misionar Milosrdja
Udruge Zdenac
Quito, 01.10..2007

- 18:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Mnsr. Raul Vela - nadbiskup Quita u posjetu nasem centru

Najvisi predstavnik Crkve u Ekvadoru,
nadbiskup glavnog grada Quita – mnsr. Raul Vela
u posjeti centru s. Lenke Covic i njenoj Zajednici Krista Misionara Molitelja

S. Lenka Covic i njena susestra s. Maritza Rolon 26. rujna posjetile su nadbiskupa R. Velu iznoseci mu slozenu i skoro nemogucu pastoralnu situaciju u podrucju svoje zupe Oyacoto, u sjevernom predgradju Quita, koja zapravo i nema zupnika, sto je veliki problem za tamosnje siromasno stanovnistvo, i ogromni posao za mladu Zajednicu Krista Misionara Molitelja, koju je s. Lenka osnovala prije desetak godina, i u koju se do sad ukljucilo 10 djevojaka Indijanki iz Ekvadora, i koja zapravo jedina pastoralno djeluje u toj maloj zupi velikih potreba…

Uz skolu s 50-ak djevojaka i vrtic s 50-ak djece koje vode, osiguravajuci i dva obroka dnevno svojim siromasnim ucenicama i maloj djeci, internat za 10ak djevojaka koje tamo i zive, a koje inace ne bi imale prilike za skolovanje, sestre vode i odrzavaju redovite tjedne molitvene susrete, uz pjesmu s gitarom, u 3 crkvice svoje zupe – St. Miguelu, St. Aniti i St. Francescu.
S. Lenka obavlja i sve poslove zupnog ureda – izdaje potrebne potvrde o sakramentima zapisanim u zupnoj knjizi i druge dokumente, a kako nema svecenika cak niti za nedjeljnu sv. Misu ni u jednoj od 3 zupne crkvice, s. Lenka ima odobrenje i za dijeliti sv. Pricest koju je svecenik ranije posvetio i pohranio u Svetohranistu.

Nadbiskup R. Vela je pazljivo saslusao sve poteskoce s kojima se sestre Krista Misionara Molitelja susrecu u svom neiscrpnom radu, te obecao i osobno obici sestre, njihov centar i njihovu zupu.

No, nitko se nije mogao niti nadati da ce to uciniti vec sutradan, u cetvrtak 27. rujna, dobro zaprasivsi svoj auto na par kilometara dugom pjescanom putu, kojim sestre svakodnevno vise puta prolaze, dovozeci svu djecu u vrtic, i odvozeci ih njihovim domovima, a koji se od makadamske staze odvaja prema centru s. Lenke, ugodno iznedadivsi sestre i zatekavsi ih u njihovim svakodnevnim poslovima i od rada zaprasenim haljinama, u njihovom pjescanom okruzenju.

Nadbiskup se s ocinskom paznjom susreo sa s. Lenkom i svakom od deset sestara, pa cak i s nama dvjema volonterkama iz Ekvadora i Hrvatske, pocastivsi nas svojom zahvalnoscu za nas rad, raspitavsi se i o Hrvatskoj i kardinalu Stepincu na izlozenoj slici, kojem se sestre svakodnevno utjecu, zakljucivsi da je Hrvatska jako dobra zemlja,

trudeci se zapamtiti nasa imena i udijelivsi nam svoj nadbiskupski blagoslov, znakom kriza na celu svake od nas, interesirajuci se za nase poslove, i posebno za sv. Misu koju od ovog mjeseca srijedom ujutro imamo u skoli s nasim ucenicama, zahvaljujuci p. Antoniju, talijanskom misionaru, koji se prvi odazvao na ustrajne zamolbe s. Lenke.

Na kraju ovog toplog i poticajnog susreta, nadbiskup se poklonio pred Svetohranistem u nasoj maloj kapeli, klececi nekoliko minuta, duboko uronivsi u molitvu, cija dubina i snaga kao da je istovremeno doticala nasa srca, dajuci nam novu snagu, blagoslov i poticaj za sav nas rad i trud.

Ovaj nadbiskupov ocinski posjet podrske, bas kao i njegovo prezime Vela – sto na spanjolskom znaci i “svijeca”, i “bdijenje” i “jedro”, otvorio je i najavio nova i bolja vremena za ovu siromasnu zupu koja bi bez Zajednice Krista Misionara Molitelja, kao i bez nadbiskupove osobne podrske, doslovno bila “Bogu iza ledja”…

Drina Cavar
Laik Misionar Milosrdja
Udruge Zdenac
Quito, 28.9.2007.

- 18:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

200%

Za toliko je naime zadnjih par mjeseci porastao broj Hrvata u Quitu : )
To kaze simpaticni 25-godisnji Goran, koji mi se javio svojim komentarom na mom blogu, kojeg je nasao trazeci informacije o izborima u Ekvadoru, gdje sam ja naveliko hvalila naseg predsjednika Correu, cija lista je vise nego uvjerljivo pobijedila s preko 60% glasova...Javila sam se Goranu na broj kojeg mi je ostavio, i na poticaj s. Lenke dogovorila susret s njim i njegovom djevojkom Ekvadorijankom Yanseniom, radi koje je on stigao ovamo krajem kolovoza, svega par dana prije mene...Njih dvoje su se upoznali volontirajuci oboje u jednom izraelskom kibucu prosle godine, tako da smo nas troje i ne znajuci u isto vrijeme bili na istim kontinentima...Naime, kad sam prosle godine u listopadu bila na hodocascu u Svetu Zemlju i njih dvoje su istovremeno bili tamo, poslije su nekoliko mjeseci bili u Hrvatskoj, slicno kao i ja...I evo nas sad svih u Ekvadoru...A kako je s. Lenka prije naseg dolaska bila jedina Hrvatica ovdje, sad nas je vec troje! I tako je broj Hrvata ovamo porastao za 200% : )
Svima nam je ovaj susret puno znacio, posebno kad smo nazdravljali hrvatskom rakijom, poslije zajednickog rucka kod nas...Doista se tako u dalekom svijetu nacionalna pripadnost nekako jos vise istakne i naglasi...I bas mi je drago za ovaj novi susret, poznanstvo i nadamo se - buduce prijateljstvo...Njih dvoje su obecali navratiti jos koji put i ukljuciti se u neke od nasih aktivnosti, svaka pomoc i svaki par ruku i vise nego dobro dodje...A nadamo se da ce unatoc svim obavezama i nasim i njihovim biti jos prigode i za druge susrete i zajednicka druzenja...
Sutra je ovdje neki drzavni praznik - oslobodjenje Guayacuila (tako nesto), pa nema skole...I nasa ekvadorska volonterka Sarita koja je stvarno jako draga i dobra, i uvijek svima pomaze oko svega, i meni oko jezika, i cesto mi naknadno i strpljivo objasnjava neke situacije i dijelove razgovora - ovaj vikend me zajedno sa svojim roditeljima pozvala na visednevni izlet u njihovu hacijendu udaljenu par sati voznje odavde, na jednom od andskih vrhova...To je kao neka njihova vikendica s imanjem, kamo odlaze kad god mogu...

Sarita i ja s Hermanom Tati nakon jednog od nasih radih dana

Sarita i ja sa s. Marijom na koncertu duhovne glazbe u nasoj crkvici San Francisco (cd s ovom glazbom uskoro cete moci nabaviti preko Zdenca - cim stigne paket kojeg sam neki dan poslala odavde...)

Sarita i ja s nasim curama iz internata prigodom proslave 24. rodjendana s. Sandre

Saritina obitelj s kojima cu provesti ovaj produzeni ekvadorski vikend na njihovoj andskoj hacijenidi

Bas mi je drago i lijepo sto su me pozvali, to ce mi biti nova prilika za upoznavanje ovdasnjih ljudi i krajeva, dodatno poboljsanje mog spanjolskog, koji se ovdje zapravo zove kasteljanski (tako nekako), i kojeg svakog dana doista sve bolje govorim...Eto i ovaj svoj izlet, kao i Saritu i citavu njenu obitelj posebno preporucam u vase molitve, kao i nas mladi hrvatsko-ekvadorski zaljubljeni par, i njihovu prekooceansku ljubav...

A ovdje je i par zanimljivih linkova iz Ekvadora:

Kulturna zbivanja u Quitu

Danas na primjer u Quitu nastupa Julio Iglesias - kako sam se sjetila da mi ga je jos prije 20-ak godina spominjao moj tata, kojeg su odusevljavale Julijeve spanjolske sansone, cak sam bila pomislila nekako dospjeti i na taj koncert u nekakvom ovdasnjem prostoru - Quito Tenis, ali onda se Sarita raspitala za koncert - i saznala da karte kostaju ni vise ni manje - nego 250 $!!! Dobro ste procitali...Toliko o klasnim razlikama ovdje, o siromastvu kojim smo ovdje okruzeni i vrijednosti hrane koju bismo za nasu djecu mogli nabaviti za tu cijenu, i bogatoj klasi ovdje koji ce taj novac (preko 1000 nasih kuna) spiskati za dva sata romanticnih sansona...

Misije u Ekvadoru

- 17:31 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>