Najvisi predstavnik Crkve u Ekvadoru,
nadbiskup glavnog grada Quita – mnsr. Raul Vela
u posjeti centru s. Lenke Covic i njenoj Zajednici Krista Misionara Molitelja
S. Lenka Covic i njena susestra s. Maritza Rolon 26. rujna posjetile su nadbiskupa R. Velu iznoseci mu slozenu i skoro nemogucu pastoralnu situaciju u podrucju svoje zupe Oyacoto, u sjevernom predgradju Quita, koja zapravo i nema zupnika, sto je veliki problem za tamosnje siromasno stanovnistvo, i ogromni posao za mladu Zajednicu Krista Misionara Molitelja, koju je s. Lenka osnovala prije desetak godina, i u koju se do sad ukljucilo 10 djevojaka Indijanki iz Ekvadora, i koja zapravo jedina pastoralno djeluje u toj maloj zupi velikih potreba…
Uz skolu s 50-ak djevojaka i vrtic s 50-ak djece koje vode, osiguravajuci i dva obroka dnevno svojim siromasnim ucenicama i maloj djeci, internat za 10ak djevojaka koje tamo i zive, a koje inace ne bi imale prilike za skolovanje, sestre vode i odrzavaju redovite tjedne molitvene susrete, uz pjesmu s gitarom, u 3 crkvice svoje zupe – St. Miguelu, St. Aniti i St. Francescu.
S. Lenka obavlja i sve poslove zupnog ureda – izdaje potrebne potvrde o sakramentima zapisanim u zupnoj knjizi i druge dokumente, a kako nema svecenika cak niti za nedjeljnu sv. Misu ni u jednoj od 3 zupne crkvice, s. Lenka ima odobrenje i za dijeliti sv. Pricest koju je svecenik ranije posvetio i pohranio u Svetohranistu.
Nadbiskup R. Vela je pazljivo saslusao sve poteskoce s kojima se sestre Krista Misionara Molitelja susrecu u svom neiscrpnom radu, te obecao i osobno obici sestre, njihov centar i njihovu zupu.
No, nitko se nije mogao niti nadati da ce to uciniti vec sutradan, u cetvrtak 27. rujna, dobro zaprasivsi svoj auto na par kilometara dugom pjescanom putu, kojim sestre svakodnevno vise puta prolaze, dovozeci svu djecu u vrtic, i odvozeci ih njihovim domovima, a koji se od makadamske staze odvaja prema centru s. Lenke, ugodno iznedadivsi sestre i zatekavsi ih u njihovim svakodnevnim poslovima i od rada zaprasenim haljinama, u njihovom pjescanom okruzenju.
Nadbiskup se s ocinskom paznjom susreo sa s. Lenkom i svakom od deset sestara, pa cak i s nama dvjema volonterkama iz Ekvadora i Hrvatske, pocastivsi nas svojom zahvalnoscu za nas rad, raspitavsi se i o Hrvatskoj i kardinalu Stepincu na izlozenoj slici, kojem se sestre svakodnevno utjecu, zakljucivsi da je Hrvatska jako dobra zemlja,
trudeci se zapamtiti nasa imena i udijelivsi nam svoj nadbiskupski blagoslov, znakom kriza na celu svake od nas, interesirajuci se za nase poslove, i posebno za sv. Misu koju od ovog mjeseca srijedom ujutro imamo u skoli s nasim ucenicama, zahvaljujuci p. Antoniju, talijanskom misionaru, koji se prvi odazvao na ustrajne zamolbe s. Lenke.
Na kraju ovog toplog i poticajnog susreta, nadbiskup se poklonio pred Svetohranistem u nasoj maloj kapeli, klececi nekoliko minuta, duboko uronivsi u molitvu, cija dubina i snaga kao da je istovremeno doticala nasa srca, dajuci nam novu snagu, blagoslov i poticaj za sav nas rad i trud.
Ovaj nadbiskupov ocinski posjet podrske, bas kao i njegovo prezime Vela – sto na spanjolskom znaci i “svijeca”, i “bdijenje” i “jedro”, otvorio je i najavio nova i bolja vremena za ovu siromasnu zupu koja bi bez Zajednice Krista Misionara Molitelja, kao i bez nadbiskupove osobne podrske, doslovno bila “Bogu iza ledja”…
Drina Cavar
Laik Misionar Milosrdja
Udruge Zdenac
Quito, 28.9.2007.
Post je objavljen 11.10.2007. u 18:03 sati.