Za toliko je naime zadnjih par mjeseci porastao broj Hrvata u Quitu : )
To kaze simpaticni 25-godisnji Goran, koji mi se javio svojim komentarom na mom blogu, kojeg je nasao trazeci informacije o izborima u Ekvadoru, gdje sam ja naveliko hvalila naseg predsjednika Correu, cija lista je vise nego uvjerljivo pobijedila s preko 60% glasova...Javila sam se Goranu na broj kojeg mi je ostavio, i na poticaj s. Lenke dogovorila susret s njim i njegovom djevojkom Ekvadorijankom Yanseniom, radi koje je on stigao ovamo krajem kolovoza, svega par dana prije mene...Njih dvoje su se upoznali volontirajuci oboje u jednom izraelskom kibucu prosle godine, tako da smo nas troje i ne znajuci u isto vrijeme bili na istim kontinentima...Naime, kad sam prosle godine u listopadu bila na hodocascu u Svetu Zemlju i njih dvoje su istovremeno bili tamo, poslije su nekoliko mjeseci bili u Hrvatskoj, slicno kao i ja...I evo nas sad svih u Ekvadoru...A kako je s. Lenka prije naseg dolaska bila jedina Hrvatica ovdje, sad nas je vec troje! I tako je broj Hrvata ovamo porastao za 200% : )
Svima nam je ovaj susret puno znacio, posebno kad smo nazdravljali hrvatskom rakijom, poslije zajednickog rucka kod nas...Doista se tako u dalekom svijetu nacionalna pripadnost nekako jos vise istakne i naglasi...I bas mi je drago za ovaj novi susret, poznanstvo i nadamo se - buduce prijateljstvo...Njih dvoje su obecali navratiti jos koji put i ukljuciti se u neke od nasih aktivnosti, svaka pomoc i svaki par ruku i vise nego dobro dodje...A nadamo se da ce unatoc svim obavezama i nasim i njihovim biti jos prigode i za druge susrete i zajednicka druzenja...
Sutra je ovdje neki drzavni praznik - oslobodjenje Guayacuila (tako nesto), pa nema skole...I nasa ekvadorska volonterka Sarita koja je stvarno jako draga i dobra, i uvijek svima pomaze oko svega, i meni oko jezika, i cesto mi naknadno i strpljivo objasnjava neke situacije i dijelove razgovora - ovaj vikend me zajedno sa svojim roditeljima pozvala na visednevni izlet u njihovu hacijendu udaljenu par sati voznje odavde, na jednom od andskih vrhova...To je kao neka njihova vikendica s imanjem, kamo odlaze kad god mogu...
Sarita i ja s Hermanom Tati nakon jednog od nasih radih dana
Sarita i ja sa s. Marijom na koncertu duhovne glazbe u nasoj crkvici San Francisco (cd s ovom glazbom uskoro cete moci nabaviti preko Zdenca - cim stigne paket kojeg sam neki dan poslala odavde...)
Sarita i ja s nasim curama iz internata prigodom proslave 24. rodjendana s. Sandre
Saritina obitelj s kojima cu provesti ovaj produzeni ekvadorski vikend na njihovoj andskoj hacijenidi
Bas mi je drago i lijepo sto su me pozvali, to ce mi biti nova prilika za upoznavanje ovdasnjih ljudi i krajeva, dodatno poboljsanje mog spanjolskog, koji se ovdje zapravo zove kasteljanski (tako nekako), i kojeg svakog dana doista sve bolje govorim...Eto i ovaj svoj izlet, kao i Saritu i citavu njenu obitelj posebno preporucam u vase molitve, kao i nas mladi hrvatsko-ekvadorski zaljubljeni par, i njihovu prekooceansku ljubav...
A ovdje je i par zanimljivih linkova iz Ekvadora:
Kulturna zbivanja u Quitu
Danas na primjer u Quitu nastupa Julio Iglesias - kako sam se sjetila da mi ga je jos prije 20-ak godina spominjao moj tata, kojeg su odusevljavale Julijeve spanjolske sansone, cak sam bila pomislila nekako dospjeti i na taj koncert u nekakvom ovdasnjem prostoru - Quito Tenis, ali onda se Sarita raspitala za koncert - i saznala da karte kostaju ni vise ni manje - nego 250 $!!! Dobro ste procitali...Toliko o klasnim razlikama ovdje, o siromastvu kojim smo ovdje okruzeni i vrijednosti hrane koju bismo za nasu djecu mogli nabaviti za tu cijenu, i bogatoj klasi ovdje koji ce taj novac (preko 1000 nasih kuna) spiskati za dva sata romanticnih sansona...
Misije u Ekvadoru
Post je objavljen 11.10.2007. u 17:31 sati.