Čokolada
30.09.2008.
Aaaaa ne, ne i ne! Nećemo pričati o društvenim problemima... na ovoj temi ćemo se praviti mutavi, ignorirat ćemo Simonicu, operaciju Index, Yasmin tabletice, nećemo Milanu postaviti pitanje kako on zna kakve to muškarce vole žene. Večeras ćemo se družiti uz čokoladu.
Godinama ne jedem čokoladu. Dobrovoljno sam je izbacila iz svoje prehrane....
no neki dan sam pojela jednu Griotticu. Nije se slomio moj čvrsti karakter... nego mi je kolegica priopćila prekrasnu vijest i zamolila me da nazdravimo bombonjerom... a uz to je ta čarolija okusa dar od čovjeka koji ih je darovao od srca.... pa sam eto prekršila svoj dugogodišnji dogovor sa samom sobom i pojela jednu slatku okruglucu... mmmmm... bila mi je fina.... i strašno me kasnije pekla savjest... ali smirit ću ja tu beštiju.
Postoje zablude o čokoladi kao što su da uzrokuje karijes i akne. No, niz istraživanja pokazalo je da čokolada nema veze sa aknama, niti sa karijesom. Čak je dokazano da neke tvari u čokoladi usporavaju kvarenje zubi. No prebogate su kalorijama i nitko još nije dokazao da se od čokolade ne deblja. 100 grama čokolade sadrži 565 kalorija.
„U našem organizmu čokolada potiče stvaranje serotonina. Serotonin se još trivijalno naziva "hormon dobrog raspoloženja". On je taj koji nakon obroka u nama izaziva osjećaj ugode. Nadalje, nakon konzumiranja čokolade u našem se organizmu oslobađaju endorfini. Te se tvari nazivaju još i unutrašnji ili endogeni opijati jer imaju prirodni smirujući i antidepresivni učinak. Zbog tvari koje čokolada posjeduje ili stimulira njihov nastanak u našem organizmu, možemo ju kao namirnicu ubrojiti u tvari koje direktno i indirektno sudjeluju u "gradnji" našeg dobrog raspoloženja. Konzumiranjem manjih količina čokolade potičemo koncentraciju i jačamo svoje intelektualne i psihičke sposobnosti.“
Čokolada se danas „službeno“ smatra odgovornom za stimuliranje dobrog raspoloženja. Vjeruje se da je čokolada i afrodizijak, te je mnogi muškarci često jedu prije upuštanja u ljubavnu igru. Navodno je Giacomo Casanova konzumirao čokoladu prije osvajanja žena. Ne zna se kakve su doista bile njegove ljubavne performanse, ali može se pretpostaviti da je trebao snažnu psihološku podršku, a našao ju je upravo u čokoladi.
Čokoladni horoskop
Ovnove zdravlje služi ako svaki dan započnu kockicom čokolade. Pripadnici ovog znaka odmah navale na čokoladu i najčešće je pojedu sami.
Bikovi su strastveni ljubitelji raznih poslastica, pa i čokolade. Bik kupuje dvije kutije čokolade. Jednu za sebe, jednu za društvo - nikad se ne zna!
Dvostruka ličnost u blizancima traži da od svih užitaka probaju po dva komada, i tome se nema smisla odupirati. Pripadnici ovog znaka probaju pomalo od svake vrste čokolade koja im se ponudi.
Velika strast rakova je kikiriki, a opsesija im je čokolada. Često se bude noću i "uznemiravaju" frižider. Rakovi čokoladu vole više od svega, tako da im je slobodno možete poslati umesto poljupca.
Lavovi su poznati gurmani. Njihova idealna večera završava najfinijim poslasticama od čokolade, koje ne žele dijeliti ni sa kim.
Djevice čokoladu jedu vilicom i nožem, no pridržavaju se pravila da u ogromnim količinama ništa nije zdravo, pa ni "hrana bogova".
Ako vagama poklanjate čokoladu - ne budite štedljivi. To će ostaviti dojam. Pa ipak, vage se ne mogu odlučiti da li da je jedu ili ne. Zbog svoje linije, naravno!
Škorpion ne može ni čokoladu pojesti, a da u to ne uplete strast i erotičnost. Škorpion namaže čokoladu po tijelu partnera i onda počinje uživati.
Strijelac se prvo prisjeti da je čokolada bogata i magnezijom koji pomaže u borbi protiv povišenog krvnog tlaka, a zatim kupi strogo onu stranu, najskuplju, u zanimljivoj ambalaži.
Jarac voli čokoladu i, kada je bira, traži najsavršeniju. Osvojite ih savršenom toplom čokoladom.
Vodenjak preskače čokoladu, jer mu je "draža" makrobiotička hrana. A i zdravija je! Korejski dizajner Sang Hun-li predstavio je novi koncept USB inspiriran čokoladom. Ovaj uređaj izrađen je u obliku kockica čokolade i savršen je poklon za ovaj znak.
Ribe uživaju u čokoladi s mnogo riže. Za pripadnike ovog znaka čokolada je i afrodizijak - zato joj pristupaju s mnogo pažnje i u odabranom društvu.
Blogeri, jeste li se pronašli u horoskopu? Koju čokoladu najviše volite?
Šutljiva tema
19.09.2008.
greentea pita: „pa, dobro dona, dokle ćemo ovdje gledati ovu jadnu kornjaču kako se očajnički nada velikom prasku?.........:((((((„
Preksinoć sam do 1:30 h pisala temu.... i nisam je objavila. Pisanje mi je pomoglo. Izbacila sam iz sebe puno misli koje su me gušile... a nisam je objavila iz obzira prema ljudima koji obzir nisu zaslužili.... ali eto...
Na posao sam došla zelena i neispavana.... a na blogu i dalje „visi“ stara tema.
Ovih dana se osjećam nekako čudno, kao da se nalazim u nekoj drugoj dimenziji i sve što se događa gledam iz nekog samo svog prostora... Osjećam se nekako nedodirljivo, tiho, daleko.... ali ipak blizo.
Slušam, gledam i osjećam.... ali ne reagiram. Podsjećam samu sebe na kornjaču koja vas je zabavljala dok me nije bilo.
Konačno su se svi vratili s godišnjih odmora..... sve se opet zahuktava.... a u zraku se osjeća neko čudno ludilo. Imam osjećaj kao da smo par mjeseci prespavali.... uživali u sjaju sunca, samoobmanama.... i sve smo ostavili za jesen koja se činila daleko.
Močvara je također spavala.... odmarali su se lopoči na vodi.... žabe i zmije.... ali i nju su uzburkali jesenji vjetrovi... zrakom se širi smrad ustajale vode – nerješenih problema....
Gledam zabrinute, začuđene i iznenađene ljude kako se zabavljaju događajima.
Ne osjećam potrebu komentirati događaje. O tome pišem cijelo vrijeme.... prozivam šutljive, prozivam državu. Sada ću šutjeti i gledati. Priznat ću vam samo da sam puna nepovjerenja, sumnje... senzore sam poštelala na dodatni oprez... kako bi što lakše čitali između redova i obratili pažnju na sve ono što se dešava iza kulisa... dok nam se pred očima vrti dugo očekivana... napeta predstava. Gadi mi se to "iskreno" čuđenje sive mase i potreba da glasno razgovaraju o svemu onome od čega svakodnevno... već desetljećima skrivaju pogled.
Nered i zlo se ne rješavaju "velikim praskovima", senzacijama i ovakvim predstavama. Zlo treba prepoznavati i kažnjavati svaki dan. Vlastitim načinom života treba pružati otpor takvim ponašanjima.
Jesen je moje godišnje doba. Nemojte mi zamjeriti što djelujem nedruštveno ovih dana.... ali ovo je vrijeme kada ponirem u sebe...
Čitam vas.... tu sam... i puno vas volim....
Želim vam lijep vikend....
Jesenji motiv (Gustav Krklec)
Jesen u Zagreb posve tiho došeta
u papučama bez peta.
Tek okom trepneš, a već su njeni puti
zasuti lišćem što žuti.
Ćilim se rujni pred njom podatno pruža
satkan od uvelih ruža.
I tko je sretne, namah tražiti stane
mahnito minule dane.
I ja ih tako u lišću tražim i ištem
pred žutim sveučilištem.
Pado sam i ja tu, da bješe milota,
na ispitima života.
Pa ipak zviždim đačku ariju lijepu
s rukom u praznome džepu.
Jer negdje u suncu, teška, još neobrana
i moja se svija grana.
p.s. Lijepo vas molim da pogledate ovu temu.
Čudna pouka
10.09.2008.
Jučer sam imala naporan dan. Ustala sam jako rano i dan je bio prepun obaveza... a u samo predvečerje morala sam stići na jednu sahranu u Dvoru na Uni.
Nadala sam se da ću se voziti kao suvozač nekome od automanijaka, ali išlo nas je puno, a moja svekrva je izjavila da ja „najpametnije“ vozim... i pripala me čast da je vozim.
Tamo smo putovali u koloni. Među vozačima su bili sami profići... jedan taxist, a svi ostali (osim mene) su manijaci koji obilaze i sudjeluju na mnogim autotrkama u zemlji i šire.
Kad je sahrana završila osjećala sam se poput iscjeđenog limuna.... Popili su mi svu moju pozitivnu energiju.... no to nije tema ove priče. Krenuli smo nazad i počela se spuštati noć. Gadovi su me prestigli i prije Petrinje ostavili daleko iza sebe. Nema veze. U Petrinji sam zalutala... završila u Sisku... i to nema veze... dešava se. I lijepo sam se izvukla iz Siska, konačno dolovila poznate ceste... Cesta ravna, nenaseljeno područje, a u crnilu noći mi maše nešto crveno. Stanem. Dva mlada policajca rade svoj posao.
- Gospođo, hoćete li doći malo?!
Izađem iz auta... odvede me ljubazni policajac do svog kolege koji mi s ozbiljnim i zabrinutim izrazom lica pokaže na spravicu kojom je izmjerio da sam vozila 83 km/h.
Kažem ja: „Kriva sam! Priznajem! I što ćete sada učiniti sa mnom?“
Kaže onaj sa spravicom: „To vam je 1000 kuna kazne i kazneni bodovi! Imate li već kaznenin bodova?“
Ja sva u šoku: „Ma nemaaaaammmm! Ja sam vam inače štreberica koja obožava pravila.... sada mi se to slučajno dogodilo.... jer mi je čudan dan. Pa nećete mi valjda sada upisivati te prestrašne kaznene bodove? A i ta novčana kazna je strašna!“
I gledaju oni mene.... smješkaju se. Pa će ovaj bez spravice: „Najniža kazna je 300 kuna, imate li toliko uz sebe?“
Pao mi kamen sa srca.... platila sam 300 kuna... zahvalila dečkima i krenula doma.
Moji su se doma već lijepo opustili, a kad su čuli priču silno su se obradovali. Muški gadovi!!!! Prošli su pored istih policajaca i njih nisu ih zaustavili.
Inače.... uvijek kad se desi nešto ja pitam svog sina: „I koja je pouka?“ Cijeli život ga davim s poukama. Sinoć mi je rekao: „Mama, koja je pouka? Ugnjetavaš nas svaki dan s pričama o prebrzoj vožnji i onda ti jedina plaćaš kazne? Mi uživamo... vozimo brzo da slučajno i platimo – znamo zašto bi je platili. Ti si uvijek na kraju kolone, uvijek svuda zadnja stižeš... a jedina plaćaš kazne.“
Ništa mu nisam odgovorila. Danas čujem na TV-u da je ponašanje mladih vozača na cesti rezultat lošeg odgoja. U pravu su! Očito sam negdje gadno pogriješila.
Znam zašto sam platila kaznu... i nije mi žao. A uz kaznu sam naučila da je to premalo prekoračenje... pri kojem me uvijek mogu zaustaviti. Ovi koji idu brže... valjda su prebrzi... pa ih ne stignu zaustaviti....
Očito sam se trebala roditi u vrijeme kočija.... ovo ludilo teško pratim...
Jel vam vruće?
06.09.2008.
Odavno već ne kiselim zelje... ne radim ajvar, pekmeze i ostala čudesa za zimu.
Utopila sam se u sivoj masi potrošača. Bitno je zaraditi novac.... a onda ću sve što mi treba kupiti kod gazde Todorića ili u nekom drugom tržnom centru.
Danas je vrlo visoka temperatura... ali mene nije uspjela zavarati. Dolazi nam jesen.... polako, sramežljivo, ali sigurnim koracima... dolazi nam dama u žuto smeđoj kolekciji. Njena stilistica priroda je maštovitija od svih Ciganovića i sličnih tipova..... Već napamet znamo koje boje će odjenuti, a ona je ipak uvijek tako originalna, neponovljiva... od njene zrele ljepote zastaje dah. Moram li uopće spominjati mirise koje osjećamo kad se pojavi?!!!
Danas sam se vozila brežuljcima... uživala sam u tom pirodnom presvlačenju iz zelenih u žuto smeđe haljine. Livade su pokošene, trava se uredno sprema da ono malo preostale stoke ne ostane gladno kad stigne zima. Organizirana sječa šuma traje odavno.... sa svih strana odjekuje zvuk pila, a ljudi vrijedno pospremaju drva u svoje šupe.
Volim ovaj dio godine upravo zbog tog pripremanja za zimu. Ljudi su marljivi poptu mrava... tako su organizirani i usklađeno prate ritam koji im lagano šumom vjetra lupka majka priroda.
I vozim se tako..... razmišljam koliko sam toga radila u ovo doba godine, a više ne radim... i hvata me neka tuga. Onda mi sjećanje odleti još dalje... u djetinjstvo. Nema tih mirisa koji mogu zamijeniti miris maminih zimnica. U susjedstvu sam imala dva dječaka. Kad bi počeo padati prvi snijeg... sva djeca su trčala na dvorišta, lovila pahulje i nestrpljivo čekala koliko će ga pasti... a njih dvojica su s dvorišta jurili u kuću i tražili majku da otvori kompote koje je pripremila... jer ih je u jesen uvijek odbijala i govorila im da će kompote probati kad padne prvi snijeg. Sa smješkom sam se sjetila tih dana..... sigurna sam da i oni danas u tržnim centrima kupuju kompote kroz cijelu godinu... i prvi snijeg im više nema onu draž kao u djetinjstvu.
Danas nam je puno komotnije. Ne moramo više dovlačiti doma svinjske polovice, zamastiti cijelu kuhinju i izgubiti puno vremena da bi pospremili meso. Sve je već narezano, pripremljeno, ma čak i marinirano..... tko želi i pečeno. Sada smo zaokupljeni nekim novim trkama, nekim novim brigama. Izgubili smo neke mirise, taj osjećaj zajedničkog rada u obitelji da bi se osigurala bogata i topla zima. Čini mi se da ne brinemo previše zbog toga. Ovako nam je puno lakše... a pjesnici su ionako kroz svoje stihove sačuvali jesenske ugođaje... pa ih uvijek možemo tamo potražiti.
Na selu se još osjeća taj jesenski ugođaj... ali u gradu ga je sve manje. Radijatori su na svom mjestu... toplana brine umjesto nas.... struja nam je neprestano na raspolaganju, najisplativiji plin je u sve više domova. Ljudima preostaje samo „prikupljanje“ novca... da bi u velikim tržnim centrima mogli kupiti sve ono što im je potrebno. Možda uskoro smisle i neka mirisna ulja koja će nam zamijeniti mirise djetinjstva... a mi ćemo ih skupo plaćati jer smo često previše užurbani i lijeni čak i za sjećanja.
Hm.... pisanje ove teme mi je pomoglo da donesem odluku. Ove godine ću sasvim sigurno pripremiti nešto od zimnice... na onaj starinski način. Ne iz nužde... nego iz čiste obijesti.... da udovoljim svojim sjećanjima i osjetim neke davne mirise....
Blogeri i blogerice, osjećate li jesen kako dolazi... ili ste još u ljetnom điru?
Pripremate li zimnicu? Od jesenjih mirisa volite više miris pečenih kestena, kukuruza, mladog mošta ili možda miris rakije koji se širi iz bakrenih kotlova?
Znate li možda kakva će biti zima koja dolazi?
Ako ne znate.... ima jedan stari vic na tu temu.... možda nam on pomogne.
Jedno pleme Indijanaca dobilo je novog, mladog vrača koji je smijenio iskusnog. Mladi vrač naravno – pojma nije imao ni o čemu, a kamoli o stvarima koje su se od njega zahtijevale. Tako su ga pitali kakva će biti zima. Kaže vrač: oštra. I Indijanci se pošteno spremili, napravili ogromne zalihe drva, a ono ništa – zima blaga da blaža ne može biti. Dogodine isti scenarij – vrač je uzevši u obzir blagost prošle zime mislio da ova svakako mora biti hladna i opet su Indijanci napravili još veću zalihu drva.
Treće godine je već nastao problem, prethodni promašaji su bili prava blamaža i vrač je odlučio: što je sigurno sigurno je – nazvat će Američki zavod za meteorologiju.
- Zavod za meteorologiju, kako vam mogu pomoći?
- Dobar dan, mene bi zanimalo kakva će biti ova zima?
- Nismo sigurni, ali pretpostavljamo da će biti jedna od najhladnijih dosad – Indijanci već 2 godine spremaju zalihe drva...
Hm.... znaju li naši vračevi što čine.... ili smo prepušteni na milost i nemilost jesenskim... a onda zimskim vjetrovima?
Dan dobrih želja
01.09.2008.
Danas imam čast biti domaćica na Dan dobrih želja. Ovo je 6. Dan dobrih želja, a idejna začetnica je naša blogerica Dordora koja je zamislila da je svakog ponedjeljka netko od nas domaćin, te se na njegovom blogu razmjenjuju pozitivne misli i dobre želje.
Kad me lupi inspiracija... kad me nešto dirne nije mi problem misli preko tipkovnice prenijeti na blog.... no malo sam smotanija kada moram napisati nešto prigodno, na određenu temu.
Prvi problem s kojim sam se srela je bio... kakve slike staviti na blog?!!! Hm.... razmišljala sam o slikama kolača, cvijeća i slična čudesa, ali tada sam se sjetila da bi mogao svratiti Bego i u glavi mi je crvenim slovima zazvonio njegov begizam:
„Pif: "Joj, ako išta mrzim to su disc jockeyi."
Bego: "Tako je, disc jockey. Mogu se kladiti da djeca koja danas slušaju tu glazbu nemaju pojma od čega je DJ kratica."
Pif: "Dj je čovjek koji pušta ploče. Zato mi ide na živce kada kažu: idem večeras svirati."
Bego: "Da, to je kao da ja idem puštati porniće i kažem: idem večeras jebavati!"“
I tako.... kad sam se sjetila kako Bego ne voli da se stvari nazivaju pogrešnim imenom... odlučila sam ne stavljati sličice onoga što vam doista ne mogu ponuditi. Kolače ćemo zajedno jesti kad se sretnemo u realki.... ali mislim da mi u svom blogosvijetu itekako imamo ono što je slađe od kolača i ljepše od najmirisnijeg cvijeća.... a to su RIJEČI... RIJEČI KOJE NEŠTO ZNAČE.
Želim vam na današnji dan napisati da mi puno, puno značite. Od vas sam puno naučila, često ste mi popravili raspoloženje. Među vama sam preko dvije godine... i ne pamtim ni jednu neugodnost i negativnu emociju. Iskreno volim vaše duše, vaše misli, vaše teme, vaše fotografije.
Na današnji dan, ali i u svim onim danima koji će se nizati iza njega želim vam puno zdravlja, što manje briga... i da sve te svoje radosne dane, a i one manje radosne koji su sastavni dio života dijelite sa svojim blogerima... jer zajedno nam je lakše... zajedno smo jači.
Druženje s vama samo je učvrstilo moju vjeru u ljubav – ljubav među ljudima.
U ljubav vjerujem (PV)
Stavi malo boje, malo crvene
crvene ko ljubav sto ne prestaje
pa onda malo zute za suncan dan
a za vedro nebo boju znas i sam
Kazi da sam blesav, pjevam pjesme naivne
al' ne mozes mi nista, smijem se
nadji sretne misli kao Petar Pan
letjeti je lako kad si bezbrizan
ma dodaj malo boje u ovaj sivi dan
pogledaj u nebo, nisi vise sam
Kazi da sam blesav, pjevam pjesme naivne
al' ne mozes mi nista, smijem se
jer ja u ljubav vjerujem
jer ja sam opet zaljubljen
Stavi malo boje, malo crvene
crvene ko ljubav da ne prestane
ma dodaj malo boje u ovaj sivi dan
ako isto mislis neces biti sam
I moram još nešto dodati:
Mi smo se sreli na zvijezdi što se zove Zemlja. Naš put kroz vrijeme u ovaj čas (čas svijetli kao cilj ) stoji za nama dalek, gotovo beskrajan, da smo već zaboravili naš početak odakle smo pošli.
Sada stoji ruka u ruci, pogled u pogledu. Kroz naše ruke, i kroz naše poglede zagrlile su se naše duše.
O kad se opet rastanemo i pođemo na naše tamne putove kroz beskraj, na kojoj ćemo se opet sresti zvijezdi?
I hoće li pri novom susretu opet naše duše zadrhtati u tamnom sjećanju da bijasmo nekada ljudi koji su se ljubili na nekoj zvijezdi što se zove Zemlja?
A.B.Šimić
Puno, puno Vas volim.
< | rujan, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje riječi su djela."
Linkovi
Blog.hr
Blog servis
Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Čudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišić
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunčana Žena
Vidoteka
Zelena
SLOBODA
Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.
Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kući od sutra
Koju vi ne možete posjetiti čak ni u vašim snovima.
Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na jučer.
Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelčevim rukama bude za sreću;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.
Kahlil Gibran
Arhiva
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)