Marketing
Šutljiva tema
greentea pita: „pa, dobro dona, dokle ćemo ovdje gledati ovu jadnu kornjaču kako se očajnički nada velikom prasku?.........:((((((„
Preksinoć sam do 1:30 h pisala temu.... i nisam je objavila. Pisanje mi je pomoglo. Izbacila sam iz sebe puno misli koje su me gušile... a nisam je objavila iz obzira prema ljudima koji obzir nisu zaslužili.... ali eto...
Na posao sam došla zelena i neispavana.... a na blogu i dalje „visi“ stara tema.
Ovih dana se osjećam nekako čudno, kao da se nalazim u nekoj drugoj dimenziji i sve što se događa gledam iz nekog samo svog prostora... Osjećam se nekako nedodirljivo, tiho, daleko.... ali ipak blizo.
Slušam, gledam i osjećam.... ali ne reagiram. Podsjećam samu sebe na kornjaču koja vas je zabavljala dok me nije bilo. 
Konačno su se svi vratili s godišnjih odmora..... sve se opet zahuktava.... a u zraku se osjeća neko čudno ludilo. Imam osjećaj kao da smo par mjeseci prespavali.... uživali u sjaju sunca, samoobmanama.... i sve smo ostavili za jesen koja se činila daleko.
Močvara je također spavala.... odmarali su se lopoči na vodi.... žabe i zmije.... ali i nju su uzburkali jesenji vjetrovi... zrakom se širi smrad ustajale vode – nerješenih problema....
Gledam zabrinute, začuđene i iznenađene ljude kako se zabavljaju događajima.
Ne osjećam potrebu komentirati događaje. O tome pišem cijelo vrijeme.... prozivam šutljive, prozivam državu. Sada ću šutjeti i gledati. Priznat ću vam samo da sam puna nepovjerenja, sumnje... senzore sam poštelala na dodatni oprez... kako bi što lakše čitali između redova i obratili pažnju na sve ono što se dešava iza kulisa... dok nam se pred očima vrti dugo očekivana... napeta predstava. Gadi mi se to "iskreno" čuđenje sive mase i potreba da glasno razgovaraju o svemu onome od čega svakodnevno... već desetljećima skrivaju pogled.
Nered i zlo se ne rješavaju "velikim praskovima", senzacijama i ovakvim predstavama. Zlo treba prepoznavati i kažnjavati svaki dan. Vlastitim načinom života treba pružati otpor takvim ponašanjima.
Jesen je moje godišnje doba. Nemojte mi zamjeriti što djelujem nedruštveno ovih dana.... ali ovo je vrijeme kada ponirem u sebe...
Čitam vas.... tu sam... i puno vas volim....
Želim vam lijep vikend....
Jesenji motiv (Gustav Krklec)
Jesen u Zagreb posve tiho došeta
u papučama bez peta.
Tek okom trepneš, a već su njeni puti
zasuti lišćem što žuti.
Ćilim se rujni pred njom podatno pruža
satkan od uvelih ruža.
I tko je sretne, namah tražiti stane
mahnito minule dane.
I ja ih tako u lišću tražim i ištem
pred žutim sveučilištem.
Pado sam i ja tu, da bješe milota,
na ispitima života.
Pa ipak zviždim đačku ariju lijepu
s rukom u praznome džepu.
Jer negdje u suncu, teška, još neobrana
i moja se svija grana.
p.s. Lijepo vas molim da pogledate ovu temu.
Post je objavljen 19.09.2008. u 21:19 sati.