Šutljiva tema

19.09.2008.



greentea pita: „pa, dobro dona, dokle ćemo ovdje gledati ovu jadnu kornjaču kako se očajnički nada velikom prasku?.........:((((((„

Preksinoć sam do 1:30 h pisala temu.... i nisam je objavila. Pisanje mi je pomoglo. Izbacila sam iz sebe puno misli koje su me gušile... a nisam je objavila iz obzira prema ljudima koji obzir nisu zaslužili.... ali eto...
Na posao sam došla zelena i neispavana.... a na blogu i dalje „visi“ stara tema.
Ovih dana se osjećam nekako čudno, kao da se nalazim u nekoj drugoj dimenziji i sve što se događa gledam iz nekog samo svog prostora... Osjećam se nekako nedodirljivo, tiho, daleko.... ali ipak blizo.
Slušam, gledam i osjećam.... ali ne reagiram. Podsjećam samu sebe na kornjaču koja vas je zabavljala dok me nije bilo. sretan
Konačno su se svi vratili s godišnjih odmora..... sve se opet zahuktava.... a u zraku se osjeća neko čudno ludilo. Imam osjećaj kao da smo par mjeseci prespavali.... uživali u sjaju sunca, samoobmanama.... i sve smo ostavili za jesen koja se činila daleko.
Močvara je također spavala.... odmarali su se lopoči na vodi.... žabe i zmije.... ali i nju su uzburkali jesenji vjetrovi... zrakom se širi smrad ustajale vode – nerješenih problema....
Gledam zabrinute, začuđene i iznenađene ljude kako se zabavljaju događajima.
Ne osjećam potrebu komentirati događaje. O tome pišem cijelo vrijeme.... prozivam šutljive, prozivam državu. Sada ću šutjeti i gledati. Priznat ću vam samo da sam puna nepovjerenja, sumnje... senzore sam poštelala na dodatni oprez... kako bi što lakše čitali između redova i obratili pažnju na sve ono što se dešava iza kulisa... dok nam se pred očima vrti dugo očekivana... napeta predstava. Gadi mi se to "iskreno" čuđenje sive mase i potreba da glasno razgovaraju o svemu onome od čega svakodnevno... već desetljećima skrivaju pogled.
Nered i zlo se ne rješavaju "velikim praskovima", senzacijama i ovakvim predstavama. Zlo treba prepoznavati i kažnjavati svaki dan. Vlastitim načinom života treba pružati otpor takvim ponašanjima.
Jesen je moje godišnje doba. Nemojte mi zamjeriti što djelujem nedruštveno ovih dana.... ali ovo je vrijeme kada ponirem u sebe...
Čitam vas.... tu sam... i puno vas volim....
Želim vam lijep vikend....


Jesenji motiv (Gustav Krklec)

Jesen u Zagreb posve tiho došeta
u papučama bez peta.

Tek okom trepneš, a već su njeni puti
zasuti lišćem što žuti.

Ćilim se rujni pred njom podatno pruža
satkan od uvelih ruža.

I tko je sretne, namah tražiti stane
mahnito minule dane.

I ja ih tako u lišću tražim i ištem
pred žutim sveučilištem.

Pado sam i ja tu, da bješe milota,
na ispitima života.

Pa ipak zviždim đačku ariju lijepu
s rukom u praznome džepu.

Jer negdje u suncu, teška, još neobrana
i moja se svija grana.


p.s. Lijepo vas molim da pogledate ovu temu.

Komentari (47) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< rujan, 2008 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje riječi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Čudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišić
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz

put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunčana Žena
Vidoteka
Zelena



SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kući od sutra
Koju vi ne možete posjetiti čak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na jučer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelčevim rukama bude za sreću;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)