Vrisnimo zajedno!

29.08.2008.

Na 20. Meðunarodnoj informatièkoj olimpijadi u Egiptu Goran Žužiæ osvojio je zlatnu, Ivo Sluganoviæ srebrnu, a Adrian Satja Kurdija i Bruno Rahle bronèanu medalju.

Tim su vodili Luka Kalinovèiæ, koji je i sam Hrvatskoj donio dva zlata s olimpijada, te Zvonimir Bujanoviæ, mladi hrvatski znanstvenik i asistent na PMF-MO.

Sveukupno naš tim osvojio je peto mjesto.

Za poèetak æu èestitati našim mladim genijalcima, a onda æu vam dragi blogeri isprièati kakva im se strašna nepravda dogodila.

Vladina Agencija za odgoj i obrazovanje oduzela je Hrvatskom savezu informatièara prava na pripremu i organizaciju mladih informatièara na Meðunarodnoj informatièkoj olimpijadi.
Više o tome možete proèitati na stranici net.hr

Dražen Kovaèeviæ, potpredsjednik Svjetske banke mladih, uputio je otvoreno pismo predsjedniku hrvatske Vlade i hrvatskoj javnosti kako bi ukazao na nepravdu koja se dogodila Hrvatskom savezu informatièara, a ja otvaram ovu temu da na njoj „vrištimo“ zajedno, damo podršku mladim informatièarima i postavimo u javnosti pitanje: Kome to smeta znanje u ovoj zemlji? Tko to našoj djeci reže krila? Tko to NAŠ novac koji svakoga mjeseca pošteno izdvajamo usmjerava u svijet kièa, žutila i sumnjivih vrijednosti?!!!!

Borgman je u prošloj temi napisao odlièan komentar o potrošaèkom društvu i ostavio je citat: „Èovjek se raða gol, i umire gol.“
No èovjek se raða bez znanja.... kroz život ga prikuplja pošteno i teško... tu nema trgovine. Znanje se ne može novcem kupiti. Znanje je garancija bolje buduænosti i opstanka.
Oèito nekome odgovara nacija sa što manje znanja... jer je ona poslušnija.
Ne možemo našoj djeci ostaviti dovoljno novca da bi im osigurali sigurnu buduænost... moramo ih nauèiti koliko je znanje važno, dužni smo im ukazati na prave vrijednosti.
O sudbini proraèunskog novca odluèuju bogati ljudi koji su materijalno osigurali svoju djecu, èak i unuèad. Zar im nije jasno da bez obzira na materijalne vrijednosti njihova djeca neæe živjeti sretno u društvu neznanja, nesigurnosti i siromaštva?
Olimpijada nam je pokazala da se i sport pretvorio u politiku... nepravednu preraspodjelu naše love. Medalje su nam donijeli siromašni, ali marljivi anonimci. Sport više ne znaèi: „U zdravom tijelu, zdrav duh!“ Danas svaki djeèak želi zaigrati u poznatom nogometnom klubu, zaraðivati silnu lovu, ispod ruke voditi, radi pomodarstva izgladnijelu manekenku.... Sve manje je klinaca koji se okreæu knjizi.... jer im mediji i život oko njih svakodnevno pokazuju da se na uèenje troši puno vremena i truda, a ne donosi baš neku lovu.
I onda u tom zatrovanom svijetu imamo klince koji vide, mogu i žele šire... i tada im podrežu krila? Ljudi moji, pa jel to moguæe?!!!!!

Starac i hrast

20.08.2008.

Modnom maèku netko maznuo frajera... ili je on to uèinio nekome... nisam baš dobro zapamtila... Gotovèevi su se pomirili... a tko su uopæe Gotovèevi – nisam prokljuvila.
Bradu su pukle hlaèe po šavu i ta vijest je obišla svijet, Seve ima novog frajera, ljube li se Alka i Radeljak platonski ili nekako drugaèije? I u mnoštvu takvih vijesti kroz koje se probijam svakodnevno naletim na jednu koja me dirnula do kostiju.
Božidar Seèak (83 godine) pucao si je u glavu juèek oko 9,30 sati... ubio se na travi, uz cestu, pred oèima radnika i policajaca.
Radnici Konstruktora su u Donjoj Batini (pokraj Zlatara u Zagorju) rušili stoljetni hrast jer im je smetao cesti koju obnavljaju.
Starac ih je molio i preklinjao da to ne èine... jer je to drvo za njega – drvo života.
Radnici su radili svoj posao i ignorirali su starca. Obratio se i šefovima u Konstruktoru i pokušao im objasniti da æe ako umre hrast, umrijeti i on. Nisu ga ozbiljno shvatili.
Radnici su upalili pile i poèeli rušiti stablo. Seèak je nazvao policiju i rekao im da æe se ubiti. Patrola je odmah dojurila.... ali nisu stigli na vrijeme. Starac je umro sa hrastom koji je za njega znaèio život... pucao si je iz pištolja u glavu.
Ma koga briga što nekom starcu znaèi jedno drvo?! Ma koga briga za jednog èovjeka koji je odluèio umrijeti zbog drveta svog života?! Jedna kratka vijest u novinama i idemo dalje!
83 godine je jedan èovjek slušao prièe koje mu je prièao stari hrast svojom krošnjom.... tolike godine je i on starom hrastu prièao svoje najdublje tajne.... Voljeli su se.... toliko silno da je èovjek odluèio umrijeti sa svojim drvetom.
Što nam poruèuje Seèak? Posveæujem mu ovu temu... zadivljena njegovom hrabrošæu i naèinom na koji šalje poruku svima onima koji ruše i uništavaju u ovoj zemlji. Uništava se obala, od Cvjetnog trga se gradi cirkus, zanemaruje se Slavonija, ma mogu li uopæe nabrojati sve što se dešava?! Interesi nekih mraènih skupina su važniji od volje graðana, važniji su od opæeg interesa, važniji su od svakog pojedinca, važniji su od ljepote ove zemlje. Živimo u doba kada se ne poštuju propisi, u doba kada je èovjek važan samo onda kada prema ovoj zemlji treba odraditi svoje obveze... tj. platiti poreze da bi odreðena skupina što bolje živjela.
Ovom temom želim iskazati poštovanje hrabrom gospodinu Seèaku i zahvaliti mu što nije šutio... nego je „vrišteæi“ i otišao... boreæi se protiv rušitelja i onih koji u ovoj zemlji zanemaraju „malog“ èovjeka.
A kad smo veæ kod nebrige za „male“, pa èak i bolesne ljude.... moram se osvrnuti i na èlanak koji nas je obavijestio je da su djelatnici hitne pomoæi u Novskoj izbacili iz vozila gospoðu Mariju Erjavac, koja ima dijabetes i kojoj su operirane obje noge. Ostavili su je pred ulazom u zgradu. U zgradu su je unijeli sluèajni prolaznici i njena èetrnaestogodišnja unuka, kako bi tamo èekala da je netko odnese na 4. kat gdje živi.
Starica trpi strašne bolove, nepokretna je. Njena kæi izjavljuje da ovo nije prvi incident. 17. srpnja je starica zvala hitnu, a oni uopæe nisu došli, da bi lijeènici sljedeæeg dana ustanovili da starica ima sepsum. Jednom su hitnu èekali punih 12 sati.
U što smo se mi to pretvorili? U kakvoj to zemlji živimo? Postali smo sebièni, bešæutni i neosjetljivi na bolest, starost i ljude koji nas okružuju.
Pitat æete se... zašto na svom blogu prepisujem vijesti koje možete i sami proèitati?
Èinim to da bi mi u osobnoj arhivi mog bloga ostali ovi dogaðaji... kao svjedoèanstvo ovog vremena. Da ne zaboravim.... kad mi se jednog dana rode unuci... da im mogu isprièati kako je to bilo u vrijeme kad su ljudi odluèili misliti samo na sebe. Na žalost naši unuci neæe ni poznavati ništa drugo do sebiènosti.... ali važno je isprièati im da to nije bilo uvijek tako... i važno je priznati da smo svi odgovorni što smo ovu zemlju pretvorili u društvo koje se na ovakav naèin odnosi prema starima i bolesnima.
Mojim unucima æe sigurno biti èudno što se neki èovjek ubio zbog drveta... i bit æe im èudno što je to njihovu baku zasmetalo u ponašanju djelatnika hitne. U vrijeme kada oni budu slušali ili èitati ove prièe bit æe sve još puno, puno gore..... jer mi æemo im takvo društvo ostaviti u nasljeðe.... iako nas preci nisu tako uèili.

Ovo nije tema o ružama...

16.08.2008.

Juèer sam na blogu blogerice lalala aha proèitala reèenicu koja me oduševila:

„Danas mi je na plaži rekla „Osjeæam se ko drek”. Na što smo se obje nasmijale. I tad mi je zapravo palo na pamet kako je nepravedno pretpostaviti da se drek nužno osjeæa loše. Zašto? Jer smo uvjereni da je dobro samo ono što je lijepo i miriše.“

Kad proèitam ovakvu misao kod mlade osobe sva se naježurim od užitka.
U toj reèenici je protest na sve što je nametnuto (lažne vrijednosti) i zamotano u lijepi papir, , razmišljanje svojom glavom, traženje smisla....
Neæu puno pisati... samo æu ovu prekrasnu misao dopuniti basnom:

„Bila jednom jedna mala ptica kojoj je majka rekla da ne smije izlaziti iz gnijezda jer ne zna letjeti. Ptièica nije vjerovala svojoj majci, izleti iz gnijezda i padne na zemlju.
Poèela je plakati od hladnoæe... sva se ukoèila i udrvenila. Njeno beživotno tijelo smrzavalo se na putu. Naiðe krava i posere se na pticu. Od topline dreka ptièica doðe k sebi i poène pjevati od sreæe.
Pijev ptice je èula maèka, izvadila je iz dreka i pojela.
Pouka: Ne leti kad ne znaš. Ne diži glavu dok si u govnima i ne pjevaj. Nije ti uvijek neprijatelj onaj tko te posere, kao što ti nije uvijek prijatelj onaj tko te izvuèe iz govana.“

Dragi moji blogeri.... razgovarali smo veæ o puno toga... ali nikada još o dreku.... Misao naše blogerice i basna otvaraju nekoliko zanimljivih tema.... zanimaju me vaša iskustva i razmišljanja.

Blagdan

15.08.2008.

Danas je blagdan Velike Gospe.... u marijanskim svetištima diljem Hrvatske okupljaju se vjernici.
Juèer sam u predveèerje bila na groblju. Bila je prava pustolovina probiti se do groblja. Parkirala sam se prilièno daleko, probijala se izmeðu metalnih konstrukcija štandova, a atmosfera je bila pomalo histerièna u užurbanim pripremama za današnji blagdan.... ili bolje reèeno u pripremama za komercijalnu žetvu.
Veæ godinama... na današnji dan ne izlazim iz kuæe.
Danas æe tamo biti strašna gužva. Dio pravih vjernika otiæi æe tamo i prisustvovati misama.... sudjelovati u vjerskim ritualima svoje religije. S dubokim poštovanjem gledam na vjerske potrebe i tradiciju te skupine ljudi. No na tom mjestu æe biti puno više onih koji s pravom vjerom nemaju nikakve veze. Mnogi æe tamo doæi da bi bili viðeni i da bi vidjeli druge. Tu opet nema ništa loše.... potreba za druženjem je pozitivna. Gospoðe æe danas odjenuti svoje nove haljine koje su pripremile baš za današnji dan.... u njihove uredne nalakirane frizure upit æe se miris kotlovine i peèenog mesa na ražnju.. Tijekom dana oko štandova sa preskupim plastiènim kièem šetat æe masa ljudi... djeca æe dobiti nove igraèke, trgovci æe odlièno zaraditi, kao i oni koji jako dobro zaraðaju od štandarine.
Cijeli dan æe biti prepun boja, mirisa, emocija, susreta.... I onda æe se spustiti veèer. Pod velikim šatrama puštat æe se muzika.... toèit æe se piæe, servirati hrana. Pod svakom velikom šatrom treštat æe muzika.... na žalost prevladavat æe narodnjaci, cajke i sve one glazbene note uz koje se lakše pije i pleše na stolovima. Mnogi æe se muškarci i mladiæi napiti... a po povratku kuæi u takvim stanju zlostavljati svoje majke, žene i kæeri.
Danas èitam na Indexu vijest: „Pijan maltretirao majku i sina i izbacio namještaj na dvorište...“ (a svi smo svjedoci da je takvih naslova u crnim kronikama sve više.... a o njima ne moramo uvijek ni èitati u novinama jer svi smo svjedoci nekih sliènih prièa u svojoj okolini) i pitam se... a koliko æe sliènih maltretiranja.... kojima je uzrok pijanstvo biti tijekom noæi koja dolazi.
Pitam se... a tko to zloupotrebljava vjeru da bi promicao pogrešne vrijednosti kao što su prekomjerno trošenje, pijenje i raskalašeno ponašanje?
Ljudi su prepuni nade, problema, teško ostvarivih i neralnih želja.... puni su èak i praznovjerja.... oni bježe od teške i nelijepe stvarnosti na mjesta gdje oèekuju sreæu, ispunjenje svojih želja.... mir.... a sve te želje im netko skupo naplaæuje.
Božja ljubav se ne plaæa novcem.... Bog nas ljubi zbog uzornih ponašanja i vrlina koje njegujemu u sebi.... Bog nas ljubi nesavršene u našim istinskim nastojanjima da postanemo bolji ljudi. On sasvim sigurno od nas ne oèekuje velike milodare i prekomjerno trošenje na ovakvim puèkim tervenkama. Bit kršæanskog hodoèašæa ne bi smjele biti plastiène trièarije, predmeti, slike i kipovi... nego èovjek.... susreti èovjeka s èovjekom i susreti èovjeka s Bogom u dubokoj vjeri.
Poštovanje prema Blaženoj Djevici Mariji pokazuje se svakodnevnim odnosom prema vlastitim majkama, ženama, kæerima i svim ostalim ljudima. Ona je simbol svega onoga što nas majke u èistoj i nesebiènoj ljubavi uèe.
U svojoj ljubavi i poštovanju prema pravom i istinskom simbolu majke, Don Ivan Grubišiæ napisao je predivnu pjesmu.... koju vam na današnji dan poklanjam uz iskrenu èestitku blagdana svim vjernicima....

Marijo - gdje si?

Što to s Tobom djeca Ti rade,
Što se s Tobom, Marijo, zbiva?
Zlatom Te krune i lik Tvoj kade,
Postaješ idol, a ne Majka nade!
Sin ne treba pred Majkom da kleèi,
To Majku vrijeða, a sina ne lijeèi!
Ti ne smiješ visoko stati,
Postaješ Vizija, a ne Mati!
Tebe ne treba okolo nosit,
Na Tebi milostinju prosit,
Ne treba Tebi ta zlatna kruna,
Postaješ moæna, a ne Boga puna!
Sad više ne znam, Marijo, gdje si,
Na Križevcu il' Gradini,
U Lurdu il' Fatimi!
Ti ne smiješ visoko stati,
Postaješ Vizija – a ne Mati!

Don Ivan Grubišiæ

Važna si!

13.08.2008.

Danas mi je jedna draga blogerica napisala reèenicu... koja me dirnula...
„Ali, znaš, zbog ljudi kao što si ti poželim se opet vratiti i pisati o sebi i svojim mislima, životu, radostima i tugama.....jer od strane tebe se osjeæam primjeæenom, saslušanom i važnom...“
Kad sam proèitala tu reèenicu osjetila sam se i sama primjeæenom, saslušanom i važnom.... osjetila sam veliku radost što živim u ovo doba, kada možemo komunicirati na ovakav naèin sa ljudima koje najvjerojatnije nikada ne bi sreli na svom životnom putu da nema neta.
No onda su mi misli krenule šire... pa sam se sjetila sebe u dobi kada sam imala godina kao moja mlada blogerica... sjetila sam se svih onih dana kada sam se osjeæala kako se ona sada osjeæa.
U vrijeme kada nije bilo neta bili su drugi naèini komunikacije... uvijek su se na mom životnom putu našle duše koje su mi davale energiju, koje su mi pružile razumijevanje, utjehu, koje su me uèile.
Prilièno sam otvorena, komunikativna i iskrena do bola.... no to ne znaèi da me èesto nisu gušile neke samo moje tuge... koje nisam imala snage s nikim podijeliti. I uvijek... baš uvijek bi se stvorio netko – kao poslan od neba... i èesto tim mojim dušama nisam morala ogoliti dušu... nisam morala postavljati pitanja, a dobila bih odgovore... jer dešavala se neka èudna èarolija.
Svi mi imamo oko sebe prijateljice, prijatelje, poznanice i poznanike... majke, rodbinu, kolege i kolegice... ali se isto tako èesto osjeæamo osamljeni u tom mnoštvu poznatih lica.... osjeæamo se tužno, a okruženi smo ljudima za koje smo sigurni da nas vole. Mislim da smo svi doživjeli takve dane... kada su se u nama sukobljavali svjetovi.... osjeæali smo istovremeno zadovoljstvo, ali i neku èudnu tugu i prazninu. To je zato što nikada ne možemo imati baš sve... to je zato što svaka promjena u našem životu traži neku našu žrtvu. Sami donosimo odluke, sami postavljamo prioritete i jako dobro znamo što nam je najvažnije na svijetu... ALI IPAK... uvijek postoji ono nešto neispunjeno, nedoživljeno... uvijek postoji to dijete u nama koje se osjeæa pomalo zakinuto, pa je zbog toga tužno i plaèljivo.
U nekim životnim periodima nam se èini da su naši talenti zakržljali, kreativnost nestala, znanje se potrošilo.... To se desi zato što smo u tom trenutku izabrali nešto drugo... nešto što nam je strašno važno i nemamo vremena za sve ono što smo do tada voljeli i željeli.
To su samo privremena stanja. To je vrijeme kada upravo ta ljubav i dogaðaj koji smo izabrali pune naše baterije i uèe nas novim životnim lekcijama.... i onda se opet jednom desi dan kada eksplodiraju talenti, kada se razmaše kreativnost, kada se iznenadimo koliko znamo i rodi se želja za novim uèenjima. Sve je to normalno... sve je to život.... a sve ono što ne znamo kroz život nauèimo....
Bubimirka.... zapamti molim te... VAŽNA SI! NEPONOVLJIVA SI! Nikada to ne zaboravi!Èak ni onda kada ti to nema tko glasno izreæi... èak ni onda kada ti to nema tko napisati.
Ureži to u svoju svijest... zavijek! A uz tu poruku šaljem ti debeli ljubac i zagrljaj. ;)
I da ne tupim dalje.... priložit æu pjesmu koja æe puno bolje objasniti ono što sam htjela isprièati mladoj blogerici.... a i svima nama koji se mislima žnjaramo u ovom èarobnom blogo svijetu...


Nauèiš...

Nakon nekog vremena uvidiš tanku crtu
izmeðu držanja za ruke i vezanja za dušu.

I nauèiš da voljeti ne znaèi oslanjati se,
a društvo ne znaèi sigurnost.

I nauèiš da poljupci nisu ugovori,
a pokloni obeæanja.

I poèneš prihvaæati svoje poraze uzdignute glave i otvorenih oèiju,
s ljupkosti odrasloga èovjeka, a ne tugom djeteta.

I nauèiš da sve putove moraš sagraditi danas
jer je sutrašnje tlo isuviše nesigurno za planiranje.

Nakon nekog vremena nauèiš da i sunce opeèe
ako mu se previše približiš.

Stoga sadi svoj osobni vrt i ureðuj svoju dušu,
umjesto da èekaš da ti netko pokloni cvijeæe.

I nauèiš da možeš mnogo toga pretrpjeti.

Da si uistinu snažan,
I da uistinu vrijediš.

( Veronica A.Schoffstall )

Okrenimo se k Suncu...

08.08.2008.

Suncokretica je protestirala što moj gušter predugo stoji na blogu.
Ovih dana nisam raspoložena za neke teške teme... pa æu ovu posvetiti suncokretima.... i a našim dvijema blogericama koje su za svoje nickove odabrale ime tog posebnog cvijeta.
Suncokreti na slici rastu u mom dvorištu... i ja se svaki puta kada ih vidim sjetim naših blogerica.
Pronašla sam legendu – kako je nastao taj cvijet.

„Krvava Luna je obasjavala njeno uplakano lice...prošlo je mnogo dugih noæi kako nije spavala. Mislila je samo na njega, na obožavanog èovjeka za kojeg je živjela. Vidjela ga je sasvim sluèajno, jedne blage noæi, dok je ista Luna obasjavala prozore njene odaje...bio je samo sjena u daljini koja se pretvorila u najljepše i najmilije biæe koje su njene mlade oèi ikad vidjele.
Ali, taj Bog Sunca, glazbe i muške ljepote nije dolazio svake noæi da bi vidio nju. Njegovo srce nije kucalo zbog nje, veæ zbog druge žene, njene sestre...Od tada svoje dane je provodila u zatamnjenim odajama tugujuæi nad svojom sudbinom, ali sa èežnjom je dozivala Noæ, jer je njen voljeni tada dolazio...
Klitija je živjela iz dana u dan sama i odvojena od vanjskog svijeta, ne gubeæi nadu. Èeznula je i išèekivala dolazak voljenog Apolona u njene odaje. Ali on je svake noæi svoju ljubav poklanjao njenoj sestri Leukoteji...I odjednom, bez upozorenja, mržnja zamijeni ljubav i Klitija ocu otkrije tajnu ljubav svoje sestre. Leukoteja je bila kažnjena užasnom kaznom...živa je zakopana...
Bog Sunca nije mogao oprostiti Klitiji njen èin i ona je jedno jutro, tugujuæi umrla. Bog Sunca ju je pretvorio u Suncokret, koji æe svaki dan slijediti Sunce, ali æe noæu venuti i spuštati svoju glavu prema tamnoj zemlji... „

Što znamo o suncokretima?

Biljke suncoketa uzgajane su prije više od 4.000 godina u Meksiku i služile su za prehranu ali su korištene i u obredne svrhe, otkrili su amerièki znanstvenici.
David Lentz i njegove kolege sa sveuèilišta Cincinatti istraživali su sjemenke suncokreta što su pronaðene u špilji Del Gallo u meksièkom Morelosu. Pretpostavlja se da je špilja korištena za razlièite obrede, izmeðu ostaloga i za pogrebe.
Oni su tijekom drugog istraživanja ispitivali meksièke Indijance o tradicionalnim nazivima biljke, pri èemu ni u jednom sluèaju nisu dobili naziv koji bi nalikovao španjolskom ili sjevernoamerièkim nazivima za suncokret.
Primjerice, pripadnici plemena Nahua, nasljednici Azteka, biljku zovu izmeðu ostaloga Chimalacatl. Jedan dio te rijeèi znaèi štit, što je struènjacima bilo zanimljivo zbog otkriæa da su azteèki vlastodršci nosili štitove u obliku sjemenki suncokreta.
Kasnije su španjolski osvajaèi vjerojatno odbijali ili èak spreèavali korištenja suncokreta zbog njihova politièkog i obrednog znaèenja, smatraju znanstvenici.
Suncokret je dobar èuvar zdravlja i može se upotrijebiti u nekoliko razlièitih svrha i kod nekoliko razlièitih problema. Evo nekih primjera:
Pored ostalih sastojaka, suncokret sadrži i inulin koji je efikasan protiv gušobolje, promuklosti, zapaljenja pluæa, bronhitisa kao i ostalih infekcija pluæa i bronhija. Tinktura suncokreta rastvorena u vodi može se upotrijebiti za ispiranje usta prilikom upale grla, dušnika i krajnika, a pomaže i ispiranje odvarom od listova suncokreta. U jednoj litri vode desetak minuta kuha se šaka listova presjeèenih napola, zatim se pet minuta ostavi poklopljeno i procijedi.
Suncokretovo ulje ne služi samo za hranu. Ako imate grèeve u nogama, suncokretovo ulje možete upotrijebiti za masažu. Preporuèuje se masaža mišiæa nogu dva do tri puta dnevno. To pomaže da se grèevi smanje, a ublažava i reumatiène bolove i bolove nastale zbog artritisa.
Kad se radi o ishrani, suncokretovo ulje, u raznim kolièinama, je veoma preporuèljivo. Ono sadrži višestruko zasiæene masne kiseline koje su važne za zdravlje krvnih sudova., a i efikasno je u snižavanju holesterola u krvi.
Suncokret se može koristiti i u kozmetièke svrhe. Za to je potrebno brašno od sjemena suncokreta pomiješano s vodom, koje se nanosi na lice i dekolte služeæi za èišæenje lica i neku vrstu kao pilinga. Ako vam je koža masna, prethodnu smjesu pomiješajte s vodom od lavande, ako je suha – s nevenovom vodom, a ako je osjetljiva – s ružinom vodicom.


Donesi mi suncokret da ga presadim
na svoje tlo sprzeno od slana
Da pokazuje citav dan zrcalnim modrinama neba
strepnju svog zuckastog lika.

Teze jasnoci nejasne stvari
iscrpljuju se tijela u slijevanju boja,
ove sred muzike
Nestati je dakle najveca od svih sreca

Donesi mi ti biljku koja vodi
tamo gdje nicu zute prozirnosti
i isparava se zivot kao bitna tvar
Donesi mi suncokret lud od svjetlosti!

EUGENIO MONTALE

Hm... i kada ne znamo na koju stranu se treba okrenuti i što uèiniti.... tada se najbolje okrenuti k suncu... jer to je uvijek prava strana i najbolji izbor.

Za bolji san...

04.08.2008.

U zadnje vrijeme sanjam kako se muhe seksaju, kako po meni gmižu dlakavi pauci garavih oèiju i pikaju me neki èudni komarci... dok se iz daljine glasaju albatrosti.
Za moje druženje sa životinjama u snu je kriva greentea... koja me svaku veèer plaši slikama .
Samo za nju sam danas uslikala ružnog guštera... da joj slikom poželim laku noæ.



A za Koraljnu.... koja nas od milja naziva žabarima ostavljam slièicu moje žabe... koja stanuje u krilu mog graba na nekim tamo brežuljcima. Eeeee Koo, nabavi ti sebi keramièku figuru blitve ako možeš.



Svim ostalim blogerima želim cvjetne snove...

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)