Marketing
Vrisnimo zajedno!
Na 20. Međunarodnoj informatičkoj olimpijadi u Egiptu Goran Žužić osvojio je zlatnu, Ivo Sluganović srebrnu, a Adrian Satja Kurdija i Bruno Rahle brončanu medalju.
Tim su vodili Luka Kalinovčić, koji je i sam Hrvatskoj donio dva zlata s olimpijada, te Zvonimir Bujanović, mladi hrvatski znanstvenik i asistent na PMF-MO.
Sveukupno naš tim osvojio je peto mjesto.
Za početak ću čestitati našim mladim genijalcima, a onda ću vam dragi blogeri ispričati kakva im se strašna nepravda dogodila.
Vladina Agencija za odgoj i obrazovanje oduzela je Hrvatskom savezu informatičara prava na pripremu i organizaciju mladih informatičara na Međunarodnoj informatičkoj olimpijadi.
Više o tome možete pročitati na stranici net.hr
Dražen Kovačević, potpredsjednik Svjetske banke mladih, uputio je otvoreno pismo predsjedniku hrvatske Vlade i hrvatskoj javnosti kako bi ukazao na nepravdu koja se dogodila Hrvatskom savezu informatičara, a ja otvaram ovu temu da na njoj „vrištimo“ zajedno, damo podršku mladim informatičarima i postavimo u javnosti pitanje: Kome to smeta znanje u ovoj zemlji? Tko to našoj djeci reže krila? Tko to NAŠ novac koji svakoga mjeseca pošteno izdvajamo usmjerava u svijet kiča, žutila i sumnjivih vrijednosti?!!!!
Borgman je u prošloj temi napisao odličan komentar o potrošačkom društvu i ostavio je citat: „Čovjek se rađa gol, i umire gol.“
No čovjek se rađa bez znanja.... kroz život ga prikuplja pošteno i teško... tu nema trgovine. Znanje se ne može novcem kupiti. Znanje je garancija bolje budućnosti i opstanka.
Očito nekome odgovara nacija sa što manje znanja... jer je ona poslušnija.
Ne možemo našoj djeci ostaviti dovoljno novca da bi im osigurali sigurnu budućnost... moramo ih naučiti koliko je znanje važno, dužni smo im ukazati na prave vrijednosti.
O sudbini proračunskog novca odlučuju bogati ljudi koji su materijalno osigurali svoju djecu, čak i unučad. Zar im nije jasno da bez obzira na materijalne vrijednosti njihova djeca neće živjeti sretno u društvu neznanja, nesigurnosti i siromaštva?
Olimpijada nam je pokazala da se i sport pretvorio u politiku... nepravednu preraspodjelu naše love. Medalje su nam donijeli siromašni, ali marljivi anonimci. Sport više ne znači: „U zdravom tijelu, zdrav duh!“ Danas svaki dječak želi zaigrati u poznatom nogometnom klubu, zarađivati silnu lovu, ispod ruke voditi, radi pomodarstva izgladnijelu manekenku.... Sve manje je klinaca koji se okreću knjizi.... jer im mediji i život oko njih svakodnevno pokazuju da se na učenje troši puno vremena i truda, a ne donosi baš neku lovu.
I onda u tom zatrovanom svijetu imamo klince koji vide, mogu i žele šire... i tada im podrežu krila? Ljudi moji, pa jel to moguće?!!!!!
Post je objavljen 29.08.2008. u 21:49 sati.