Važna si!

13.08.2008.

Danas mi je jedna draga blogerica napisala reèenicu... koja me dirnula...
„Ali, znaš, zbog ljudi kao što si ti poželim se opet vratiti i pisati o sebi i svojim mislima, životu, radostima i tugama.....jer od strane tebe se osjeæam primjeæenom, saslušanom i važnom...“
Kad sam proèitala tu reèenicu osjetila sam se i sama primjeæenom, saslušanom i važnom.... osjetila sam veliku radost što živim u ovo doba, kada možemo komunicirati na ovakav naèin sa ljudima koje najvjerojatnije nikada ne bi sreli na svom životnom putu da nema neta.
No onda su mi misli krenule šire... pa sam se sjetila sebe u dobi kada sam imala godina kao moja mlada blogerica... sjetila sam se svih onih dana kada sam se osjeæala kako se ona sada osjeæa.
U vrijeme kada nije bilo neta bili su drugi naèini komunikacije... uvijek su se na mom životnom putu našle duše koje su mi davale energiju, koje su mi pružile razumijevanje, utjehu, koje su me uèile.
Prilièno sam otvorena, komunikativna i iskrena do bola.... no to ne znaèi da me èesto nisu gušile neke samo moje tuge... koje nisam imala snage s nikim podijeliti. I uvijek... baš uvijek bi se stvorio netko – kao poslan od neba... i èesto tim mojim dušama nisam morala ogoliti dušu... nisam morala postavljati pitanja, a dobila bih odgovore... jer dešavala se neka èudna èarolija.
Svi mi imamo oko sebe prijateljice, prijatelje, poznanice i poznanike... majke, rodbinu, kolege i kolegice... ali se isto tako èesto osjeæamo osamljeni u tom mnoštvu poznatih lica.... osjeæamo se tužno, a okruženi smo ljudima za koje smo sigurni da nas vole. Mislim da smo svi doživjeli takve dane... kada su se u nama sukobljavali svjetovi.... osjeæali smo istovremeno zadovoljstvo, ali i neku èudnu tugu i prazninu. To je zato što nikada ne možemo imati baš sve... to je zato što svaka promjena u našem životu traži neku našu žrtvu. Sami donosimo odluke, sami postavljamo prioritete i jako dobro znamo što nam je najvažnije na svijetu... ALI IPAK... uvijek postoji ono nešto neispunjeno, nedoživljeno... uvijek postoji to dijete u nama koje se osjeæa pomalo zakinuto, pa je zbog toga tužno i plaèljivo.
U nekim životnim periodima nam se èini da su naši talenti zakržljali, kreativnost nestala, znanje se potrošilo.... To se desi zato što smo u tom trenutku izabrali nešto drugo... nešto što nam je strašno važno i nemamo vremena za sve ono što smo do tada voljeli i željeli.
To su samo privremena stanja. To je vrijeme kada upravo ta ljubav i dogaðaj koji smo izabrali pune naše baterije i uèe nas novim životnim lekcijama.... i onda se opet jednom desi dan kada eksplodiraju talenti, kada se razmaše kreativnost, kada se iznenadimo koliko znamo i rodi se želja za novim uèenjima. Sve je to normalno... sve je to život.... a sve ono što ne znamo kroz život nauèimo....
Bubimirka.... zapamti molim te... VAŽNA SI! NEPONOVLJIVA SI! Nikada to ne zaboravi!Èak ni onda kada ti to nema tko glasno izreæi... èak ni onda kada ti to nema tko napisati.
Ureži to u svoju svijest... zavijek! A uz tu poruku šaljem ti debeli ljubac i zagrljaj. ;)
I da ne tupim dalje.... priložit æu pjesmu koja æe puno bolje objasniti ono što sam htjela isprièati mladoj blogerici.... a i svima nama koji se mislima žnjaramo u ovom èarobnom blogo svijetu...


Nauèiš...

Nakon nekog vremena uvidiš tanku crtu
izmeðu držanja za ruke i vezanja za dušu.

I nauèiš da voljeti ne znaèi oslanjati se,
a društvo ne znaèi sigurnost.

I nauèiš da poljupci nisu ugovori,
a pokloni obeæanja.

I poèneš prihvaæati svoje poraze uzdignute glave i otvorenih oèiju,
s ljupkosti odrasloga èovjeka, a ne tugom djeteta.

I nauèiš da sve putove moraš sagraditi danas
jer je sutrašnje tlo isuviše nesigurno za planiranje.

Nakon nekog vremena nauèiš da i sunce opeèe
ako mu se previše približiš.

Stoga sadi svoj osobni vrt i ureðuj svoju dušu,
umjesto da èekaš da ti netko pokloni cvijeæe.

I nauèiš da možeš mnogo toga pretrpjeti.

Da si uistinu snažan,
I da uistinu vrijediš.

( Veronica A.Schoffstall )

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)