Èudna pouka

10.09.2008.

Juèer sam imala naporan dan. Ustala sam jako rano i dan je bio prepun obaveza... a u samo predveèerje morala sam stiæi na jednu sahranu u Dvoru na Uni.
Nadala sam se da æu se voziti kao suvozaè nekome od automanijaka, ali išlo nas je puno, a moja svekrva je izjavila da ja „najpametnije“ vozim... i pripala me èast da je vozim.
Tamo smo putovali u koloni. Meðu vozaèima su bili sami profiæi... jedan taxist, a svi ostali (osim mene) su manijaci koji obilaze i sudjeluju na mnogim autotrkama u zemlji i šire.
Kad je sahrana završila osjeæala sam se poput iscjeðenog limuna.... Popili su mi svu moju pozitivnu energiju.... no to nije tema ove prièe. Krenuli smo nazad i poèela se spuštati noæ. Gadovi su me prestigli i prije Petrinje ostavili daleko iza sebe. Nema veze. U Petrinji sam zalutala... završila u Sisku... i to nema veze... dešava se. I lijepo sam se izvukla iz Siska, konaèno dolovila poznate ceste... Cesta ravna, nenaseljeno podruèje, a u crnilu noæi mi maše nešto crveno. Stanem. Dva mlada policajca rade svoj posao.
- Gospoðo, hoæete li doæi malo?!
Izaðem iz auta... odvede me ljubazni policajac do svog kolege koji mi s ozbiljnim i zabrinutim izrazom lica pokaže na spravicu kojom je izmjerio da sam vozila 83 km/h.
Kažem ja: „Kriva sam! Priznajem! I što æete sada uèiniti sa mnom?“
Kaže onaj sa spravicom: „To vam je 1000 kuna kazne i kazneni bodovi! Imate li veæ kaznenin bodova?“
Ja sva u šoku: „Ma nemaaaaammmm! Ja sam vam inaèe štreberica koja obožava pravila.... sada mi se to sluèajno dogodilo.... jer mi je èudan dan. Pa neæete mi valjda sada upisivati te prestrašne kaznene bodove? A i ta novèana kazna je strašna!“
I gledaju oni mene.... smješkaju se. Pa æe ovaj bez spravice: „Najniža kazna je 300 kuna, imate li toliko uz sebe?“
Pao mi kamen sa srca.... platila sam 300 kuna... zahvalila deèkima i krenula doma.
Moji su se doma veæ lijepo opustili, a kad su èuli prièu silno su se obradovali. Muški gadovi!!!! Prošli su pored istih policajaca i njih nisu ih zaustavili.
Inaèe.... uvijek kad se desi nešto ja pitam svog sina: „I koja je pouka?“ Cijeli život ga davim s poukama. Sinoæ mi je rekao: „Mama, koja je pouka? Ugnjetavaš nas svaki dan s prièama o prebrzoj vožnji i onda ti jedina plaæaš kazne? Mi uživamo... vozimo brzo da sluèajno i platimo – znamo zašto bi je platili. Ti si uvijek na kraju kolone, uvijek svuda zadnja stižeš... a jedina plaæaš kazne.“
Ništa mu nisam odgovorila. Danas èujem na TV-u da je ponašanje mladih vozaèa na cesti rezultat lošeg odgoja. U pravu su! Oèito sam negdje gadno pogriješila.
Znam zašto sam platila kaznu... i nije mi žao. A uz kaznu sam nauèila da je to premalo prekoraèenje... pri kojem me uvijek mogu zaustaviti. Ovi koji idu brže... valjda su prebrzi... pa ih ne stignu zaustaviti....
Oèito sam se trebala roditi u vrijeme koèija.... ovo ludilo teško pratim...

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)