Marketing
Jel vam vruće?
Odavno već ne kiselim zelje... ne radim ajvar, pekmeze i ostala čudesa za zimu.
Utopila sam se u sivoj masi potrošača. Bitno je zaraditi novac.... a onda ću sve što mi treba kupiti kod gazde Todorića ili u nekom drugom tržnom centru.
Danas je vrlo visoka temperatura... ali mene nije uspjela zavarati. Dolazi nam jesen.... polako, sramežljivo, ali sigurnim koracima... dolazi nam dama u žuto smeđoj kolekciji. Njena stilistica priroda je maštovitija od svih Ciganovića i sličnih tipova..... Već napamet znamo koje boje će odjenuti, a ona je ipak uvijek tako originalna, neponovljiva... od njene zrele ljepote zastaje dah. Moram li uopće spominjati mirise koje osjećamo kad se pojavi?!!!
Danas sam se vozila brežuljcima... uživala sam u tom pirodnom presvlačenju iz zelenih u žuto smeđe haljine. Livade su pokošene, trava se uredno sprema da ono malo preostale stoke ne ostane gladno kad stigne zima. Organizirana sječa šuma traje odavno.... sa svih strana odjekuje zvuk pila, a ljudi vrijedno pospremaju drva u svoje šupe.
Volim ovaj dio godine upravo zbog tog pripremanja za zimu. Ljudi su marljivi poptu mrava... tako su organizirani i usklađeno prate ritam koji im lagano šumom vjetra lupka majka priroda.
I vozim se tako..... razmišljam koliko sam toga radila u ovo doba godine, a više ne radim... i hvata me neka tuga. Onda mi sjećanje odleti još dalje... u djetinjstvo. Nema tih mirisa koji mogu zamijeniti miris maminih zimnica. U susjedstvu sam imala dva dječaka. Kad bi počeo padati prvi snijeg... sva djeca su trčala na dvorišta, lovila pahulje i nestrpljivo čekala koliko će ga pasti... a njih dvojica su s dvorišta jurili u kuću i tražili majku da otvori kompote koje je pripremila... jer ih je u jesen uvijek odbijala i govorila im da će kompote probati kad padne prvi snijeg. Sa smješkom sam se sjetila tih dana..... sigurna sam da i oni danas u tržnim centrima kupuju kompote kroz cijelu godinu... i prvi snijeg im više nema onu draž kao u djetinjstvu.
Danas nam je puno komotnije. Ne moramo više dovlačiti doma svinjske polovice, zamastiti cijelu kuhinju i izgubiti puno vremena da bi pospremili meso. Sve je već narezano, pripremljeno, ma čak i marinirano..... tko želi i pečeno. Sada smo zaokupljeni nekim novim trkama, nekim novim brigama. Izgubili smo neke mirise, taj osjećaj zajedničkog rada u obitelji da bi se osigurala bogata i topla zima. Čini mi se da ne brinemo previše zbog toga. Ovako nam je puno lakše... a pjesnici su ionako kroz svoje stihove sačuvali jesenske ugođaje... pa ih uvijek možemo tamo potražiti.
Na selu se još osjeća taj jesenski ugođaj... ali u gradu ga je sve manje. Radijatori su na svom mjestu... toplana brine umjesto nas.... struja nam je neprestano na raspolaganju, najisplativiji plin je u sve više domova. Ljudima preostaje samo „prikupljanje“ novca... da bi u velikim tržnim centrima mogli kupiti sve ono što im je potrebno. Možda uskoro smisle i neka mirisna ulja koja će nam zamijeniti mirise djetinjstva... a mi ćemo ih skupo plaćati jer smo često previše užurbani i lijeni čak i za sjećanja.
Hm.... pisanje ove teme mi je pomoglo da donesem odluku. Ove godine ću sasvim sigurno pripremiti nešto od zimnice... na onaj starinski način. Ne iz nužde... nego iz čiste obijesti.... da udovoljim svojim sjećanjima i osjetim neke davne mirise....
Blogeri i blogerice, osjećate li jesen kako dolazi... ili ste još u ljetnom điru?
Pripremate li zimnicu? Od jesenjih mirisa volite više miris pečenih kestena, kukuruza, mladog mošta ili možda miris rakije koji se širi iz bakrenih kotlova?
Znate li možda kakva će biti zima koja dolazi?
Ako ne znate.... ima jedan stari vic na tu temu.... možda nam on pomogne.
Jedno pleme Indijanaca dobilo je novog, mladog vrača koji je smijenio iskusnog. Mladi vrač naravno – pojma nije imao ni o čemu, a kamoli o stvarima koje su se od njega zahtijevale. Tako su ga pitali kakva će biti zima. Kaže vrač: oštra. I Indijanci se pošteno spremili, napravili ogromne zalihe drva, a ono ništa – zima blaga da blaža ne može biti. Dogodine isti scenarij – vrač je uzevši u obzir blagost prošle zime mislio da ova svakako mora biti hladna i opet su Indijanci napravili još veću zalihu drva.
Treće godine je već nastao problem, prethodni promašaji su bili prava blamaža i vrač je odlučio: što je sigurno sigurno je – nazvat će Američki zavod za meteorologiju.
- Zavod za meteorologiju, kako vam mogu pomoći?
- Dobar dan, mene bi zanimalo kakva će biti ova zima?
- Nismo sigurni, ali pretpostavljamo da će biti jedna od najhladnijih dosad – Indijanci već 2 godine spremaju zalihe drva...
Hm.... znaju li naši vračevi što čine.... ili smo prepušteni na milost i nemilost jesenskim... a onda zimskim vjetrovima?
Post je objavljen 06.09.2008. u 16:10 sati.