Jel vam vruće?

06.09.2008.



Odavno već ne kiselim zelje... ne radim ajvar, pekmeze i ostala čudesa za zimu.
Utopila sam se u sivoj masi potrošača. Bitno je zaraditi novac.... a onda ću sve što mi treba kupiti kod gazde Todorića ili u nekom drugom tržnom centru.
Danas je vrlo visoka temperatura... ali mene nije uspjela zavarati. Dolazi nam jesen.... polako, sramežljivo, ali sigurnim koracima... dolazi nam dama u žuto smeđoj kolekciji. Njena stilistica priroda je maštovitija od svih Ciganovića i sličnih tipova..... Već napamet znamo koje boje će odjenuti, a ona je ipak uvijek tako originalna, neponovljiva... od njene zrele ljepote zastaje dah. Moram li uopće spominjati mirise koje osjećamo kad se pojavi?!!!
Danas sam se vozila brežuljcima... uživala sam u tom pirodnom presvlačenju iz zelenih u žuto smeđe haljine. Livade su pokošene, trava se uredno sprema da ono malo preostale stoke ne ostane gladno kad stigne zima. Organizirana sječa šuma traje odavno.... sa svih strana odjekuje zvuk pila, a ljudi vrijedno pospremaju drva u svoje šupe.
Volim ovaj dio godine upravo zbog tog pripremanja za zimu. Ljudi su marljivi poptu mrava... tako su organizirani i usklađeno prate ritam koji im lagano šumom vjetra lupka majka priroda.
I vozim se tako..... razmišljam koliko sam toga radila u ovo doba godine, a više ne radim... i hvata me neka tuga. Onda mi sjećanje odleti još dalje... u djetinjstvo. Nema tih mirisa koji mogu zamijeniti miris maminih zimnica. U susjedstvu sam imala dva dječaka. Kad bi počeo padati prvi snijeg... sva djeca su trčala na dvorišta, lovila pahulje i nestrpljivo čekala koliko će ga pasti... a njih dvojica su s dvorišta jurili u kuću i tražili majku da otvori kompote koje je pripremila... jer ih je u jesen uvijek odbijala i govorila im da će kompote probati kad padne prvi snijeg. Sa smješkom sam se sjetila tih dana..... sigurna sam da i oni danas u tržnim centrima kupuju kompote kroz cijelu godinu... i prvi snijeg im više nema onu draž kao u djetinjstvu.
Danas nam je puno komotnije. Ne moramo više dovlačiti doma svinjske polovice, zamastiti cijelu kuhinju i izgubiti puno vremena da bi pospremili meso. Sve je već narezano, pripremljeno, ma čak i marinirano..... tko želi i pečeno. Sada smo zaokupljeni nekim novim trkama, nekim novim brigama. Izgubili smo neke mirise, taj osjećaj zajedničkog rada u obitelji da bi se osigurala bogata i topla zima. Čini mi se da ne brinemo previše zbog toga. Ovako nam je puno lakše... a pjesnici su ionako kroz svoje stihove sačuvali jesenske ugođaje... pa ih uvijek možemo tamo potražiti.
Na selu se još osjeća taj jesenski ugođaj... ali u gradu ga je sve manje. Radijatori su na svom mjestu... toplana brine umjesto nas.... struja nam je neprestano na raspolaganju, najisplativiji plin je u sve više domova. Ljudima preostaje samo „prikupljanje“ novca... da bi u velikim tržnim centrima mogli kupiti sve ono što im je potrebno. Možda uskoro smisle i neka mirisna ulja koja će nam zamijeniti mirise djetinjstva... a mi ćemo ih skupo plaćati jer smo često previše užurbani i lijeni čak i za sjećanja.
Hm.... pisanje ove teme mi je pomoglo da donesem odluku. Ove godine ću sasvim sigurno pripremiti nešto od zimnice... na onaj starinski način. Ne iz nužde... nego iz čiste obijesti.... da udovoljim svojim sjećanjima i osjetim neke davne mirise....
Blogeri i blogerice, osjećate li jesen kako dolazi... ili ste još u ljetnom điru?
Pripremate li zimnicu? Od jesenjih mirisa volite više miris pečenih kestena, kukuruza, mladog mošta ili možda miris rakije koji se širi iz bakrenih kotlova?
Znate li možda kakva će biti zima koja dolazi?
Ako ne znate.... ima jedan stari vic na tu temu.... možda nam on pomogne.


Jedno pleme Indijanaca dobilo je novog, mladog vrača koji je smijenio iskusnog. Mladi vrač naravno – pojma nije imao ni o čemu, a kamoli o stvarima koje su se od njega zahtijevale. Tako su ga pitali kakva će biti zima. Kaže vrač: oštra. I Indijanci se pošteno spremili, napravili ogromne zalihe drva, a ono ništa – zima blaga da blaža ne može biti. Dogodine isti scenarij – vrač je uzevši u obzir blagost prošle zime mislio da ova svakako mora biti hladna i opet su Indijanci napravili još veću zalihu drva.
Treće godine je već nastao problem, prethodni promašaji su bili prava blamaža i vrač je odlučio: što je sigurno sigurno je – nazvat će Američki zavod za meteorologiju.
- Zavod za meteorologiju, kako vam mogu pomoći?
- Dobar dan, mene bi zanimalo kakva će biti ova zima?
- Nismo sigurni, ali pretpostavljamo da će biti jedna od najhladnijih dosad – Indijanci već 2 godine spremaju zalihe drva...


Hm.... znaju li naši vračevi što čine.... ili smo prepušteni na milost i nemilost jesenskim... a onda zimskim vjetrovima?

Komentari (35) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< rujan, 2008 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje riječi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Čudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišić
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz

put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunčana Žena
Vidoteka
Zelena



SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kući od sutra
Koju vi ne možete posjetiti čak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na jučer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelčevim rukama bude za sreću;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)