Danas imam čast biti domaćica na Dan dobrih želja. Ovo je 6. Dan dobrih želja, a idejna začetnica je naša blogerica Dordora koja je zamislila da je svakog ponedjeljka netko od nas domaćin, te se na njegovom blogu razmjenjuju pozitivne misli i dobre želje.
Kad me lupi inspiracija... kad me nešto dirne nije mi problem misli preko tipkovnice prenijeti na blog.... no malo sam smotanija kada moram napisati nešto prigodno, na određenu temu.
Prvi problem s kojim sam se srela je bio... kakve slike staviti na blog?!!! Hm.... razmišljala sam o slikama kolača, cvijeća i slična čudesa, ali tada sam se sjetila da bi mogao svratiti Bego i u glavi mi je crvenim slovima zazvonio njegov begizam:
„Pif: "Joj, ako išta mrzim to su disc jockeyi."
Bego: "Tako je, disc jockey. Mogu se kladiti da djeca koja danas slušaju tu glazbu nemaju pojma od čega je DJ kratica."
Pif: "Dj je čovjek koji pušta ploče. Zato mi ide na živce kada kažu: idem večeras svirati."
Bego: "Da, to je kao da ja idem puštati porniće i kažem: idem večeras jebavati!"“
I tako.... kad sam se sjetila kako Bego ne voli da se stvari nazivaju pogrešnim imenom... odlučila sam ne stavljati sličice onoga što vam doista ne mogu ponuditi. Kolače ćemo zajedno jesti kad se sretnemo u realki.... ali mislim da mi u svom blogosvijetu itekako imamo ono što je slađe od kolača i ljepše od najmirisnijeg cvijeća.... a to su RIJEČI... RIJEČI KOJE NEŠTO ZNAČE.
Želim vam na današnji dan napisati da mi puno, puno značite. Od vas sam puno naučila, često ste mi popravili raspoloženje. Među vama sam preko dvije godine... i ne pamtim ni jednu neugodnost i negativnu emociju. Iskreno volim vaše duše, vaše misli, vaše teme, vaše fotografije.
Na današnji dan, ali i u svim onim danima koji će se nizati iza njega želim vam puno zdravlja, što manje briga... i da sve te svoje radosne dane, a i one manje radosne koji su sastavni dio života dijelite sa svojim blogerima... jer zajedno nam je lakše... zajedno smo jači.
Druženje s vama samo je učvrstilo moju vjeru u ljubav – ljubav među ljudima.
U ljubav vjerujem (PV)
Stavi malo boje, malo crvene
crvene ko ljubav sto ne prestaje
pa onda malo zute za suncan dan
a za vedro nebo boju znas i sam
Kazi da sam blesav, pjevam pjesme naivne
al' ne mozes mi nista, smijem se
nadji sretne misli kao Petar Pan
letjeti je lako kad si bezbrizan
ma dodaj malo boje u ovaj sivi dan
pogledaj u nebo, nisi vise sam
Kazi da sam blesav, pjevam pjesme naivne
al' ne mozes mi nista, smijem se
jer ja u ljubav vjerujem
jer ja sam opet zaljubljen
Stavi malo boje, malo crvene
crvene ko ljubav da ne prestane
ma dodaj malo boje u ovaj sivi dan
ako isto mislis neces biti sam
I moram još nešto dodati:
Mi smo se sreli na zvijezdi što se zove Zemlja. Naš put kroz vrijeme u ovaj čas (čas svijetli kao cilj ) stoji za nama dalek, gotovo beskrajan, da smo već zaboravili naš početak odakle smo pošli.
Sada stoji ruka u ruci, pogled u pogledu. Kroz naše ruke, i kroz naše poglede zagrlile su se naše duše.
O kad se opet rastanemo i pođemo na naše tamne putove kroz beskraj, na kojoj ćemo se opet sresti zvijezdi?
I hoće li pri novom susretu opet naše duše zadrhtati u tamnom sjećanju da bijasmo nekada ljudi koji su se ljubili na nekoj zvijezdi što se zove Zemlja?
A.B.Šimić
Puno, puno Vas volim.
Post je objavljen 01.09.2008. u 00:01 sati.