Domoljubac Blog https://blog.dnevnik.hr/domoljubac

nedjelja, 22.04.2012.

KIŠNA VEČER

Puze sjetne maglice.
Večeras nebo plače
Pa žudnju moju grle,
Gle, nebeske suzice.

Moj život bi osama,
Bez sunca mračna, tmurna.
Tek šapat rosne kiše
Turobnu zebnju briše .

Onda iz dana u dan :
Tebe samo snatreći,
Ljubav našu grleći
Vrijeme mi istječe
I moj nesanjani san ..

Domoljubac - Zvonimir Tomac

GLEDAM SLIKU, TVOJU SLIKU, SAMO SLIKU

Razbuktava mi ugodu, čežnju i bol…
Čega više, ne znam, ne mogu razlučiti. Slika postaje kaleidoskop živih scena, scena iz našeg života, naših susreta, postojanja, bliskosti, prepirki, dragosti i ljutnje, životne stvarnosti…
Sve mi je to danas ugoda jer svih tih scena bila si Ti uzročnik. Ti tu kraj mene, uz mene i sa mnom…
I u mojoj srdžbi (ili ja u Tvojoj) bila si prisutna te mi je i ta srdžba danas drago sjećanje na naše u zajedništvu postojanje... Puno bih dao da se danas mogu barem naljutiti, da si tu…
Nema Te nigdje, a slika i sjećanje razbuktava samo bol. Bol napuštenosti i bivstvovanja u pustoši usamljenosti…
Želim, žarko Te želim naskoro naći i osloboditi se svih bezvrijednih, jalovih životnih tlapnji…

Domoljubac - Zvonimir Tomac - iz Zbirke Zvonca Čežnje

BUMERANG ZNATIŽELJE

U davno vrijeme svevremena živio je nezadovoljni, znatiželjni mislilac . . .
Uzalud tražeći, a skraćujući svoje vrijeme trajanja, promišljao je : 'što li to sve postoji –kako i zašto ?' no nikako ne mogaše pronaći ni u svim datostima svekolike okoline , ni od uvaženih poznanika, zadovoljavajuće odgovore, a pitanja su mu uvijek isponova odnekuda navirala i činila sve više nedokučivim mu objašnjenje postojeće stvarnosti.
Ipak u tijeku svog dugotrajnog uzaludnog traženja –' pitaj lijevo, pitaj desno ' - naiđe na dobrohotan,pijateljski savjet :
„ Pitaj mudrace !“
„ A gdje su mudraci ?“
„ Traži. Nađi ih !“
Nije ih bilo nigdje blizu ! ,a naš znatiželjnik nikako da se smiri. Savjetom prijatelja samo se još problem povečao, te ne samo traženje odgovora ,nego sad još treba tražiti i mudrace !
Upornoga i sreća posluži.: prekapajući po starim prašnjavim knjigama naiđe u svojoj 'dječijoj' knjižici bajki priću o mudracu, koji življaše daleko, daleko na istoku , iza mnogih rijeka, brda i mora u osami na visokoj, sniježnoj planini .. .
Što je više o nemogućnosti susreta s mudracem razmišljao, to ga je sve jače obuzimla , danju i noću, želja da ga nađe.
Konačno prevlada neodoljiva potreba za konačnom informacijom na njegova neobjašnjiva pitanja i nametne mu odluku, kao životni cilj i svrhu, dugo putovanje u nepoznato , te nalaženje nedokučivog mu saznanja. Nije potrebno opisivati cijelo tegobno putovanje, već samo se može reći : bilo je savladavanje kako fizičkih zapreka tako još više ironičnih potsmješica na putovanju od 10.000 km 'preko rijeka i gora '..
Kako je putovanje podugo trajalo, a putnik ne želeći doći pred mudraca nespreman, odluči srediti svoje neznanje i nekakovim logičnim redom izredati svoja pitanja, to ih počme formulirati i nabrajati... Bilo ih je podosta i poveća lista ( imao je vremena ) pa ih je ponavljao premještajući ih u redoslijedu i dopunjujući ih ( gdje mu se činilo da treba) obrazloženjima ..
Pa tako obuzet sređivanjem pitanja približi se svomu željenom cilju . . . i . ,evo ga!..
Savladao je tegobmo putovanje i sad je baš tu : ... u 'osami na visokoj sniježnoj planini '! , te u susretu dviju znatiželja , Naime činilo se kao da mudrac nije bio pojavom došljaka iznenađen,nego tek malo znatiželjan, pa kao da je i očekivao posjet znatiželjnika. Bio je upravo u svojoj svakodnevnoj uobičajenoj meditaciji.
Pozdravio je posjetnika smiješkom, iskazavši dobrodošlicu širokim pokretom obiju ruku, kao da nudi od srca cijelo prostranstvo, a ujedno dajući znak umornom došljaku da sjedne na obližnji snop granja.
Sve bez riječi, te nastavi, malo se okrenuvšu prema upravo zalazećem suncu i nastavi svoje meditiranje.
Došljak je sjedio, sjedio miran gledajući nepomičnog mudraca, bojeći se uznemiriti mudračevo meditiranje, primjećujući samo rijetke ,jedva primjetljive pokrete mudračevih usana, te imajući nejasnu potrebu iste pokrete vlastitim usnama imitirati !
Sjedio je bez pokreta ne znajući koliko dugo.
Ponavljao je svoju listu pitanja od početka do kraja, pa od kraja do početka i g l e ! odjednom mu se učini : da zadnje pitanje kompatibilno ( kao matica) pristaje na prvo (kao na vijak), te da se time pitanja (oba) rješavaju i njhov broj smanjuje .
Je li on možda čuo šapat mudraca ?
Je li možda tišina večernjeg smiraja utjecala, no on se počeo osjećati zadovoljan (prvi puta u životu !!) I smirenn u radosnoj ugodi. Još je gledao u lice i usne mudraca na kojima se pokazao smiješak punog razumijevanja, te raširene ruke pozdravljajući na rastanku odlazećeg čovjeka sada zadovoljnoga i obogaćenoga duševnim mirom . . . .
Vraćajući se kući, neuporedivo brže, ( kao budeći se iz sna), raspoložen i čio shvatio je da oduvijek ON sam ima iskonsko znanje i zadovoljavajuće odgovore na sva umjesna pitanja koje mu njegov EGO može formulirati, a n e m a t e r i j a l n o t a j a n s t v o p o s t o j a n j a i tako materijalni Ego ne može razumjeti, te ga je zato iluzorno objašnjavati.
Ne tražeći više tuđu istinu, našao je , po Egu prikriveno, svoje saznanje- spoznaju. Spoznaju zadovoljavajuću te njemu (što je nadasve važno) jedino istinitu.
Otkrivši ju ,čudio se da je bila uvijek tu ( njemu dostupna, bez potrebe lutanja- traženja po tuđim bespućima), pohranjena u njegovoj vlastitoj živućoj bitnosti .

Domoljubac - Zvonimir Tomac

subota, 07.04.2012.

MAJKA HRVATSKA

Hrvatska nam majka
Sveta domovina
Krvlju obranjena
S ljubavlju ponosna
Majčica rođena

A majke djeca žalosna.
Hrvatsku u srcu nose,
Te malo sunca u svojoj
Zemlji uzalud prose.

Jer ne mogu znati
Zašto baš Hrvati,
Krvlju posvećenu
Vlastitu domaju
Tuđinu prodaju ...

Domoljubac - Zvonimir Tomac

LJUBAV - BOGATSTVO

V o l i š ?
V o l i m !
N a š a lj u b a v - imanje naše
M o j a l j u b a v - moje bogatstvo

Ljubav kao Bogomdano, izvorno, u čovjeku spontano nastajuće nemjerljivo osjećanje – je imanje bogatstvo ...
Bogatstvo , ali uvjetovano ...
Uvjetovano a l t r u i z m o m , kad davanje zadnjeg atoma tijela i svekolike duše prožima cijelo biće. Davanje bez ostatka, bez računa, kad cijelim bićem svojim postaješ l j u b a v, tako da nema nigdje, ni u čemu rezerve niti mogućnosti da se ( u tom ostatku ) ugnijezdi nepovje-renje, sumnja, bol, zloća, niti bilo kakova egoistična manifestacija i želja.
Tada obuzet i prožet ljubavlju, smiren, blažen, ti si sretan !
Ljubav je milost za srce i dušu, ponuđena svima, a ostvaruju ju oni ( rijetki ), koji mogu voljeti, voljeti bez rezerve, bez promišljanja i bez primisli, čistog srca prihvaćati ljubav kao božanski dar.
Daješ, a ne kalkuliraš koliko ćeš i da li ćeš, uopće, što dobiti.
Primanje nije primarno važno. Naravno ono je dobrodošlo za punoću ugode, smirene sreće, bla- ženstvo, ali samo u spoznaji da tvoja ljubav se g r l i s isto takovom poklonjenom i nesebič-nom ljubavi.-
Jao, kako su siromašni svi sebičnjaci, računđije, kad pitaju ...' a koliko ja za moju ljubav dobivam ? ' . . . (zar se ljubav ,uopće, može vrednovati ?)
Nema sreće kad sumnja, podozrenje i proračunanost ekspanzijom Ego-sebičnosti razaraju kao rak onaj najvrijerdniji, najintimniji dio samoga bića.
No ljubav u klijanju ili već proklijala je neizmjerljivo osjetljiva – mimoza - , te se povlači i nesta-je (nemanifestirana) bez borbe s ugroženoga područjja ...( nezapažena, kao nježni cvjetak u travi, kojega ne zapaziš – prije nego što si ga zgazio ...)
Sebičnost je čovjekova primarna osobina, koja vodi borbu za posjedovanje, a boriti se može samo egoizam da nešto osvoji. Altruizmu je borba za osvajanjem za isključivu svojinu nepoznata osobina.
Povrijeđena – jednom zgažena - ljubav se teško vraća ili više ne vraća. Ne vraća u svom čistom djevičanskom obliku i nenametljivoj snazi. Ljubav je topla maglica, koja kondenzacijom vlastite srdačne i duševne ' vlažnosti ' postaje u prikladnim uvjetima blagotvorna r o s i c a , koju vjetar, zao pogled, gruba riječ razori i rasprši, te na grubosti vjetrometine ne očekujte rosu – blagotvornu, bisernu, život dajuću ' r o s u - l j u b a v i !'
Obuzet l j u b a v l j u , ovijen oblacima sreće ...u zanosu bezželjnog zadovoljstva
T i s i b o g a t !
Sumnja, sebičnost razara osjetljivo bogatstvo, a naprotiv ono se p o v e č a v a,
umnogostručuje u stapanju s drugom isto takovom ljubavi, pa si tada j a k o b o g a t . . .


/ Napis iz knjige –Z.T. ''BEZ NASLOVA '' 2004./


Domoljubac - Zvonimir Tomac

STAROST - ŠTA JE TO ?

Starost, hm ? ......Fizička slabost i velika, jedinstvena hrpa svekolikog sjećanja. Aktivnost staračkog života je snatrenje, proživljavanje u sjećanju nezaboravljenih trenutaka , a ' bilo je, kako je bilo' sa jednom jedinom zajedničkom značajkom : bilo je p r e k r a t k o, i prošlo je p r e b r z o !
Vrijeme je jurilo, a mi to nismo znali, niti mogli poimati. Čini mi se da sam iz djetinjih / mlade-načkih dana, evo, upravo ovamo dospio ne vjerujući ni zrcalu, da je taj lik u zrcalu i onaj sjedeći kraj peći ( u zapećku) dremljiv, isti onaj sa obližnje slike, slikane prilokom nekog skijaškog uživanja. A sjećanje nadalje osvježava 'sliku nenaslikanu' poslije skijanja u toploj sobi, uz gramofon, ples i ....stidljiv poljubac, diskretni . najnježniji. Je li to bio doista dodir usnama čela, lica ili uvojka kose, ili samo umišljaj nisam siguran, no usana sigurno nije. ( Slast usana je tek u nekoj drugoj prilici otkrivena!) Možda je to ostatak samo emocije duboko skrivene, kojoj moja starost upravo dopušta izlaz na svjetlo dana, samo zato da se starost zakiti jednom nepostojećom slikom.
No kako bilo da bilo – crni dani su zaboravljeni - bilo je lijepo.
Lijepo k a o m l a d o s t , a ,eto, takovo sjećanje obogaćuje mi današnje dane, koji s manje sadržaja ipak p r e b r z o se nižu i odlaze, odlaze u nepovrat.

Pričice ovakove , po sjećanju su danas vjerojatno smiješne, no i te, kao takove, su dio života. Života jedinog što imamo.
A te su pričice- sličice danas kaleidoskop davnašnje stvarnosti u snatrenju.
Racionalno zaključujem da pretežno vrijeme življenja je ispunjavala briga za zadovoljenje uvjeta opstanka za mene i obitelj, za što sam bio odgovoran, no sva ta bivša , briga je danas izblijedjela u osnovnoj konstataciji : bilo je, kako je bilo, ali iskrice emotivnog zadovoljstva s radosnim trenutcima se upravo nameću kao značaj samoga života..
Evo sad :
Čarobni su zvuci sa stare ploče, koji me upravo okružuju i obuzimlju u snatrenju i
' podižu, još uzdižu ' i pokreću po plesnom podiju .....
Lebdim u krhkom dodiru s mojom ' budućom polovicom' u ritmu nezaboravnoga '' t a n g a '' . Zatvorenim očima zurim u n i š t a u svoju davnašnjost, u sretni ugođaj s najdražim bićem, lebdećih tijela u nestvarnosti, a stvarnosti ljubavi, ljubavi i i n t i m n e sreće življenja. Življenja u jedinstvu d v o j e svojih , bez riječi i bez objašnjavanja, za što ne postoje riječi, a n j e ž n i d o d i r je pravi nezamijenjiv, nemušti g o v o r i objašnjenje, koje pokriva jedino riječ : l j u b a v . Ljubav potvrđena š u t n j o m zaljubljenih, kada su ljubav i šutnja sinonimi istog značenja , a snatrenje jedina stvarnost.
U mome snatrenju, u svim prilikama se crta jedan jedini lik, jedne iste oči, p o g l e d za koji danas ne mogu precizirati kada i kako je postao d u b o k sa pristajanjem , kada dvoje počinje shvaćati da su j e d n o - jedan p a r. Jedinstvo nevidljivo, a apsolutno postojeće : tada uvijek i za uvijek ..Znam samo da bih to stanje nazvao duševno ostvarenje sretnog postojanja, kao pravog, nezamjenjivog smisla čovjekovog života, Stvotriteljevog dara za 'znoj i suze' materijalnog trajanja...
Pa možda je to prava sadržina starosti ? Moje starosti, kao 'zrele dobi' koja sadrži i zalihe zanemarenih događanja, a životno su mogli biti vrijedni,ali su selektirani za zaborav.. Mogu na pr. žaliti moju nesmotrenost kad sam u nekoj čekaonici nestrpljivo pogledavao na sat ne poimajući da su i sekunde moje nestrpljivosti jednako vrijedne kao i one iz 'krunice' moga življenja , a nestrpljenjem nesmotreno pročerdane .
Sa tim iskustvom želim da ostvarivanje ' treče dobi' bude svima u zadovoljstvu i sa radošću, jer se ni jedan ponuđeni trenutak nikada više ne će ponoviti.!!

Domoljubac - Zvonimir Tomac

<	travanj, 2012					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (4)
Svibanj 2021 (4)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (6)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (6)
Rujan 2020 (7)
Kolovoz 2020 (4)
Lipanj 2020 (5)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (2)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (6)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (7)
Travanj 2019 (4)
Ožujak 2019 (7)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (2)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (2)
Veljača 2018 (2)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Svibanj 2017 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Kontakti

Domoljubac - Zvonimir Tomac

Književno-likovna prezentacija u Koprivnici.
---
Rođen sam 1919. u Koprivnici.
Školovao se u rodnome gradu od 1925. do 1937., a diplomirao na Šumarskom fakultetu u Zagrebu 1941. godine.
Radni vijek proveo sam u struci: u Podravini, Banovini, Gorskom kotaru, Hrvatskom primorju i Istri.
Godine 1977. umirovljen.
Hobiji su mi slikarstvo i literatura
U vremenu od 2003. do 2018. objavio sam petnaestt knjižica (stihovi, eseji, pribilješke-pričice): 1.Otkrivanje, 2.Bez naslova, 3.Miris inja, 4.Sasušeni grozdovi, 5.Tukaj je horvaško, 6.Sam sa sobom, 7.Umorno cvijeće, 8. Zvonca čežnje, 9. Zvjezdice nas gledaju, 10. Snježni cvjetići - pahulice intime, 11. Plamsaji i sjenke, 12. Šaptaji života, 13. Drhtaji slutnje, 14.Osmjesi nečujnih mirisa te 15. Povečernja zvonca.

Živim u Rijeci od 1947. godine.

Statisika posjeta

Free counters