Domoljubac Blog https://blog.dnevnik.hr/domoljubac

nedjelja, 28.06.2020.

Staza



Nekoć davno iđah tuda,
Čežnja vuče baš ovuda.
Poznam stazu, znam kud hodi,
Ona mene k tebi vodi.
I tada sretni bijasmo
Grleći ljubav zanosno.
Glavom u ljubavi ko noj
I sve dok živim ja sam tvoj.
Moje biće žudi ljubav
Po našem vrtu hod ubav.
Idila bračna nije san
Kada složnost ispunja dan.
Staza putna ta miriše
Ko uz srca raslo cvijeće.
Ne znam kako, zašto ni otkuda,
Baš danas, toga oblačnoga dana
No idem tuda.

Bivajući usamljen u mračnoj sobi, osjetim
Poriv za izlazak. Kuda, kamo, zašto
Nije određeno, al samo kretanje je bitno.
Sve je poznato, ulica, kuće, fasade,
Kako jučer, tako i danas, očekivano nezanimljivo.
Ali ipak, gle, putna staza nudi iznenađenje.
Na sivoj fasadi jedan otvoreni prozor, u kojem mali pomak.
Da li se tu praznina miče ili samo privid slutnje.
Svjetlo iz vlastite žudnje, oblikuje iznenadno zadovoljstvo ugledom oblikovanog lika čežnje, koja daje odjednom smisao izlasku iz sobe i koračanje, baš ovom stazom uz poznatu kuću. Čarolija je materijalizirana.
Dragost svjetla iz prozora, jer ova staza, moja staza, ma kuda hodi, ona uvijek k tebi vodi.

Bilo privid, iluzija, stvarnost nestvarna, fatamorgana ili fantazija, u praznini nesvjesna životna punina, san, umna zagonetka, radost združenog materijalnog postojanja.
Ja i ti, zagrljeni na našoj stazici.

Domoljubac - Zvonimir Tomac, neobjavljena pjesmica

28.06.2020. u 16:24 • 0 KomentaraPrint#^

Srećnik vu hiži



Kućica moja hižica,
Dvorac kraljevski – vilica,
Rođeno utočište, moj dom.

Tebi sem temelje zidal,
Krovek crepima pokrival,
Na djelu zadovoljan bival.

Vezdaj pod strehom golub guče,
Ljubav vu brak dva srca vuče.

Na ognjištu jarki plamen
Žar ljubavi znamen.
Oća košar plete šiblje
Stara majka vnuka žiblje.

Kad sunčeko zemljici tople zrake podari
Sve životno se budi
Raste, cvjeta, ljubi, stari.

Odrastao hodeć trbuhom za kruhom,
Iz tuđine se vraćam navek
U srcu noseć domek,
od nostalgije žedan
po srk ljubavi bar jedan.

Kućice mila hižice
Jedina mi uzdanice
Tebi se radujem oj, oj,
Navek si dragi domek moj.

Hižice moja zdravo stoj,
Primi evo poljubac moj.
I na kraju moga puta
Predraga bijela moja,
Tvoj srećnik vu hiži sem – JA.

Domoljubac - Zvonimir Tomac, neobjavljena pjesmica

28.06.2020. u 16:14 • 0 KomentaraPrint#^

nedjelja, 21.06.2020.

SAN



U koprivničkoj sam gimnaziji.
Tu vidim izložbu slika: izložena je jedna crno-bijela pejsažna grafika.
Ispod slike je jasan potpis: Vlastislava Tomac (ili možda Vlastimira).
Slika je uramljena, poveća, na bijelom papiru sadržaj je samo na donjoj polovini. Nebo je čisto, te sadržaj je možda iz daljine. Pogled na grad u ravnici bez brda u pozadini. Pogled iz bilogore, preko na sjever preko podravske pruge.

Nakon buđenja čini mi se naslikani pejsaž poznat...gledao sam ga mnogo puta u mladim danima vraćajući se iz našega vinograda kući iz staroga grada, ostavljajući iza leđa bilogorsko pribrežje, voćnjake, vinograde, šumarke, galovićevu klet, te skromne nastambe staroga grada.
Hodeći uskim puteljkom u ravnici između njiva i oranica, preko podravske željezničke pruge, uz grabe gradske ciglane i mosta preko rječice u starogradsku ulicu.
Našoj kući.

Domoljubac - Zvonimir Tomac, neobjavljena crtica

21.06.2020. u 16:22 • 0 KomentaraPrint#^

Pred zimu



Bijaše zora, ali ide mrak
I svome kraju teži svak.

U gnijezdima mali ptići
Postahu već lastavići.
Veselo živžu, žamore,
Poletom nebu se mole,
Radosni dane već broje
Tražeći dragane svoje.

U suho lišće šumeći,
Sa grana se spuštajući.
Grudi zemlje da poljubi
Obznanjuje: prah su bili,
Prah će ponovno postati.

Zemaljska trajna prašina,
Kojoj nebeska iskrica
Budi trajanje života,
Dok sunce daje toplinu
I svem životu milinu.

A dan za danom prolazi
I evo zima dolazi.


Domoljubac - Zvonimir Tomac, neobjavljena pjesmica

21.06.2020. u 16:18 • 0 KomentaraPrint#^

Bećarska


Selom jašuć vranca konja
Ponosan bećar, bekrija.
Usne mađarice Jele
Slađane ko višnje zrele,
Mame u nepostojanje
I beztjelesno grljenje.

Ako nije baš uvijek
Čovjek čovjeku vuk. Ipak
Dobrih je manje nego zlih.

Meko sedlo. Mahovina
Bjaše postelja zelena.

Trzaj konja i cvrčka svirka,
Blagonoćna uspavanka.

Bećar mjesec. Mjesečina
Jahaču je poputbina.

Jašuć drumom ili šumom,
Svakoj krčmi gostioni znan,
Dobro došao nepozvan,
Sijuć radost života čar,
Brojeć ljeta mlad ili star.
Pa svatko može znati to:
Ljubiti cure nije zlo!

Domoljubac - Zvonimir Tomac, Neobjavljena pjesmica

21.06.2020. u 16:13 • 0 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< lipanj, 2020 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (4)
Svibanj 2021 (4)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (6)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (6)
Rujan 2020 (7)
Kolovoz 2020 (4)
Lipanj 2020 (5)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (2)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (6)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (7)
Travanj 2019 (4)
Ožujak 2019 (7)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (2)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (2)
Veljača 2018 (2)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Svibanj 2017 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga


Promišljanja o postojećoj stvarnosti

Kontakti


Cijenit ću svaku kritiku i sugestju.
Adresu dobivate klikom na sličicu
.


Email me

Domoljubac - Zvonimir Tomac


Književno-likovna prezentacija u Koprivnici.
---
Rođen sam 1919. u Koprivnici.
Školovao se u rodnome gradu od 1925. do 1937., a diplomirao na Šumarskom fakultetu u Zagrebu 1941. godine.
Radni vijek proveo sam u struci: u Podravini, Banovini, Gorskom kotaru, Hrvatskom primorju i Istri.
Godine 1977. umirovljen.
Hobiji su mi slikarstvo i literatura
U vremenu od 2003. do 2018. objavio sam petnaestt knjižica (stihovi, eseji, pribilješke-pričice): 1.Otkrivanje, 2.Bez naslova, 3.Miris inja, 4.Sasušeni grozdovi, 5.Tukaj je horvaško, 6.Sam sa sobom, 7.Umorno cvijeće, 8. Zvonca čežnje, 9. Zvjezdice nas gledaju, 10. Snježni cvjetići - pahulice intime, 11. Plamsaji i sjenke, 12. Šaptaji života, 13. Drhtaji slutnje, 14.Osmjesi nečujnih mirisa te 15. Povečernja zvonca.

Živim u Rijeci od 1947. godine.

Statisika posjeta


free counters
Free counters

free counters
Free counters