Kad sunce za Učku tone
Nebeske zvijezde zazvone
Radišnog dana sad je kraj
A povečerja navještaj.
Umorni će djelatnici
Dnevne tegobe isprati
Za odmor kod stola sjesti
Slatku palentu pojesti.
I vincem se okrijepiti
Zadovoljni odmarati
Jer bijaše ispunjen dan
Za željni blagodarni san.
******
Čujte, čujte dobri ljudi,
Možda se to savjest budi.
Sjedim uz otvoren prozor
Vidim maglu, a ne obzor.
Nema žica, nema ptica
Niti plavih lastavica,
Ni gugutavih grlica,
I pusta je uličica.
Noć je gluha, hladna, zimska,
Ko razbita flaša pivska,
Blažen ko ognjište ima.
U vatri je čar života
Kad u srcu ljubav cvjeta
Pa povečerje i vatrica
Budu ljubavi postelja.
Domoljubac - Zvonomir Tomavc, iz zbirke 'Povečernja zvonca'
Tu i još dalje bijahu,
Dolinama i gorama
Sunčanim plodnim poljima
Il' hladovitim šumama
Preko rijeka potoka.
Dobro zbrinuti za konjska
Kopita četa turaka.
Tvrdi, sigurni drumovi...!
Vrijeme brzo prolazi
Nekadašnjost posta prošlost
Novo stanje žalost-radost.
Nema drumom gloka potkova.
Tiho žale oronuli drumovi
Za turcima, kad vrijeme brigu
Nagriza, a breme novog
Vremena postaju
Aerodromi, a ne stari
Preživjeli drumovi..
Domoljubac - Zvonimir Tomac,iz zbirke 'Povečernja zvona'
Bilo se to kako ne bijaše.
Toga kratkoga poslijepodneva i baš na rođendan svetog nigdarija i u vinogradskom podrumu i nakon dobre berbe se pune bačve upravo prekrštavanja mošta u pitko vinčeko.
Mješovito društvance prijateljskih dokoličara, krstitelja, kumova i svjedoka, bez zapisničara, a raspjevanih soprana, tenora, basova, altova, svih radosnih glasova, mladim vinčekom potaknutim, veselo raspoloženim, s pjesmom razgovori bučni i vicevi su sočni
„Koliko kapljic toliko let,
Život ljudski da je lep“
I sad, ne prije ni kasnije, nego baš tad čelnik stola zapita susjedku, najbliže sjedeću plavojku: Znade li govor tijela protumačiti?
Pijači se stišaju, ženskice zbune, jer pitanje intime probudi.
No plavojka već ima pravi odgovor i ustajući klikne: „Gledajte!“
Društvance umukne, čašice se prazne, usta još otvorena. Iznenađenje je oduševljenje!
Plavojka podiže ruke, nikoga ne gleda, smjerno će se u duhovnost zaviti, muk zagrliti, zrak poljubiti kad jesenska večer ublaži dan, a tijelo kao prirodna estetika i razgovijetan govor, polagano, dojmljivo se obnaži i odjevni oklop odbaci!
U intimi svanuća, prirodni stvoriteljev dar u žudnji polumraka i punim sjajem, pokretnim govorom omamljivo zablista tu sada ko na mjesečini nebeska zvjezdica.
Domoljubac - Zvonimir Tomac, iz zbirke 'Povečernja zvonca'
< | veljača, 2021 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv