Domoljubac Blog https://blog.dnevnik.hr/domoljubac

nedjelja, 29.04.2018.

KOPRIVNIČKI DRAGULJI

Koprivnica je grad u sjeverozapadnoj Podravini. Star je mnogo stoljeća, te je njegov opstanak i razvoj uvjetovan mnogim promjenama : društvenim, vojnim, prometnim, trgovačkim, socijalnim i dr.. No svaku promjenu su ostvarivali l j u d i , prilagođavajući se svojim mogućnostima i potrebama, a u okviru ostvarivoga.. Tako je oduvijek, pa i do danas. Te se naselje-grad u konačnici ipak širio i povečavao, što je znak i posljedica vitalnosti, sposobnosti i upornosti njegovih stanonika – naših predaka.
Razvoj Koprivnice nije tema ovoga prikaza.
Prikaz se odnosi samo na jedan maleni okvirić kulturnog i socijalnog razvoja Koprivnice danas (na kraju 20. i početka 21. stoljeća.)
Eksponenti toga razvoja su Knjižnica i čitaonica ''Fran Galovič'', te Dom za starije i nemoćne .
Dom je velebno zdanje, koje pokazuje krasnu osebinu čovjeka –Hrvata- ,da mlađi cijene i ne omalovažuju djela svojih starijih, jer ovi, ma kakvi bili i ma što pokvarili i promašili, ipak su nam svima ovu našu s a d a š n j o s t ostvarili, te LIJEPUNAŠU nam na čast i ponos namrli , a hrvatska djeca su, eto, već u situaciji najmanjih mogućnosti pokazala brigu za svoje starije i nemoćne, što je nemjerljiva socijalna vrijednost i osobina hrvatskog čovjeka.
Na tom putu ovaj Dom je p o n o s grada Koprivnice, a njegovi trudbenici su njegov ponos.
Upoznao sam Dom posretstvom drugoga gradskog značajnog k u l t u r n o g u k r a s a : Knjižnice i čitaonice 'Fran Galović' i zaslužne njene uspješne, inicijativne, požrtvove r a v n a t e l j i c e ..
Koliko su Knjižnica i Dom koprivnički kulturni u r e s, toliko su oni još i više značajan spomenik kulturnog poimanja, na ponos svakoga Koprivničanca u užem okruženju, a svih hrvatskih građana u cjelini. No oni bi bili nemušto, jalovo, nedovršeno djelo, mrtve građevine, koje ne bi mogle u potpunosti simbolizirati čovjekovu opredjeljenost i brigu. za njegovu nematerijalnu (Knjižnica i čitaonica) i socijalnu (Dom za starije i nemoćne ) , potrebu i skrb.,što je prava vrijednost, kojoj se mora odati priznanje i počast, te koje su ponos cijeloga društva.
Pa zato počast i priznanje prioada društvu u kojem se ostvaruje (Gradu i građanima Koprivnice) Međutim i uz inicijativu i ostvarenje građevine ne bi mogle značiti ništa da im čojek ne udahnjuje život i oživotvori funkciju.
Koprivncia je ostvarila nadprosječno sretan izbor povjerivši te humano-socijalno-kulturne objekte neimarima, koje ja nazivam d r a g u l j i : briljant i biser , s kojima tek u zajedništvu djelovanja možemo govoriti o spomenicima kulturnog i socijalnog ostvarenja i biti na njih ponosni.
Kako pak i briljant i biser mgu imati samo prigušenu vrijednost dok ne budu prezentirani ž i v o m rukom, poprsjem i kosom, tako i Knjižnica i Dom tek po ž i v i m v o d i t e l j i m a – d r a g u l j i m a postaju neprocjenjive vrijednosti.
Sretna je mogućnost da njihovo postojanje možemo d a n a s pozdraviti kao hrvatsku kulturnu i socijalnu realnost i poželjeti uspješan dalji razvoj na ponos svih dojdučih generacija.
S tom željom ja napredak spomenutih društvenih vrednota i njihovih r a v n a t e l j i c a DIJANE SABOLOVIĆ-KRAJINA i VESNE KRIŽAJ kao koprivničkih d r a g u l j a srdačno pozdravljam.

Domoljubac - Zvonimir Tomac, iz zbirke 'Šaptaji života'

nedjelja, 22.04.2018.

BIJAŠE KOPRIVNICA

Koprivnici gradu. Staroj Koprivnici, koje više nema. Nema je nigdje, tek možda još u gdjekojem srcu čući zakukuljena, kao nedokučiv potsjetnik prošlosti, onima koji su i sami na odlasku, ..ili možda bolje reći na dolasku u zaborav.
Pa tu 'vidim' sad sasvim tiho nezamjetno po dnu nasipa migolji se rječica Koprivničica. Poslije kuša je mutna i obilatija, a na velike , dugotrajnije kišurine nad Bilogorom razljućena, te srdito odbijajući preveliki zalogaj za njeno skromno korito sve što joj bilogorsko pribrežje izručuje, ona jednostavno preko svojih skromnih nasipa odbacuje, a ljudi su nemoćni, izbezumljeni ,vape : '' poplava ..poplava ''. Potok se prelijeva i razlijeva preko puteva, dvorišta u podrume i sve prizemne prostore nizinskih kuća. Tragedija ve velika, a što smo krivi, nismo znali ni slutili, te kuće gradili u niskom prigrađu, a sad gledajte ,evo, i metar visoka neman plavi i uništava bez milosti muku, trud i skromne zalihe … Presijecite kod Brežanca desni nasip i pustite stihiju u polja '' .
Zamišljeno odmah započeto, a stihija jedva dočeka odluku i svojom ju snagom proširi, te napad na gradsko područje bi odbijen .A Koprivnica je postala djelomično 'Venecija', gdje umjesto gondola i raspjevanih gondolijera, razna korita sa dječacima plove, brljaju i viču.
Pliva i mnoga ulična i dvorišna prljavština na leđima mutnoj, smeđesivoj vodenoj masi ostavljajući zabilježbe 'vodostaja' na stupovima, zidovima i fasadama za spomen na vodenu nepogodu u ljetu gospodnjem 1926. godine. No voda, kako došla, tako i prošla ( svakog čuda za tri dana), tek troškovi sanacija bili su znatni: veliki i preveliki utjeravši neimućne u višegodišnje dugove.,avaj dugove teško, tegobno pa i nemoguće je uništeno nadoknaditi. No živjeti se mora, pa život teče…teče .
Komarci se roje, te ih je u predvečerje na puteljku blizu klaonice mnoštvo, gusti oblak neobranjivo po rukama, glavi , te i za šišmiše preobilje.
Koprivničica je opet skromna u svom koritu. Nasip je popravljen, ljeta se nižu vruča, a za mladost topla voda kod brana čini slapove ( I, II, III ) za uživanje, kupanje i proplivanje, a ima i riba za pecanje.
Koprivnica je gradič s kilometrom asfaltne ceste u središtu. Uređenim parkom. U parku paviljon gdje nedjeljom svira gradska glazba vatrogasaca
U gradu djeluju dva pjevačka društva DOMOLJUB' 'i ''PODRAVAC', žensko ''GOSPOJINSKO DRUŠTVO''. Društva priređuju jednom godišnje naročito popularne zabave, kako u dvorani 'Domoljuba', te i na otvorenom pokraj pučke škole, a programi su glazbeni, pjevački ili amaterske kazališne pretstave.
Aktivno je stalno djelovanje nogometnog kluba , te posebno KLUBA AKADEMIČARA ,koji vodi za mnoge 'čitatelje' knjižnicu i jedanput godišnje priređuje ' e l i t n i p l e s ' naročito značajan po 'r e v i j i' toaleta koprivničkih 'dama' i djevojaka, djela koprivničkih (pa i zagrebačkih) modnih šilica..
Klub Akademičara se stalno pomlađuje svakogodišnjim prilivom novih studenata, abiturijenata koprivničke gimnazije, koji nastavljaju obrazovanje na univerzama u Zagrebu ili u drugim gradovima (Beograd,Ljubljana, Subotica) Klub je značajna intelektualna organizacija, koju rado pomažu koprivnički intelektualci i trgovci.
Gradić osim magistrata ima sud, gruntovnicu, porezni ured, sjedište kotara, oružničku postaju, fenancijsku službu, šumariju, bolnicu, a posebno je značajna potpuna, osmogodišnja, realna, mješovita gimnazija sa više od 300 đaka, što gradskih ili 'vlakaša' iz okolnih mjesta, koje dovoze i odvoze dnevno 'školski' vlakovi.
Grad je značajno međunarodno saobračajno raskrižje – jug-sjever (Rijeka – Budimpešta) , istok-zapad (Grčka-Austrija), te kao pogranični grad ima i carinarnicu.
Mnoštvo ''činovnika'' svih mogučih struka. Tu je više učitelja., profesora starijih i mladih – malo starijih od maturanata…Tu su i advokati, liječnici, apotekari ( tri apoteke), inžinjeri, geometri i dr.
Obrtnička škola udruženje trgovaca, udruženje gostioničara, obrtnička udruženja, željzničari vatrogasci i sva druga zanimanja .
Trgovine su suvremene – 'nema čega nema' Ugostiteljstvo nude dva hotela ('CAR'i'KRIŽ)
U gradskoj jezgri su uredi, trgovine, obrtničke radnje., a živost je povečana mjesečnim i godišnjim sajmovima kad se na 'štandovima ' nudi sva različita roba ,tekstil, obuća poslastice,tehničke kučanske potrepštine .Naravno tu su i 'pečenjari s vručim kobasicama , licitari , a na sajmištu stoka : krave, telad, svinje i stočna hrana.
Bilo je kako je bilo. Sve je bilo što se ne može niti pobrojati, iako nije sve još zaboravljeno. Makar pokrivač zaborava u obliku opsega svekolikog proširenja i povečanja – Koprivnica je danas nekoliko puta tako velika kao ' ondašnja' -Miklinovec, Lenišće, Herešin nisu vie 'izvan grada' .Čarda i Danica su 'tu' , a Peteranec je eto samo pet minuta daleko ( autom!)) , a nekad više nego cijeli sat hoda za 'peterančane' gimnazijske đake pješake, koji nisu kasnili na nastavu niti po kišnom vremenu i bili su dobri đaci, koji stignu uvijek doći u školu sa napisanom zadaćom !
A građanski međusobni odnos ??
Manji je grad, mnogi se osobno poznaju, a svi 'po viđenju'. Bil isu u istom razredu pučke škole, te u susretu na ulici, to djeca nauče od roditelja u djetinjstvu, ne prolaze bez pozdrava : potpuno nepoznatih sa ' f a l j e n b o k ' ,' na s e v e k e', 'b o g d a j' .; onih građanski viđenih ' h a b e d i e r e', 's e r v u s', 's l u g a p o k o r a n' ; a seljanke i djeca : 'f a l j e n i s u s i m a r i j a '
Pozdravi u susretu su bili znak pripadništvu istoga zajedništva, bez obzira na poznanstvo ili udaljenost stanovanja. Bili to građani ili seljaci iz okolnih sela nemoguće je prolaziti ulicom, a da ne budeš od susretanika pozdravljen .
Razvoj i povečanje grada ima neminovne posljedice ne samo radi geografskog odalečenja, nego i mnogo značajnije psihičko o t u đ e n j e, čak fizički bliskih, te je postalo sasvim normalno proći s kraka na kraj grada, a da ne moraš nikomu odzdravljati, niti koga pozdravljati ! Nekad 'prigrađani i seljaci' nisu nikoga u gradu poznaali, ali kod susreta. kao ljudi sretnuvši čovjeka ne bi mogli proći bez pozdrava
Otuđenje čovjeka od čovjeka je praksa prevladavajuće sebičnosti u nesvjesnom strahu da 'drugi' ne sagleda pod osobnim 'oklopom samo praznu, šuplju intimu bez ljudski vrijednog sadržaja. U otuđenom društvu u što večem mnoštvu svi su to više sami- pa i od samih sebe sakriveni …
U zimsko doba sniježne ulice su bijele. Bedemi odgrnutoga snijega pružaju se pokraj nogostupa ,a sredinom kolnika, između obostranih sniježnih bedema, sada je sniježni sanik, tu i tamo s konjskim 'okruglicama' na koje slijeću sjajni, crni, najcrnji gavrani. Dostojanstveno se šepure, te kljucaju prezirno se ne osvrćući na pristigle vrapce bučne 'živ-živkače'. I to je zimska idilična slika kao iz razglednice, od starosti požutjela i u odavnom sječanju zaboravljena.
A nečega i nema više : na primjer zelenih, travnatih ulica sa krikom dečurlije koja natjeruje kakovu 'krpenjaču', još prije nego što se pojavila prva prava lopta za napuhavanje, no s krpenjačom ili gumenkom po slobodnom prostoru trka i vika su uvijek bile iste.
Nema ni jata gusaka u Špoljarskoj ulici i Brežancu uz potok i stari jarak.
Nema ni mirisa kravlje balege na cesti, a niti kravlje zaprege s kolima prepunima kukuruzinca. niti vike goniča goveda, ni blejanja teladi u tijesnim kolima na prolazu Starogradskom ulicom na klaonicu.
Nema ni žabljeg kreketavog orkestra za dokoličare, poslijepodnevne šetaće stazom uz grabe kod ciglane sa još zaostalom vodom poslije kiša, koja će tu sačekati zimu i smrzavicu sa zaleđenjem, te potom mesnice i hotele opskrbiti ledom za prirodni hladnjak. A bilo je to ljeti žablje carstvo i festival žabljeg kreketanja zelenih, smeđih i po trbuhu crvenih žaba, koje da li na nekom listu u vodi ili iz korova rubom vode se napuhavaju i nadmeću, no kreketanje je velikodušno besplatno.
Nema ni noćnog mira nakon povečerja za blaženi san zaspalom gradu i tišine do buđenja po zvonjavi sa zvonika crkve na jutarnji pozdrav 'ZDRAVOMARIJI' , a potom još podnevna i konačno večernja 'AVE MARIJA' vrijednim trudbenicima kao navještaj i zahvala za zasluženi spokoj u zaboravu svih dnevnih tegoba
Konačno, evo Ti, draga stara Koprivnice Z B O G O M.
BUDI SRETNA U SJEĆANJU. Živjela si da bi bila pomlađena i napredno razvijena, pa se to ostvaruje i ja TE POZDRAVLJAM : DOBAR TI DAN , - ZDRAVA BILA

Domoljubac - Zvonimir Tomac, iz zbirke 'Šaptaji života'

ponedjeljak, 02.04.2018.

Zvuci sjećanja (2)

Konac je rujna. Miholjsko ljeto. Mnoštvo je kapljica na granama krošanja. Lišće još krasi krošnje drveća, oklijevajući spustiti se k zemlji ili još lepršati u zrakama sunca, svirajući s vjetrom zadnju ljetnu ili već jesensku prvu pjesmicu. Dok vjetar kapi vode po prozorima stresa kao nebeske suze, u golubinjaku pod strehom golub golubici guguče.
Dan je tmuran. Rosulja nije kiša, ali moči ramena uličnih prolaznika, ipak se može kretati bez otvorenog kišobrana. Ulica je Starogradska, u poslijepodnevu bez prometa. Odmaklo je poslijepodne, trudbenici slobodnjaci, sada još na kraju dana, u usputnoj gostionici, koju u toj ulici, uz trgovinu drži trgovac.
Tek nekoliko neimara, nakon dnevnog rabotanja umorno bez kišobrana, prolaze zavjetrinom pod strehama kuća, kad spaze na usputnim vratima, rukom pisan, vlažan...blagodarni poziv: „Mlado vino!“, te prvak živne: „Baš sam žedan.“ I evo svih već sjede kod okruglog stola za čašicu ili možda litricu razgovora.
Društvance bijaše živahno, razgovorljivo, kao da nitko nikoga ne sluša, kad istresajući šešir od kapljica vode, pojavi se novi gost. Poznati majstor iz podaljeg susjedstva. Došao je, možda želeći malo druženja, no sjedne uz prazan stol kraj prozora, uz uobičajenu čašu gemišta.
Ne miješajući se u razgovor bučnih ispijača, sjedio je malo pognute glave, zagledavajući čašu koja je bivala sve više prazna, a sve manje puna ili možda motreći sitne kapljice kako polagano puze po staklu te se združuju u veću koja bi tada jurnula prema dnu.
Kroz zamućena mokra stakla nazirao se s druge strane ulice, uz ogradu tamošnje kuće, stup sa telefonskim žicama na kojima je mirovalo nekoliko malih ptica, doimajući se kao crne točkice ispred mliječnosivkaste daljine horizonta. O čemu razmišlja ovaj gost nije govorio, pogledavajući crne točke na žicama u svom vidokrugu djelića beskraja ili čašu na stolu ispred sebe. Ipak, činilo se kao da on nešto mrmlja ili šapće sam sebi, nešto možda samo njemu važno, šapćući je mrmljao, pjevušio riječi poznate pjesmice.

<<<<<< Kad bi ove ptice male
Za jad srca moga znale >>>>>>

Tad ga trgne glas: „Daj, daj, malo glasnije. Dođi ovamo da te svi čujemo. Pozva pri-došlicu glas od susjednog stola. Bio je sam i nije ga trebao nagovarati da se pridruži društvu. „Joža, razmakni se mako, bu si gospn sel. Štef, natoči mu čašicu, nemre valjda suhoga grla pevati. Zato ga ne čujemo.“ I stolci su razmaknuti, a čašica napunjena. Kuc-kuc. „Živio!“ – i čašica je ispražnjena. „Hajde da čujemo, pa ćemo ti i mi pomagati“ – bili su nestrpljivi.
I naskoro bučni razgovor oko okruglog stola se stišavao, a iz gostionskog ozračja ni-je se čulo gostionsko nadglasavanje nego se postepeno pomaljala više kao pobožna molitva, tog baršunastog baritona sa malo promijenjenim riječima, a u melodiji davnašnje sentimen-talne pjesmice.

<<<<<< Pjevnule bi pjesmu koju
Da ublaže čežnju moju >>>>>>

Bez nametljivosti ni glasne zvonjave ali nadasve osebujno, duši dojmljivo, kucajima srca združeno baršunasti bariton je milujući intimu kao pahuljicama perca hladeći nevidljivi možda davnašnji ožiljak. Bio je svima melem svakidašnjem postojanju.
Vrijeme je zaustavljeno. Postoje samo zvuci u bezprostoru emocija, ljubavi životne ugode. Prisutni, a i oni daleki do kojih će sada tu ponovno ozvučena stara melodija s valovi-ma ljubavi doprijeti. Smireni kao u skrušenoj molitvi, osjećaju se sretni u svom postojanju, bliski sa bližnjima.

<<<<<< Hajd' poleti lasto mala
Ljubav nisi još spoznala >>>>>>

Kada pjev utihne samo kucanje čaša poremeti nijemu tišinu, da bi se tek nakon primjerenog močenja razigrali osušeni jezici. Izražavajući zadivljenje interpretacijom pjesmice koju su svi poznavali ali prvi put čuli sada tako duboko kao u srcu rođenom a oblikovana u grlu baršunom umotana, uz saznanje kako su davnašnje pjesmice i melodije iz srca ponikle.

<<<<<< Al' zagrlit ćeš nju tada
Kad ti srce šapne: SADA >>>>>>

Soba do sobe, otvorenim vratima, bila je spojena trgovina u kojoj je trgovalo par že-na. Potaknute zvucima iz gostionice, lagano se kreću prema otvorenim vratima. Najbliža, malo zbunjeno gleda po trgovini: „Kaj sem još štela? Pozabila sem – bum se setila kad doma dojdem. Moram se požuriti, dečica...“ – blago se nasmiješila, ...su mi sama.“

Na žicama crnih mrlja nije više bilo. Lastavice su odletjele. Bližilo se iz daljine oblačno sivilo. Kad čovjeka i čovjeka zbliži zvuk, glazba, pjev i ljudski glas u kojemu je oblikovana sva nesvjesna ugoda zajedništvu ponuđena kao baršunom ili pahuljicom perca milovanje slušateljeve intime duše tada se i usamljenik ne osjeća sam.
I evo, tako je davnašnje golubinje gugutanje probudilo zaspale emocije, a sjećanje prošlosti obogatilo sadašnjost.

Domoljubac - Zvonimir Tomac, iz zbirke 'Šaptaji života'

<	travanj, 2018					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (4)
Svibanj 2021 (4)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (6)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (6)
Rujan 2020 (7)
Kolovoz 2020 (4)
Lipanj 2020 (5)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (2)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (6)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (7)
Travanj 2019 (4)
Ožujak 2019 (7)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (2)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (2)
Veljača 2018 (2)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Svibanj 2017 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Kontakti

Domoljubac - Zvonimir Tomac

Književno-likovna prezentacija u Koprivnici.
---
Rođen sam 1919. u Koprivnici.
Školovao se u rodnome gradu od 1925. do 1937., a diplomirao na Šumarskom fakultetu u Zagrebu 1941. godine.
Radni vijek proveo sam u struci: u Podravini, Banovini, Gorskom kotaru, Hrvatskom primorju i Istri.
Godine 1977. umirovljen.
Hobiji su mi slikarstvo i literatura
U vremenu od 2003. do 2018. objavio sam petnaestt knjižica (stihovi, eseji, pribilješke-pričice): 1.Otkrivanje, 2.Bez naslova, 3.Miris inja, 4.Sasušeni grozdovi, 5.Tukaj je horvaško, 6.Sam sa sobom, 7.Umorno cvijeće, 8. Zvonca čežnje, 9. Zvjezdice nas gledaju, 10. Snježni cvjetići - pahulice intime, 11. Plamsaji i sjenke, 12. Šaptaji života, 13. Drhtaji slutnje, 14.Osmjesi nečujnih mirisa te 15. Povečernja zvonca.

Živim u Rijeci od 1947. godine.

Statisika posjeta

Free counters