Domoljubac Blog https://blog.dnevnik.hr/domoljubac

ponedjeljak, 24.07.2017.

OSNOVNI ČOVJEKOVI NAGONI

U eseju Osnovni čovjekovi nagoni – nutrikos, eros, tanatos (knjiga Miris inja, str. 39.–49.) pokušao sam si predstaviti neke sklonosti u čovjekovu ponašanju, koje nisu uvijek upravljane njego-vom voljom, pa kažemo da su nagonske.
Čovjekovi n a g o n i iskonski su, rekli bismo slikovito, samo skicirani, sirovi, nepotpuno artikulirani, no životno nužni, a tek će ih razum čovjeka slobodnom voljom prilagoditi za stvarno oživotvorenje (civilizacjski, humano, estetski, kulturno, društveno prihvatljivo održavanje, produženje i okončanje) s ciljem prosperiteta organizma, odnosno života kao takvoga.
Registrirajući, međutim, postojanje nagona kao takvoga, nisam razmatrao ni porijeklo niti inačice – pozitivne/negativne – niti funkcionalne osobine.
Sama registracija je nedorečena, a osvjetljenje funkcio-nalnosti moglo bi biti p u t objašnjenja čovjekova ponašanja, te tu temu ovime p r o š i r u j e m sa:

1. T A N A T O S – s namjerom da se pokušam približiti
d e s t r u k t i v n o s t i, upravo genezi destruktivnosti koju i kakvu čovjek često izražava.
Tanatos je čovjekov spontani nagon (baš kao nutrikos i eros) pa slijede pitanja (i odgovori kao moje proizvoljne špekulacije koje ne mogu ni s čim i nikako dokumentirati, a još manje egzaktno potvrditi):
– o d a k l e tanatos?
– z a š t o tanatos?
– kako se r a z v i j a tanatos?


Tanatos je realizacija 'k o d a' što ga je S t v o r i t e l j usadio u trenutku stvaranja u S V E organizme (i ne samo organizme), a u tom je kodu n a l o g organizmu za njegovo autonomno vlastito s a m o u n i š t e n j e!
Nagonsko, autonomno samouništenje svega stvorenoga uvjet je za mogućnost obnavljanja, razvoja, usavršavanja prilagođivanja za nov nastanak i život materijalnog dijela živih organizama – bića, prema svim datostima i uvjetima (r e c i k l a ž a ograničene količine građevnog materijala i prostora).
Prvotno je tanatos neartikuliran. Novorođenče, prije nego što nauči prihvaćati ponuđene mu predmete, igračke i sl., ono ih ručicom 'rašika' sa stola – nesvjesno odbacuje, uništava, d e s t r ui r a, a tome ga nitko nije učio. Naprotiv, uči ga se da prihvaća i čuva ponuđeno.
Prema tomu potpuno je kriva pretpostavka-tvrdnja da se čovjek rađa samo dobar, a da je destrukcija p o s l i j e ( pod utjecajem okoline) s t e č e n a osobina. Upravo, suprotno! Destruktivnost ima i z v o r n o pozitivan smisao te je to p r i r o đ e n „n a l o g“, čega niti jedan organizam nije oslobođen !
Čovjek, međutim, ima slobodnu volju, oholu, umišljenu mudrost, neobuzdanu težnju k stvaralaštvu (pozitivnom/negativnom), što u konačnom ostvarenju može dovesti do p a t o l o g i j e osnovne p o z i t i v n e destruktivnosti te čovjek u realizaciji, inspiriran patološkom destrukcijom i njezinom kćeri a g r e s i j o m, postaje nepredvidljiva, teško zamisliva destruktivna neman.
Prema tome, ono što obično smatramo i nazivamo destrukcijom i tražimo njezino porijeklo – genezu, zapravo je m a l f o r m a c i j a nabujale, hipertrofirane, u krivom (negativnom) smjeru razvijene p r v o t n o pozitivne, blagotvorne realizacije iskonskog 'koda' samouništenja vlastita materijalnog organizma radi mogućnosti 'reciklaže' i razvoja budućih melioriranih oblika. Tako se prvobitna najmudrija i najsvrsishodnija namjera čovjekovom voljom pretvara u negativnu suprotnost i postaje zatornik, u konačnici, i samog opstanka čovjeka.
Destrukcija je prisutna posvuda, u svim materijama i organizmima (čovjeku, flori i fauni, pa i u anorganskim datostima). Različito je samo vrijeme raspadanja (od kratkog za organizme do dugog za anorganske tvorbe), no raspadanje je a p s o l u t u m .
Raspon je stupnjeva jačine i brzina destrukcije veoma širok – od najbližeg oblika: negodovanje, neslaganje, srdžba do rušilaštva, uništenja i usmrćenja (kao konačnice).
P a t o l o š k u destrukciju i sve njezine malformacije treba društveno prevenirati i liječiti (odgoj, obrazovanje, policija, sudstvo, medicina i svi drugi prikladni načini i sredstva). Utješno je za čovjeka da je onaj tko spozna genezu destrukcije na pola puta njezina izlječenja. Čovjekova ju je slobodna volja prouzročila pa ju i njegova slobodna volja može izliječiti!

2. E R O S – promatram ga ovdje u širokom rasponu u, pri čemu je sama e r o t s k a aktivnost tek karakteristika jedne razvojne faze kao dijela spontane, prirođene, 'k o d i r a n e' suštinske BLISKOSTI, kao neumitne težnje za ostvarenjem jedinstva, odnosno biološke j e d n o t e. Ona je za 'štafetno' produžavanje života presudna, nenadomjestiva, te funkcionalno najvažniji biološki nagon (ako smatramo da je sam život kao takav – važan!)
U najranijoj mladosti (jedva nastalog) svemira:
a – (teistički): Stvoritelj je iz zemlje kao prirodne biomaterije stvorio Adama
b – (ateistički): slučajno, u prikladnoj biološkoj kaljuži nastala je živa stanica.
Potom iz iste materije:
ad a. – iz Adamova rebra stvorena je Eva
ad b. – u razvoju se dio živih stanica odvojio te su u daljnjem razvitku odvojeno izgrađivale adekvatne kompa tibilne - muške i ženske organizme.
No temeljno iskonsko svojstvo j e d n o s t i ostalo je u svemu daljnjem razvoju s r ž razmnožavanja i težnja (prirodni nagon) za zbližavanjem, bliskošću, sjedinjenjem i j e d n o t o m. Prema tome, b l i s k o s t je okvirna težnja – nagon, koji sam uvjetno nazvao e r o s , a ta se bliskost očituje tijekom cijelog trajanja i razvijanja organizma i to u:
– d j e t i n s t v u – sklonošću i potrebom bliskosti s roditeljima, bližnjima i vršnjacima, maženjem i povjerljivim međusobnim dodirom (držanjem za ručice...).
– p u b e r t e t u – emotivnim zbližavanjem, uz fizičku znatiželju, uzbudljive dodire, ljubljenje...
– z r e l o s t i – potpunim prožimanjem i spajanjem, težeći jednoti, gubeći vlastiti e g o u spajanju dviju srodnih 'polovica' u jedinstvenu biološku reproduktivnu jedinicu – cjelinu, p a r, te tako
funkcionalno ostvarivati svrhu vlastita postojanja.
Sjedinjavanjem životnih klica, p r e d a v a t i posjedujuću 'štafetnu palicu života' budućim trkačima – potomcima.
Težnja za bliskošću, sada definirana kao l j u b a v, neodoljiva je žudnja za zajedništvom – j e d n o t o m – spoznata od pradavnine, a njezina jedna očito manifestirana faza (erotika), funkcionalno manifestirana u produžetku života, spominjana je i opisivana oceanom riječi i Himalajom slova. (Freud pripisuje EROSU sve nagonske manifestacije).
– p r e d s t a r o s t i – karakterizira emotivno često pojačane težnje za bliskošću, bez strastvenih burnih manifestacija; bliskost se izražava u nježnom dodiru, milovanju i odanom brižnom zajedništvu.
S t a r o s t i - bliskost bez napadnih manifestacija, kada će On ili Ona, sjedeći osunčani na istoj klupi i bez riječi, tek nasmiješe- ni, u sjećanju na svoje zajedništvo, u miru i razumijevanju pot-ražiti blisku ruku, te blagim stiskom upijati toplinu dodirom (sve dok stisak ne oslabi, ruka hladeći se ne klone) i u končnici (On ili Ona) otići ćesami – kao što su odavno došli u ''sretnu dolinu suza'' - SAMI.
Geneza cjelovite težnje k b l i s k o s t i (sve njezine razvojne faze) nije objašnjavana, ali napuhujući samo njezino (iako je to važna faza) funkcionalno ostvarenje produžavanja života, kao smisla vlastita postojanja, čovjek, umišljeni oholica, pripisuje čak njezin postanak funkciji m o z g a, ne uočavajući da se više od 99 posto živih bića i onih uopće bez mozga i nerazvijenog mozganja, razmnožava i produžuje život vrste spolnim združivanjem. Pritom kod 'umnog' čovjeka mogu biti ostvarene i smišljene zlonamjerne, podmukle, sadističke manifestacije.
Erotski nagon treba voljno regulirati te eventualne destruktivne manifestacije, nabujalost želje, eksploziju nasilja, zlostavljanja, silovanja, kao malformacije čovjekova ponašanja, d r u š t v e n i m kodeksom kanalizirati, sprječavati i liječiti!


3. NUTRIKOS je nagon s važnim funkcijama. Njegova
je dužnost omogućiti razvoj i održavanje organizma u optimalnoj životnoj formi, odnosno brinuti se o uvjetima za uspostavu i održavanje v i t a l n o s t i , što obično razumijevamo pod pojmom z d r a v l j a od rođenja do smrti.
VITALNOST ovisi o:
– k o n z u m a c i j a m a, što nazivamo prehranom, odnosno unošenjem odgovarajuće materije – hrane – energije u tijelo koje ju neprekidno troši te ju treba trajno nadomještati.
Potreba za nadomještanjem spontana je, autonomna kao nužda prisiljavana opstankom, pri čemu m o z a k i v o l j a ispomažu u nalaženju i selekciji;
– z a š t i t i od svih čimbenika-napasnika koji bi mogli oštetiti organizam;
– p r e b i v a l i š t u opskrbljenom hranom i zaštitom prikladnim za razvitak i opstanak žive stanice – organizma.
Zadovoljenje nagonskog djelovanja, n u t r i k o s a, može biti patološki ekstremno kao preobilna ili manjkava konzumacija, s obzirom na optimalnu količinu, kao i napuhana, sebična 'zaštita' i briga o 'prebivalištu' na štetu drugih članova biozajednice.
Nutrikos je uvjetovan postojanjem organizma te je nešto mlađi od ostalih nagona za koje se može pretpostaviti da su zamišljeni i predodređeni još prije nego što je stvoren upravo ovakav živi organizam (biljni i životinjski) s osobinama kakve su mu predviđene i određene, a sam je n ut r i k o s razvijen tek na zahtjev postojeće žive stanice – organizma.
Upravo ta ovisnost i uvjetovanost (služi mi dok te trebam !/) daje nutrikosu specifično značenje koje je tijekom razvoja i trajanja organizma nezaobilazno, a posebno je uočljivo pri kraju trajanja organizma kada smo skloni shvaćati da je organizam životan djelovanjem samog nutrikosa. Naime, uočljivo je da se pri kraju trajanja života organizma nutrikos povlači. Funkcije organa metabolizma oslabljuju te organizam ne može primati ponuđeno pa u konačnici u potpunosti odbija uzimati hranu (koja kao nužna energija produžuje vitalnost – podjednako kod biljke, životinje i čovjeka), što je siguran znak da je organizam pri kraju trajanja, a što posljedično ispomaže djelovanju tanatosa koji tada postaje jedini gospodar situacije (koju obično nazivamo a g o n i j a ), da bi se konačno i taj nagon (tanatos) kao posljednji (Mohikanac!), u naponu svoje funkcionalnosti, pridružio mrtvoj subraći: nutrikosu i erosu u posljednjem smiraju!
I hrast ima danas, baš kao i jučer, na raspolaganju hranu, sunce i prostor, ali njegove umorne crpke više ne mogu ta dobra konzumirati te se naizgled još velebno stablo 'samo od sebe' suši i postaje raspoloživa meta dežurnim napasnicima koji će promptno ostvariti prirodnu r e c i k l a ž u… (PRAH SI BIO ...i PRAH POSTAJEŠ).


***
Osnovni nagoni prirodne su sustavne osobine organizma, inicijalni porivi sa specijalnim osobinama i karakteristikama djelovanja živog organizma oblikovanog bića i čovjeka, i kao takvi su stalni, teško ili nikako promjenljivi. Međutim, njihove su malformacije naknadne mozgovne špekulacije i tvorevine te su kao takve promjenljive, a promjenljivost ostvaruje slobodna volja koja usmjerava djelovanje prema sebi ili okolini, pa to djelovanje bude egoistično ili altruistično...

ČOVJEK nije sam na svijetu!
Čovjek je član relativno velike (ljudske), ali u svemirskim razmjerima veoma male, lako ranjive, b i o z a j e d n i c e. Zato sve svoje nagone mora naučiti a r t i k u l i r a t i (civilizacijski kanalizirati prema uljudbenome moralu) u skladu sa zajedničkim interesima, a budući da patološke m a l f o r m a c i j e NISU g e n e t s k i predodređene, nego n a k n a d n o, djelovanjem s l o b o d n e v o l j e bolesno razvijene, moguće ih je, i moraju se, sprječavati i liječiti.

nedjelja, 09.07.2017.

SJENKE ZBRKANIH RIJEČI

Malecna, kad izvire zbilja
iz nezbiljnosti veće
je l' to privid plah
il' srca treptaj, duše dah
simbol životnosti
navještaj dragosti ?

Gledam zoru, slušam mrak
osjećaja topline znak
kad sjećanje ispunja bivanje
u drugoj mladosti
ko utjeha starosti

Trag života produživanje
u čarobno nepoimanje
u okruženje buketa cvijeća
a dogorijeva kratka svijeća.

Tad, od ubavoga domjenka
i dragih prijatelja
veseloga rastanka
osta samo još krhka – sjenka

Domoljubac - Zvonimir Tomac, iz zbirke 'Zvjezdice nas gledaju'

<	srpanj, 2017					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (4)
Svibanj 2021 (4)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (6)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (6)
Rujan 2020 (7)
Kolovoz 2020 (4)
Lipanj 2020 (5)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (2)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (6)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (7)
Travanj 2019 (4)
Ožujak 2019 (7)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (2)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (2)
Veljača 2018 (2)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Svibanj 2017 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Kontakti

Domoljubac - Zvonimir Tomac

Književno-likovna prezentacija u Koprivnici.
---
Rođen sam 1919. u Koprivnici.
Školovao se u rodnome gradu od 1925. do 1937., a diplomirao na Šumarskom fakultetu u Zagrebu 1941. godine.
Radni vijek proveo sam u struci: u Podravini, Banovini, Gorskom kotaru, Hrvatskom primorju i Istri.
Godine 1977. umirovljen.
Hobiji su mi slikarstvo i literatura
U vremenu od 2003. do 2018. objavio sam petnaestt knjižica (stihovi, eseji, pribilješke-pričice): 1.Otkrivanje, 2.Bez naslova, 3.Miris inja, 4.Sasušeni grozdovi, 5.Tukaj je horvaško, 6.Sam sa sobom, 7.Umorno cvijeće, 8. Zvonca čežnje, 9. Zvjezdice nas gledaju, 10. Snježni cvjetići - pahulice intime, 11. Plamsaji i sjenke, 12. Šaptaji života, 13. Drhtaji slutnje, 14.Osmjesi nečujnih mirisa te 15. Povečernja zvonca.

Živim u Rijeci od 1947. godine.

Statisika posjeta

Free counters