Domoljubac Blog https://blog.dnevnik.hr/domoljubac

nedjelja, 24.03.2019.

LASTAVICE

Pod strehom je gnijezdo malo
Od blata bi izgrađeno
Tu cvrkuću lastavice
Drage ptice selice.

Nakon dugog, dugog leta
Vrate nam se svakog ljeta
Dođu lete iznad gora
Jadranskoga sinjeg mora.

Svojoj kući u domaji
Život svoj da tu nastavi
Život, ljubav, djece cvrkut
Potom trbuhom za kruhom
Života svoga putanjom
Dugačak je sudbinski put.

Leti, lasto mala leti
Pa se gnijezdu svome vrati
Doviđenja, sretan let
Dogodine gnijezdu dolet.

P.s. Nakon što je premudri a kratkovidni okolica melioracijom iz postojećeg prirodnoga sklada odstranio komarce i mušice, nema ni lastavica niti cvrkuta lastavica.

Domoljubac - Zvonimir Tomac, iy ybirke 'Drhtaji slutnje'

BESANICA

To bi tada, iznenada
U samoći, usred noći
Budan snivam, da cjelivam.
Ljubim, ljubim usne njene,
Medne usne, moje žene.

Sni ljubavi su podsjetnik
Obnove časova sreće,
Svrsi života uskličnik.

Kada zanosne ljubavi žar
Ostvaruje bračni par.
Besanicu žudim, kada fantaziju ljubim.

Domoljubac - Zvonimir Tomac, iz ybirke 'Drhtaji slutnje'

Samotni zov

Okreni se, sada stani,
Mi smo ovdje sada sami.
Tu je evo moja ruka,
Hodat ćemo dalje skupa.
Daleko, do kraja svijeta,
Gdje još čista ljubav cvijeta.

Bez jala, bez zločestoće,
Grickat ćemo slatko voće.
Darove od stvoritelja,
Djeci za izvor veselja,
Je popudbina nebeska,
Za radovanja zemaljska.

Domoljubac - Zvonimir Tomac, iz zbirkke 'Drhtaji slutnje'

nedjelja, 03.03.2019.

Svakodnevica

Dnevi puze, gmižu sedmice, lune se žure.

Godinice, ko nestašne vjeverice, u lugu po grančicama skaču, plivaju, ili ljušteći žirove se skrivaju i miruju. Te mnoge godinice postaju godišnjice, kao na glatkom ledu saonice noseći vrijeme, kao breme, sa zemaljskim čovjekom u nepovrat klize.

Doći, trajati, otići, sveukupno su tri riječi što znače: život cijeli.
Djetinjstvo i odrastanje, boravak u vrtu raja. Sve što trebaš to dobivaš, rajski plodovi su tu tvoji. Osim nezrele jabuke, koja tek zrela daruje slatki plod.

Izrastavši iz rajske bezbrižnosti, odnosno tuđe brižljivosti, ulaskom u status čovjekove zrelosti, optimalne radne sposobnosti za vlastiti opstanak.
Normalizira se briga sebičnim egoističnim potrebama, materijalističkih uvjeta opstanka u zemaljskim uvjetima življenja.

To je kotrljanje po 'dolini suza', po brdašcima, strminama, dolcima, odmorištima, trnovitim bespućima, kao u kratkim pjesmicama ili u dugim epovima sa mnoštvom stihova, neugodnih i ugodnih situacija, u društvu jednakih, bliskih ili stranih, sa emocijama tjelesno pobuđenima, ili duhovnog porijekla, koje oblikuju čovjekovo biće sa ljudskim duhovnim osobinama ispunjujući bit čovjekovog poslanja, svrhe postanka i trajanja.
Na putu ne zapažujući poneke zelene oaze sa opomenom, pozivom, ponudom sazrelih plodova, još i nejasnih težnji, a ako su uočene, na njih nema mogućnosti vraćanja.

A čekajuća ljubav prožimljujući cijelo ozračje, pa u njenoj toplini biološke polovice postaju združeni par, jedinstvena reproduktivna jednota, te postaje svrha života živih bića u slavi stvoritelja ispunjena.

Tada ugodni svrhoviti smiraj nadomješta težnju i snagu materijalnog postojanja, združenja i trajanja, bližeći se rastanku materijalnog i duhovnog dijela čovjekovog bića. Zemaljski prah si bio i prah ćeš ostati, a u nematerijalnom zbliženju i združenju, s matičnim ishodištem u vječnosti trajati.

Domoljubac - Zvonimir Tomac, iz zbirke 'Drrtaji slutnje'

CEDAR

Starino moja, cedar moj dragi.
Prošlo je 60. ljeto, odkako sam te kao nadobudnog mladunca, sadnicu iz rasadnika donesaoi blizu temelja buduće kuće, naše zajedničke postojbine posadio kao mlađahnog, zelenog, živog svjedoka našega postojanja i budućeg suživota, „u dobru i zlu“ sudbinskog trajanja.

Rastao si, ali kuća je brže izrasla i bio ti je nedostižan njen krov.
Svijali te jugo i bura, no sunce te hranilo i životnu snagu ti davalo za radosno uzdizanje glave sve više i više, najprije do balkona, a potom i do krova kuće.

Kuća velika, prostrana, visoka i dom je obitelji, zadovoljne, pomlađivane u drugoj, trećoj, pa i četvrtoj generaciji.
A cedar raste i buja, izrasta šireći grane široko, dižući svoj ponos k nebu, visoko, visoko. Pa kuća visoka posta kućica u sjeni cedra gorostasa. Njegovih grana nestašne grančice sa povjetarcem crepove glade, smijući se.
A u harmoniji idile prolaze godinice, godine i decenije, kada vrijeme kao dijelić trajanja sa nostalgičnim sjećanjem na svoj početak, nasluti kraj životne volje, te zeleno lišće požuti i otpada, a grančice bez lišća bolno se lome i gole krošnje vapi upomoć za odlazak.
A kršni cedar bijaše simbol kuće i ponosni živi barjak zelene flore, u okućnici moje kuće.
Bijaše cedar!
Osta sjećanje na jednog života trajanje.
Cedrić, cedar, cedrovina bijaše gorda značajka kuće bijele i svih stanara, na suncu, kiši, vjetru, oluji i smiraju, kad mu na grani kosići pjevaju.

Danas pomlađenim generacijama, u sjećanjima diči se ponosno kršni cedar zelenim iglicama.
Kad snažnim rukama grleći bijeli balkon vesela lica, te k plavetnilu težeći uz pjev kosića zahvalom za življenje i postojanje...


...bijaše bio cedar malecki, pa krhki i jedar, a sad ga više ni, ali još on živi u mojoj uspomeni.

Domoljubac - Zvonimir Tomac, iz zbirke 'Drhtaji slutnje'

EMOCIJE

U svekolikom zemaljskom postojanju su materijalne datosti podložne K, L, M (kilogram, litra, metar) za determiniranje, spoznavanje i međusobno razlikovanje, kao stvari, organizmi i bića. Zajednička im je svima ista izvorna podloga (nešto više od sto kemijskih elemenata) u različitim spojevima te su i sve datosti spojevi istih kemijskih elemenata (svi ste bili prah i prah ostajete i na kraju).
Međutim, uz materijalne datosti postoje i nematerijalnosti za koju ja ne znam imenicu koja bi ju karakterizirala te upotrebljavam imenicu emocija duhovnost. Od davnina čovjek se bavio opipljivim materijalnim datostima te ih detaljno upoznao, dok je nematerijalnost ostala zapostavljena iako je ona stalna pratilja ljudskog bića.
No ne može biti zapostavljeno i da emociju imaju često pobudni utjecaj na čovjekovo ponašanje, pa i na življenje kao takovo, a i ovaj napis je samo jedna emotivna sličica.
Razočaranje je ljudska skoro svakodnevna emocija. Nju obično tješi nada za koju se kaže da je zadnja utješna pratilja. Međutim nadu može pobuđivati i najmanja mrvica životne vitalnosti, rođena iz nužde. Kada više niti te mrve vitalnosti nema tada u početku stidljivo a zatim dominantno se pojavljuje nadina sestra blagodarna, smirujuća neželjena ravnodušna apatija.
Kako u njoj nema vitalnih pobuda, to je prijemčiva usamljenom, umornom putniku, pred konačni smiraj na njegovoj stazi trajanja. Zato razočaranje jedno više ili manje u konačnici kad traje baš svejedno je.
No, od kada je iz nigdje doselila i polusestra rezignacija, njena vršnjakinja, one zbližene, istomišljene, rukom pod ruku, ostvaruju duge šutnje, a oblikovani nadomjestak čežnjivog blaženstva ostvaruje se u konačnom smiraju.

P. S.

Čovjek, umnik, kad mu racionalna svijest nudi smiraj bez nade, ipak davno zanemarena iskonska genetska prikrivena podsvijest, iz svoje, malo, ali češće korištene arhive još gurne u opticaj čestice sjećanja na ugodne, sretne trenutke životnog postojanja i trajanja.
Dragih susreta, prijateljstva ljubavi i radovanja, koje su sjećanje slika smisla i svrhe, zemaljskoga u privremenom materijalnom ljudskom oklopu (prah si bio, prah ostaješ), a nematerijalni dio emocija, duhovnost, duh su besmrtni te bilo kad i bilo gdje i na spominjanje kao iskrice živnu, bljesnu i zaiskre te se ipak potvrđuje: Dum spiro – spero!

Domoljubac - Zvonimir Tomac, iz zbirke 'Drhtaji šlutnje'

IMENA

Bića, stvari i sve datosti
Djevojčice i dječaci
Svi imena dobivaju
Da se kao različiti
Mogu prepoznavati

Znam imena djevojačka
Natali, Vida, Lovorka,
Snježana, Daria, Monika,
A posebnost je ime Rene

Na grudima plavo cvijeće
Cvjeta, miriše ne vene
Djevojke su raja cvijeće
Cvatući u proljeće
Mirisom ljubav nudeći
A svog parnjaka žudeći

Ljudsko ime zlata vrijedi
Kad ga poljubac uslijedi
Poljubac kao pečat sveti
Čar ljubavi da posveti
A ljubav je garancija
Za život novih generacija

Kad čovjekovo bogatstvo
Je ljubljenje i prijateljstvo
Podareno radosnih dana
Rođendana i imendana
Imena bića i datosti
Dugotrajne su vrijednosti

Domoljubac - Zvonimir Tomac, iz zbirke 'Drhtaji šutnje'

<	ožujak, 2019					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (4)
Svibanj 2021 (4)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (6)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (6)
Rujan 2020 (7)
Kolovoz 2020 (4)
Lipanj 2020 (5)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (2)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (6)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (7)
Travanj 2019 (4)
Ožujak 2019 (7)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (2)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (2)
Veljača 2018 (2)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Svibanj 2017 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Kontakti

Domoljubac - Zvonimir Tomac

Književno-likovna prezentacija u Koprivnici.
---
Rođen sam 1919. u Koprivnici.
Školovao se u rodnome gradu od 1925. do 1937., a diplomirao na Šumarskom fakultetu u Zagrebu 1941. godine.
Radni vijek proveo sam u struci: u Podravini, Banovini, Gorskom kotaru, Hrvatskom primorju i Istri.
Godine 1977. umirovljen.
Hobiji su mi slikarstvo i literatura
U vremenu od 2003. do 2018. objavio sam petnaestt knjižica (stihovi, eseji, pribilješke-pričice): 1.Otkrivanje, 2.Bez naslova, 3.Miris inja, 4.Sasušeni grozdovi, 5.Tukaj je horvaško, 6.Sam sa sobom, 7.Umorno cvijeće, 8. Zvonca čežnje, 9. Zvjezdice nas gledaju, 10. Snježni cvjetići - pahulice intime, 11. Plamsaji i sjenke, 12. Šaptaji života, 13. Drhtaji slutnje, 14.Osmjesi nečujnih mirisa te 15. Povečernja zvonca.

Živim u Rijeci od 1947. godine.

Statisika posjeta

Free counters