Domoljubac Blog https://blog.dnevnik.hr/domoljubac

četvrtak, 27.08.2020.

Bambusijada

U sobi sjedeć motrim:
Pred prozorom zatvorenim,
Igra li se ili pleše sad
Neobuzdano bambus mlad.
Skokom uvis, gore dolje
Poklon naklon, lijevo desno
Nebo nije nigdje tijesno.

Svija li se vitko svija
Lišće leti sve od milja.
Vihor, bura, vjetra nalet
I ples biva pravi balet.
Olujni vjetar dok traje
Bambusijada polet daje.
A kad to vihor dozvoli
Vitki bamb palmu ogrli.
„Vujko dojdi k stolu sjesti
Dok su vrući, žgance jesti“.

Baletno kretanje, tjelesno izvijanje,
A duhovno k nebu stremljenje.
Pa tlu vraćanje, klanjanje,
nepostojanje, grljenje.
Ruku, nogu, tijela govor
Nijeme pjesme zvuk.

U orkestru violine solo
Primi čežnje, pozdrav ljubavi muk.
Vihor, polet oluje balet
Čovjek umnik, ljubav sretnik.
Klečeć licem k zemlji za te molim
Da te želim i sve više volim.
Evo u radosti rajskoj čara bambusijada – sonet.

Domoljubac - Zvonimir Tomac, neobjavljena pjesmica

Ponoćna jeka

Upravo je pola noći.
Budan sam. Peku me oči.

Kad jučer presnivani dan
Nadomjesti ovonoćni san,
Noć bi kraća, podsvijest budna,
Nematerijalnost bliska.

Samoća biva otužna,
A utjeha se nalazi
Tek u sjećanju, arhivi
Živahnih još emocija.

A kad „ništa“ potakne muk
Tišinom se razlije zvuk,
Orkestra nezemaljskim
zvucima orgulja svih emocija
od ljubavi predvođena.

Te ljubavlju obgrljeni
Svom puninom osjećaja
Prošaptati volim, ja te volim.

Kada žedan šumom hodim
Rujno vino ja poželim.
Vino slasno, kosa crna,
Oči tople, usta medna.
Sad baš čašu crnog molim
Plahoj žudnji da udovoljim.
Mednim ustima govor je mek
Kucaj srdaca pozdrav – zvuk,
Kao orgulja odjek
Volim te, volim za vavek.

Ruke na prsa podari.
Srce kuca, šapće, zbori
Ono kucanjem ti govori
Volim te, nadasve volim.
Što jeka od brda daleka
U promukloj torbi ima
Za darak zaljubljenima.

U tišini šapćući muk
Gluhih nebeskih orgulja zvuk,
U plavetnilu zvjezdanog svoda
Gorom i dolom lebdeći,
I duševnoj blaženoj sreći
Ljubav pojem ptica kruži.

Majčice, djece roditeljice,
Molim te neka se na mome
Davnom zavjetu „Ja te volim“
Trajno poljupcem obnavlja
Nepotrošivi pečat zajedničke
Ljubavi, složnosti i radosti.

Volim te, volim nadsve kad pišem
A svenad i još više te volim kad dišem.

Dok ponoćna jeka s brda daleka
Pečat stavlja na zavjet moj:
Nadsve volim teee...volim....voo...

Domoljubac - Zvonimir Tomac, neobjavljena pjesma

Blagdan ljubavi

Blagdan ljubavi


Današnji je dan naš blagdan,
Susret dve ptice u letu,
Miris ruža u buketu.

Dva tijela jedna duša,
Srce kuca, ljubav sluša.
Ljubav, sveti dar čovjeku
Oblikuje mu sudbinu.

Milino, moje duše glas.
Volim, ljubim, žića mog spas.
Ljubim ljubav što traje
Smislu žiću snagu daje.
Pa znam, dok ljubim nisam sam...

Tada poljubac pečatni
Srk je žara iste slasti.

P. S.
Volim, ljubim – ne znam pravu riječ-.
Toplina se gubi, dok se riječ ozvuči!
No u muku ljubavi, svaki dan
Bliskim je srcima blagdan.

Domoljubac - Zvonimir Tomac, neobjavljena pjesmica

Rođenje ljubavi

Samo u nebuloznom fantaziranju moguće mi je nebulozirati o davnašnjem i predavnjašnjem početku zemaljskog svemirskog i nebeskog početka postojanja-nepostojanja i svih datosti pojava i razvitka stvarnosti-nestvarnosti na početku materijalnih različitosti i diferencijacija i izvornog ne materijalnog osjećajnog poimanja.

Nudi mi se snena slika, scenarij, fantazija, iluzija blijeda, nejasna više slutnja nego vizija: mnogih i oblih, bujnih poprsja majčinskih žena u širokom okruženju orgulja, čije dirke lahor, povjetarac miluje, te pobuđuje šaputavi osmjeh milozvučja, što se pojačava do orkestralnog krika svezvučja. Pa stišava kao molitveni zavjet dueta, dvoglasja, radosnog suzvučja sijući cijelom širinom prostora jedinstvenu želju dvojnog zajedništva dvojca, para, kao cvrkut lasta ili ševa, gugut grlica i zahvala Stvoritelju sretnog čovjeka radosti života i smisla življenja.
I tako to eto na samom prapočetku trajanja bijaše ljubav rođena za sreću čovjeka.

Ljubav, ah ljubav, čarobno cvijeće
Darovano od Stvoritelja
Za zemaljskog čovjeka,
Mirisom okruži i opija
Gradeći življenje u punini sreće.

Domoljubac - Zvonimir Tomac

<	kolovoz, 2020					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (4)
Svibanj 2021 (4)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (6)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (6)
Rujan 2020 (7)
Kolovoz 2020 (4)
Lipanj 2020 (5)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (2)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (6)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (7)
Travanj 2019 (4)
Ožujak 2019 (7)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (2)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (2)
Veljača 2018 (2)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Svibanj 2017 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Kontakti

Domoljubac - Zvonimir Tomac

Književno-likovna prezentacija u Koprivnici.
---
Rođen sam 1919. u Koprivnici.
Školovao se u rodnome gradu od 1925. do 1937., a diplomirao na Šumarskom fakultetu u Zagrebu 1941. godine.
Radni vijek proveo sam u struci: u Podravini, Banovini, Gorskom kotaru, Hrvatskom primorju i Istri.
Godine 1977. umirovljen.
Hobiji su mi slikarstvo i literatura
U vremenu od 2003. do 2018. objavio sam petnaestt knjižica (stihovi, eseji, pribilješke-pričice): 1.Otkrivanje, 2.Bez naslova, 3.Miris inja, 4.Sasušeni grozdovi, 5.Tukaj je horvaško, 6.Sam sa sobom, 7.Umorno cvijeće, 8. Zvonca čežnje, 9. Zvjezdice nas gledaju, 10. Snježni cvjetići - pahulice intime, 11. Plamsaji i sjenke, 12. Šaptaji života, 13. Drhtaji slutnje, 14.Osmjesi nečujnih mirisa te 15. Povečernja zvonca.

Živim u Rijeci od 1947. godine.

Statisika posjeta

Free counters