Upravo je pola noći.
Budan sam. Peku me oči.
Kad jučer presnivani dan
Nadomjesti ovonoćni san,
Noć bi kraća, podsvijest budna,
Nematerijalnost bliska.
Samoća biva otužna,
A utjeha se nalazi
Tek u sjećanju, arhivi
Živahnih još emocija.
A kad „ništa“ potakne muk
Tišinom se razlije zvuk,
Orkestra nezemaljskim
zvucima orgulja svih emocija
od ljubavi predvođena.
Te ljubavlju obgrljeni
Svom puninom osjećaja
Prošaptati volim, ja te volim.
Kada žedan šumom hodim
Rujno vino ja poželim.
Vino slasno, kosa crna,
Oči tople, usta medna.
Sad baš čašu crnog molim
Plahoj žudnji da udovoljim.
Mednim ustima govor je mek
Kucaj srdaca pozdrav – zvuk,
Kao orgulja odjek
Volim te, volim za vavek.
Ruke na prsa podari.
Srce kuca, šapće, zbori
Ono kucanjem ti govori
Volim te, nadasve volim.
Što jeka od brda daleka
U promukloj torbi ima
Za darak zaljubljenima.
U tišini šapćući muk
Gluhih nebeskih orgulja zvuk,
U plavetnilu zvjezdanog svoda
Gorom i dolom lebdeći,
I duševnoj blaženoj sreći
Ljubav pojem ptica kruži.
Majčice, djece roditeljice,
Molim te neka se na mome
Davnom zavjetu „Ja te volim“
Trajno poljupcem obnavlja
Nepotrošivi pečat zajedničke
Ljubavi, složnosti i radosti.
Volim te, volim nadsve kad pišem
A svenad i još više te volim kad dišem.
Dok ponoćna jeka s brda daleka
Pečat stavlja na zavjet moj:
Nadsve volim teee...volim....voo...
Domoljubac - Zvonimir Tomac, neobjavljena pjesma
Post je objavljen 27.08.2020. u 12:01 sati.