Domoljubac Blog https://blog.dnevnik.hr/domoljubac

ponedjeljak, 22.03.2021.

Iluzija nadanja

Svemirska planeta Zemlja
smislom, svrhom zagonetna
postojbina je čovjeka,
umovnog neimara
plovi beskrajnim morem sam.
Dok mu biološki nagon
ne odredi bračni zaklon.
Zaklonjen u paru sretan.

Zaklon radosnog života
u združenom postojanju,
smisla ljudskog postojanja
u rajskom vrtu trajanja.

Mala duhovna šetnica
iluzijama nadanja okićena
čovjeku bliska
nepovoljna, samo jedanput darovana.

Paru, mladom, starom, svima
Ljubim, ljubiš, ljubljenima.


Domoljubac - Zvonimir Tomac, iz zbirke 'Povečernja zvonca

Slobodar

Tada bivaše tu u miru i osami
hladovine gornjogradske i uvijek
svježe zelene šumice.

Podalje od kuća, betona i
Asfalta i buke automobila
vreve i smradnih plinova,
domar, prirodnih datosti i
brbljavog potoka ugodar.
Domaćin, vremešni marnik,
Domar, stanar, slobodar.

U niskoj nastambi slamom
Pokritoj, mahovinom obrasloj
K toplini ognjišta privlačnoj
Obitelj, mala i sretna bez kvara
Zlobe i jala.

Nebo visoko i inat daleko
Suživot svih datosti i
Radosti posvud uokolo.

Domoljubac - Zvonimir Tomac, iz zbirke 'Povečernja zvona'

Nezaboravak

Bezobzira kada se rodio
I zaiskrio sjećanja plamićak
Sada hladni kamen
Kao za vječni znamen
Pokriva za spomen
Ljubavi sreće plamen.

Ljubavi koja bijaše čar
U srcima za sretni par
Življenju u dvoje na dar
Grijući srca ko žar.

Žar vječni neugasivi
Kucanjem srca poticaji
Miris ljubavi šireći
Melem duši pružajući.

Kao cvjetova nektar
Samo na kapi dozira
Ali budeći slast i radost
Žudno u paru konzumira.

I tada nezaboravak
Daje smisao življenju
I ljubavi toplinu
Bešćutnom hladnom kamenu.


Domoljubac - Zvonimir Tomac, iz zbirke 'Povečenja zvonca'

nedjelja, 07.03.2021.

Iz tuđine

Ne odlazi! Tu ostani!
Bijahu zadnje riječi
Neposluha na odlasku
Strepnje, bez nade moleći...

******

Auto juri, kotač bruji
A daleka sva krajina
Nepoznata naj daljima
Posvud sama je tuđina.

******

Bijaše to davno, davno život težak. Želje puste, mladost ludost. Savjet s nadom: „Gdje sunce grije, kruh se jede“. Nedovoljno promišljanje pa se kreće. Put pod noge.
Naprtnjača puna nade, prazna li je?
Bit će puna, napunjena lakim radom, skrbnom štednjom. Bit će kratko.

Doviđenja kućo moja, evo mene doskora.

Idu dani i mjeseci
Pa i ljeta nebrojena.
Tuđina je nesmiljena,
Blagodarna ali tuđa.

Tuđe nebo tvoje nije,
Tuđe sunce te ne grije,
Tuđa radost nije tvoja,
Pratilja ti nostalgija.

Kude se krećeš, radiš, šećeš,
Domovinsku čežnju srećeš.
Dobrobit je ledac tanki,
Potreba ga brzo topi.

Na kraju dugoj pečalbi
Povratak domaji željni

Čežnju, žudnju sada kruni
Dim ognjišta toploga doma
Na povratku iz tuđine
Snage, moći i mladosti.

Sad radovanje u srcu
Iz tuđine povratniku.

Bijaše i radnih dana
Uspjeha i zadovoljstva
Priznavanja i nagrada
Vrijednoga zalaganja.

Suradnoga združivanja
I sklapanja prijateljstava
U tuđini vrijednoga
Čovjeka i čovjeka.

No na kraju jednog dana
Nostalgija sve prevlada
Povrat domu se ostvari
Put čežnje se ostvari.

Žudnja doma i domaje
Kraj je pečalbe tuđinske.

U domovini ognjište
Biva rajsko nastanište
Ljubavi ove obiteljske
Složnošću roda izražene
Sve dok plamićak života traje.

Domoljubac - Zvonimir Tomac, iz zbirke 'Povečernja zvonca'

ŽUDNJE

Šaptom plove žudnje moje
U daleku zvjezdanu noć
Kada sanak će mi doć.

Miris snova širom neba
Zaljubljene duše vreba
Na krilima kad će doć.

Tad se ljubav eto rađa
Grli srca sretna mlađa
U pustoši svagdašnjice.

Žudnja, čežnja mir i nada
Neka svemirom zavlada
Baš na kraju ove priče.

Domoljubac - Zvonimir Tomac, iz ybirke 'Povečernja zvona'

Prikrajnica

Dan ko svagdašnji dan,
Malo sunca više hlada,
Rad, umor, odmor, kratki san,
Dok se zamor ne prevlada.

No kad usud nit života
Sasvim do kraja odmota,
Na jastuku klonula glava,
Smirena je ko da spava.

Oči drhte otvorene,
Jer ni vreme za snivanje.
U sobi gluha tišina,
Samo propuh zastor kreće.

Požuri, upali svijeće,
Da posvijetle putovanje
U mračno nepostojanje,
Bliskima za sjećanje.

Dok svijeća plamti, svjetluca
Sjećanje u srcu kuca,
A zemaljski put na kraju
Biva blaženstvo u raju.

Domoljubac - Zvonimir Tomac, iz zbirke 'Povečernja zvonca'

<	ožujak, 2021					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (4)
Svibanj 2021 (4)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (6)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (6)
Rujan 2020 (7)
Kolovoz 2020 (4)
Lipanj 2020 (5)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (2)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (6)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (7)
Travanj 2019 (4)
Ožujak 2019 (7)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (2)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (2)
Veljača 2018 (2)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Svibanj 2017 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Kontakti

Domoljubac - Zvonimir Tomac

Književno-likovna prezentacija u Koprivnici.
---
Rođen sam 1919. u Koprivnici.
Školovao se u rodnome gradu od 1925. do 1937., a diplomirao na Šumarskom fakultetu u Zagrebu 1941. godine.
Radni vijek proveo sam u struci: u Podravini, Banovini, Gorskom kotaru, Hrvatskom primorju i Istri.
Godine 1977. umirovljen.
Hobiji su mi slikarstvo i literatura
U vremenu od 2003. do 2018. objavio sam petnaestt knjižica (stihovi, eseji, pribilješke-pričice): 1.Otkrivanje, 2.Bez naslova, 3.Miris inja, 4.Sasušeni grozdovi, 5.Tukaj je horvaško, 6.Sam sa sobom, 7.Umorno cvijeće, 8. Zvonca čežnje, 9. Zvjezdice nas gledaju, 10. Snježni cvjetići - pahulice intime, 11. Plamsaji i sjenke, 12. Šaptaji života, 13. Drhtaji slutnje, 14.Osmjesi nečujnih mirisa te 15. Povečernja zvonca.

Živim u Rijeci od 1947. godine.

Statisika posjeta

Free counters