Dan ko svagdašnji dan,
Malo sunca više hlada,
Rad, umor, odmor, kratki san,
Dok se zamor ne prevlada.
No kad usud nit života
Sasvim do kraja odmota,
Na jastuku klonula glava,
Smirena je ko da spava.
Oči drhte otvorene,
Jer ni vreme za snivanje.
U sobi gluha tišina,
Samo propuh zastor kreće.
Požuri, upali svijeće,
Da posvijetle putovanje
U mračno nepostojanje,
Bliskima za sjećanje.
Dok svijeća plamti, svjetluca
Sjećanje u srcu kuca,
A zemaljski put na kraju
Biva blaženstvo u raju.
Domoljubac - Zvonimir Tomac, iz zbirke 'Povečernja zvonca'
Post je objavljen 07.03.2021. u 16:55 sati.