Domoljubac Blog https://blog.dnevnik.hr/domoljubac

ponedjeljak, 30.12.2019.

Domovina Hrvatska

Hrvatska je zemlja mala,
No hrvati nisu šala,
Doma ju oni ljube
I kad za nju život gube.

Bojovnici su junaci,
Slava in sa čela zrači.
Svoje čuvaju, ne daju,
Tuđe cijene, poštuju.
Susjedima oslonac bratski
Stabilan ko grb Hrvatski.

Kocke samo crven-bijele
Hrvata svakog vesele.
Domovinu nazivaju
Od milja 'Lijepa naša'
Kao dalmatinska snaša.
Svaki kraj bajni, dićni
Ponos domaje hrvatske
Za sve vjekova vjekove.

Domoljubac - Zvonimir Tomac, iz zbirke 'Osmjesi nečujnih mirisa'

Haiku – Ha Ka Pa

Terasa kafića „Karolina“ (na gatu Karo-line Riječke ). – 12. Tradicionalni susret riječ-kih h a i k u pjesnika .
Mjesto i okoliš potpuno neprikladni za bilo kakav p o e t s k i ugođaj, (galama ulič-nog prometa, prolaženje nezainteresiranih i sve ostalo prisutno u neadekvatnom ambien-tu) onemogučavali su koncentraciju na reciti-rane riječi-stihove, pa i na samu interpretaci-ju što je za poeziju nezaobilazni uvjet. . . .
Naravno u takovom ozračju nemoguć je bilo kakav drugarski komentar i razgovor o stvaralaštvu, te sve prolazi nedoživljeno up-ravo kao zvuk sirene prolazećeg vozila ! A o odnosnom poetskom stvaralaštvu i nazi-vu istoga, i m a m komentar :
Ovdje, zbog štednje prostora, ispuštam sva široka, uvodna objašnjenja ( nalaze se dje-lomično u objavljenoj knjižici „Zvonca čež-nje“ ), o poetskom stvaralaštvu, te samo obja-šnjavam sukus-razlog adekvatnog naziva mo-jih tristiha.
Meni japanska kultura je ne samo strana, nego i potpuno nepoznata, te si ne prisvajam pravo da moje konstrukcije nazivam 'haiku pjesništvom', ako pod haiku smatramo j a p a n s k u k r a t k u p j e s m u konstruiranu prema specifičnim pravilima (broj slogova 5 + 7 + 5 = 17 u tri stiha, te određenim sadržajem), kako ih je slagao japanac Matsuo Brasho u 17. stoljeću.
Moje konstrukcije prema tomu kriteriju i pravilima očito to ne mogu biti!
Ako prihvatimo činjenicu da je nešto proi-zvedeno u Hrvatskoj, što je doduše inicirano ja-panskim modelom, ali po sličnim pravilima, ne bi li bilo ispravnije taj proizvod ne nazvati japan-skom značajkom?
Pada mi na pamet naziv koji bi mogao za-dovoljiti, a označavao bi i karakteristiku svoje konstrukcije, na pr.: H(rvatsk)a- K(ratk)a - P(jesmic)a... (akronim HaKaPa) koja bi imala vlastita pravila konstrukcije, na pr.
- Slobodni broj slogova,
- Slobodno rimovanje,
- Slobodni sadržaj,
- Broj stihova /redova/ 2 do 4 optimalno 3.
Ističem da ne želim postojećem kaiku svtaralaštvo i onima koji ga uspješno ostvaruju, nametati drugačje mišljenje, a još manje preob-raženje, to više što mislim da bi se prihvaćanjem iznesene i d e j e i nazivom takovoga m o d e l a "Hrvatska Kratka Pjesmica -- HaKaPa", samo obogatilo, proširenjem, hrvatsko poetsko svtara-laštvo, samo obogatilo, proširenjem, hrvatsko poetsko stvaralaštvo, - a 'hakapu' bismo smatrali kao 'evoluiranu praunuku časne japanske prabake' na obostrano zadovoljstvo i p o n o s...
Zato, prema iznijetom sam dao nekim mojim poetskim konstrukcijama n a z i v Ha Ka Pa.

Domoljubac - Zvonimir Tomac, iz zbirke 'Osmjesi nečujnih mirisa'

petak, 27.12.2019.

Sretan Božić 2019.

Radujte se narodi od Božića Novoj godini. Bliži nam se, vedra nova mlada nam stiže, nosi punu torbu krhke nade, koju rasipa svima ljudima dobre volje. Rasipanje nade je u kapljicama, svima jednako ponuđeno, za plemenita srca otvoreno.

Kapi nade su sadržajne dobrotom, bliskošću, vjernošću i nadasve ljubavlju.

Ljubav obiteljska, prijateljska, tolerantna i oproštajna, združivanju podatna, bračna, vruća, strasna.

Svim na zemlji mir, veselje, nek je polog dobre volje, združenog prijateljstva, istog duhovnog kraljevstva. Svježe kapljice nade nove godinice, na suhom kamenu se osuše. Neka one u plemenitim srcima cvatu i bujaju čineći život sretnim, što ja svima od srca želim.

Domoljubac - Zvonimir Tomac

nedjelja, 15.12.2019.

Dremežni krikovi

Bijaše to kao lutanje, vrludanje u krugu, s jednog mjesta odlazeći i opet vraćajući se sa druge strane, djelomično je šumarak, a dijelom kamenjar bez staze prohodan. Kad evo od kraja do kraja obzora dogled bogatih oranica, njiva žutih kukuruzišta, nasljeđe od djedova i otaca, obgrljenih brežuljcima, šuma jela i bukava, domaje medvjeda i risova uz prelet gusaka i ždralova, a dolet i odlet lastavica.
Još potoci, rijeke i doline, raj su tvoje domovine.
Kad evo još poveće oaze zelenog travnjaka sa par lipovih stabala, koja obiljem cvjetova zamiriše, te bi hod kao zapljuskivanje toplim lipovim čajem.


******

To bijaše, a i ne bijaše, ili možda ipak to nešto bi, što se strašljivo pomalja, kao ispod hrpe ničega, gmižući do slušnog spoznanja u nevjerici dana. To bi i ne bi tihani šapat snenoga ispod spuštenih vjeđa, slika nejasna samo zrake zvuka još nejasnoga. Zbrkana slova, riječi bez reda, što će biti završna kulisa kaleidoskopskog smjera podsvjesne imaginacije, odnosno rođenja emotivnih želja.

******

Želje šapat bijaše bez glasa, ali zato bijaše to glasnija zvučna kulisa.
„Dom, dom (gradi) na svom!“
To je tvoja djedovina, tu gradi dom, dragom potomstvu svom. Tu sagradi kuću, gradi svoj dom. Tu je tvoja zemlja, gradi na svom.
Konačno se širilo, bujalo, iz svake pore virilo, postojanje svega prostora od zemlje do plavetnila. Samo zvuci, ali pretvarajući šapat u gromoglasni krik nemogućeg opisa, kad samo zvuk postane puninom svekolikog prostora, te grom i prasak kao pečat na suglasju svemira za djelo čovjeka, umnika zemaljskoga, u slavu Stvoritelja.

******


Ali evo još jedne kaleidoskopske slike:
Na stolu je tava(protvan) sa ostatkom kostura pečenog pileta, mesnih dijelova nema samo je uz hrbat mali sasušeni iverak mesni.
U tavi je ostatak zapečenog soka od pečenja, kao sasušena suza pokraj kostura. Slika se dopunjuje i iverak je dječak koji plačno vapi: „Mama ja te volim! Hoću biti s tobom!“, plačno jauče. Majka ga lijevom rukom drži, podignutom desnicom malo oklijeva. U njoj srdžba bijesni, puneći joj usta gorčinom, pa udari, jedanput, pa još, još... Dječak jeca pa se smiruje.
Gledam taj jadni prizor i shvaćam kako to dijete prima majčine udare, kao jedini dodir majčine ljubavi i smiruje se, a majka srdžbom sve punija udara. Ona udara po djetetu, po sebi samoj, svojoj nemoćnoj srdžbi , da išta promijeni.
Budim se. Budna svijest moja analizira situaciju čovjeka i Božanskog Stvoritelja. Čovjeka umnika, sa slobodnom voljom, mogućnika za sve inačice djelovanja sposobnoga. Stvoritelju je bilo moguće samo jednu karičicu u genskom lancu dodirnuti, slobodne volje ne bi bilo, te bi i svi ljudi bili samo jednake volje klonovi, a rajski vrt bez različitosti, što bi u konačnici bio kraj zemaljskoga i smisla postojanja, te kraj razvoja i bez svrhe trajanja, odnosno postojanja budućnosti.
Jer budućnosti će biti samo dokle bude različitosti!

******

Nova slika sna:
U gužvi sam koncertne dvorane, u pokrajnom redu, na trećem mjestu vremešna žena u crnom perzijaneru. Stalno se okreće. Prepoznajem ju, to je ...ca.
Od prije 86 godina, moja prva pubertetska ljubav. Svjetlo plave oči, lice njegovano, široka usta polu otvorena, proteza gornja potpuna. Malo škilji, a gleda me bez znakova prepoznavanja. Moje buđenje emotivnog sjećanja je potpuno. Prve emocije ne zaboravljaju se nikada, one slade trajno i zauvijek sjećanje.
Sad bi brojila 99 godina. Pogled nehajni. Da li me prepoznaje? Promijenio sam se. Sjeća li me se?
Ali slika je nestala – bijaše kaleidoskop. Odakle je došlo? Nova slika je san, kuća, duge ulice prašnjavog nogostupa.
Budim se. San blijedi, ali se pomalja svježe sjećanje, kao da je bilo jučer mlađahno.

******


Da li je možda to bilo lutanje u ničemu, no činilo se da su novi pejzaži dio nekad prolaznog viđenja ili kovitlanje nečega u stvari nepostojećega, ali što čovjeka umnika, emotivna imaginacija može u drijemežu ostvariti.

Domoljubac - Zvonimir Tomac, iz zbirke ' Osmjesi nečujnih mirisa'

EGO (ja čovjek)

U sobi sjedim sam, usamljen samotan. Motrim zid, maglu kroz prozor, u daljini mutni obzor.
Snatrim u nepostojanju, privid, ništa, želju pustu i smisao postojanju, svrhovitost trajanju – uz umnost kao iznimnu posebnost samo ljudima podarenu mogućnost.

Čovjek se nejačak rodi, djetinjstvo učeć odhodi, raste, brine, stasa, skrbi, rastuć u vrtu zemaljskom da bude čovjekom, pod zastavom svemirskom.

Tako čovjekovo postojanje daje smisao za življenje, te sa ljudima umnicima potpuna je zbirka zemaljskog življa, koja postoji vječno se pomlađuje i (Hic transit gloria mundi) kada mu slava prolazi, al život duhovni pomlađeni traje.

Domoljubac - Zvonimir Tomac, iz zbirke 'Osmjesi nečujnih mirisa'

Domovini

Tihano noćca pristiže
Na nebu sjaje zvijezdice
Plavetnilom ždrali lebde
Uz crn kamen plamte svjećice.

Uza ognjište domaće
Ljubav širi miris sreće
Ljubim, ljubiš, ljubimo se
Grleći spas domovine.

Snijeg se topi na suncu
Bič pucketa na koncu
Potoci teže ka ušću
Čovjek čovjekovom društvu.

Gnijezda prave lastavice
Slavuji i druge ptice
Čiji napjev je zanosni
Kao poljubac ljubavni.

*****

Plodna polja, brda šumska
Domaja je šuma rajska
Tu svoj brlog kao rođeni dom
Čuvaju medvjed, lije,
Risovi i plahe kune.

*****

Ljubim, ljubiš, ljubimo se
Kaplje radosti srknimo
Za pozdrav življenju našemu.

Vrijedni ljudi braća složna,
Zrelo grožđe, pitka vina,
U srcu cvjeta svima
Lijepa naša domovina.

Domoljubac - Zvonimir Tomac, iz zbirke 'Osmjesi nečujnih mirisa'

<	prosinac, 2019					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (4)
Svibanj 2021 (4)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (6)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (6)
Rujan 2020 (7)
Kolovoz 2020 (4)
Lipanj 2020 (5)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (2)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (6)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (7)
Travanj 2019 (4)
Ožujak 2019 (7)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (2)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (2)
Veljača 2018 (2)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Svibanj 2017 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Kontakti

Domoljubac - Zvonimir Tomac

Književno-likovna prezentacija u Koprivnici.
---
Rođen sam 1919. u Koprivnici.
Školovao se u rodnome gradu od 1925. do 1937., a diplomirao na Šumarskom fakultetu u Zagrebu 1941. godine.
Radni vijek proveo sam u struci: u Podravini, Banovini, Gorskom kotaru, Hrvatskom primorju i Istri.
Godine 1977. umirovljen.
Hobiji su mi slikarstvo i literatura
U vremenu od 2003. do 2018. objavio sam petnaestt knjižica (stihovi, eseji, pribilješke-pričice): 1.Otkrivanje, 2.Bez naslova, 3.Miris inja, 4.Sasušeni grozdovi, 5.Tukaj je horvaško, 6.Sam sa sobom, 7.Umorno cvijeće, 8. Zvonca čežnje, 9. Zvjezdice nas gledaju, 10. Snježni cvjetići - pahulice intime, 11. Plamsaji i sjenke, 12. Šaptaji života, 13. Drhtaji slutnje, 14.Osmjesi nečujnih mirisa te 15. Povečernja zvonca.

Živim u Rijeci od 1947. godine.

Statisika posjeta

Free counters