U sobi sjedeć motrim:
Pred prozorom zatvorenim,
Igra li se ili pleše sad
Neobuzdano bambus mlad.
Skokom uvis, gore dolje
Poklon naklon, lijevo desno
Nebo nije nigdje tijesno.
Svija li se vitko svija
Lišće leti sve od milja.
Vihor, bura, vjetra nalet
I ples biva pravi balet.
Olujni vjetar dok traje
Bambusijada polet daje.
A kad to vihor dozvoli
Vitki bamb palmu ogrli.
„Vujko dojdi k stolu sjesti
Dok su vrući, žgance jesti“.
Baletno kretanje, tjelesno izvijanje,
A duhovno k nebu stremljenje.
Pa tlu vraćanje, klanjanje,
nepostojanje, grljenje.
Ruku, nogu, tijela govor
Nijeme pjesme zvuk.
U orkestru violine solo
Primi čežnje, pozdrav ljubavi muk.
Vihor, polet oluje balet
Čovjek umnik, ljubav sretnik.
Klečeć licem k zemlji za te molim
Da te želim i sve više volim.
Evo u radosti rajskoj čara bambusijada – sonet.
Domoljubac - Zvonimir Tomac, neobjavljena pjesmica
Post je objavljen 27.08.2020. u 12:02 sati.