U svekolikom zemaljskom postojanju su materijalne datosti podložne K, L, M (kilogram, litra, metar) za determiniranje, spoznavanje i međusobno razlikovanje, kao stvari, organizmi i bića. Zajednička im je svima ista izvorna podloga (nešto više od sto kemijskih elemenata) u različitim spojevima te su i sve datosti spojevi istih kemijskih elemenata (svi ste bili prah i prah ostajete i na kraju).
Međutim, uz materijalne datosti postoje i nematerijalnosti za koju ja ne znam imenicu koja bi ju karakterizirala te upotrebljavam imenicu emocija duhovnost. Od davnina čovjek se bavio opipljivim materijalnim datostima te ih detaljno upoznao, dok je nematerijalnost ostala zapostavljena iako je ona stalna pratilja ljudskog bića.
No ne može biti zapostavljeno i da emociju imaju često pobudni utjecaj na čovjekovo ponašanje, pa i na življenje kao takovo, a i ovaj napis je samo jedna emotivna sličica.
Razočaranje je ljudska skoro svakodnevna emocija. Nju obično tješi nada za koju se kaže da je zadnja utješna pratilja. Međutim nadu može pobuđivati i najmanja mrvica životne vitalnosti, rođena iz nužde. Kada više niti te mrve vitalnosti nema tada u početku stidljivo a zatim dominantno se pojavljuje nadina sestra blagodarna, smirujuća neželjena ravnodušna apatija.
Kako u njoj nema vitalnih pobuda, to je prijemčiva usamljenom, umornom putniku, pred konačni smiraj na njegovoj stazi trajanja. Zato razočaranje jedno više ili manje u konačnici kad traje baš svejedno je.
No, od kada je iz nigdje doselila i polusestra rezignacija, njena vršnjakinja, one zbližene, istomišljene, rukom pod ruku, ostvaruju duge šutnje, a oblikovani nadomjestak čežnjivog blaženstva ostvaruje se u konačnom smiraju.
P. S.
Čovjek, umnik, kad mu racionalna svijest nudi smiraj bez nade, ipak davno zanemarena iskonska genetska prikrivena podsvijest, iz svoje, malo, ali češće korištene arhive još gurne u opticaj čestice sjećanja na ugodne, sretne trenutke životnog postojanja i trajanja.
Dragih susreta, prijateljstva ljubavi i radovanja, koje su sjećanje slika smisla i svrhe, zemaljskoga u privremenom materijalnom ljudskom oklopu (prah si bio, prah ostaješ), a nematerijalni dio emocija, duhovnost, duh su besmrtni te bilo kad i bilo gdje i na spominjanje kao iskrice živnu, bljesnu i zaiskre te se ipak potvrđuje: Dum spiro – spero!
Domoljubac - Zvonimir Tomac, iz zbirke 'Drhtaji šlutnje'
Post je objavljen 03.03.2019. u 16:48 sati.