Dnevi puze, gmižu sedmice, lune se žure.
Godinice, ko nestašne vjeverice, u lugu po grančicama skaču, plivaju, ili ljušteći žirove se skrivaju i miruju. Te mnoge godinice postaju godišnjice, kao na glatkom ledu saonice noseći vrijeme, kao breme, sa zemaljskim čovjekom u nepovrat klize.
Doći, trajati, otići, sveukupno su tri riječi što znače: život cijeli.
Djetinjstvo i odrastanje, boravak u vrtu raja. Sve što trebaš to dobivaš, rajski plodovi su tu tvoji. Osim nezrele jabuke, koja tek zrela daruje slatki plod.
Izrastavši iz rajske bezbrižnosti, odnosno tuđe brižljivosti, ulaskom u status čovjekove zrelosti, optimalne radne sposobnosti za vlastiti opstanak.
Normalizira se briga sebičnim egoističnim potrebama, materijalističkih uvjeta opstanka u zemaljskim uvjetima življenja.
To je kotrljanje po 'dolini suza', po brdašcima, strminama, dolcima, odmorištima, trnovitim bespućima, kao u kratkim pjesmicama ili u dugim epovima sa mnoštvom stihova, neugodnih i ugodnih situacija, u društvu jednakih, bliskih ili stranih, sa emocijama tjelesno pobuđenima, ili duhovnog porijekla, koje oblikuju čovjekovo biće sa ljudskim duhovnim osobinama ispunjujući bit čovjekovog poslanja, svrhe postanka i trajanja.
Na putu ne zapažujući poneke zelene oaze sa opomenom, pozivom, ponudom sazrelih plodova, još i nejasnih težnji, a ako su uočene, na njih nema mogućnosti vraćanja.
A čekajuća ljubav prožimljujući cijelo ozračje, pa u njenoj toplini biološke polovice postaju združeni par, jedinstvena reproduktivna jednota, te postaje svrha života živih bića u slavi stvoritelja ispunjena.
Tada ugodni svrhoviti smiraj nadomješta težnju i snagu materijalnog postojanja, združenja i trajanja, bližeći se rastanku materijalnog i duhovnog dijela čovjekovog bića. Zemaljski prah si bio i prah ćeš ostati, a u nematerijalnom zbliženju i združenju, s matičnim ishodištem u vječnosti trajati.
Domoljubac - Zvonimir Tomac, iz zbirke 'Drrtaji slutnje'
Post je objavljen 03.03.2019. u 17:00 sati.