Koprivnica je grad u sjeverozapadnoj Podravini. Star je mnogo stoljeća, te je njegov opstanak i razvoj uvjetovan mnogim promjenama : društvenim, vojnim, prometnim, trgovačkim, socijalnim i dr.. No svaku promjenu su ostvarivali l j u d i , prilagođavajući se svojim mogućnostima i potrebama, a u okviru ostvarivoga.. Tako je oduvijek, pa i do danas. Te se naselje-grad u konačnici ipak širio i povečavao, što je znak i posljedica vitalnosti, sposobnosti i upornosti njegovih stanonika – naših predaka.
Razvoj Koprivnice nije tema ovoga prikaza.
Prikaz se odnosi samo na jedan maleni okvirić kulturnog i socijalnog razvoja Koprivnice danas (na kraju 20. i početka 21. stoljeća.)
Eksponenti toga razvoja su Knjižnica i čitaonica ''Fran Galovič'', te Dom za starije i nemoćne .
Dom je velebno zdanje, koje pokazuje krasnu osebinu čovjeka –Hrvata- ,da mlađi cijene i ne omalovažuju djela svojih starijih, jer ovi, ma kakvi bili i ma što pokvarili i promašili, ipak su nam svima ovu našu s a d a š n j o s t ostvarili, te LIJEPUNAŠU nam na čast i ponos namrli , a hrvatska djeca su, eto, već u situaciji najmanjih mogućnosti pokazala brigu za svoje starije i nemoćne, što je nemjerljiva socijalna vrijednost i osobina hrvatskog čovjeka.
Na tom putu ovaj Dom je p o n o s grada Koprivnice, a njegovi trudbenici su njegov ponos.
Upoznao sam Dom posretstvom drugoga gradskog značajnog k u l t u r n o g u k r a s a : Knjižnice i čitaonice 'Fran Galović' i zaslužne njene uspješne, inicijativne, požrtvove r a v n a t e l j i c e ..
Koliko su Knjižnica i Dom koprivnički kulturni u r e s, toliko su oni još i više značajan spomenik kulturnog poimanja, na ponos svakoga Koprivničanca u užem okruženju, a svih hrvatskih građana u cjelini. No oni bi bili nemušto, jalovo, nedovršeno djelo, mrtve građevine, koje ne bi mogle u potpunosti simbolizirati čovjekovu opredjeljenost i brigu. za njegovu nematerijalnu (Knjižnica i čitaonica) i socijalnu (Dom za starije i nemoćne ) , potrebu i skrb.,što je prava vrijednost, kojoj se mora odati priznanje i počast, te koje su ponos cijeloga društva.
Pa zato počast i priznanje prioada društvu u kojem se ostvaruje (Gradu i građanima Koprivnice) Međutim i uz inicijativu i ostvarenje građevine ne bi mogle značiti ništa da im čojek ne udahnjuje život i oživotvori funkciju.
Koprivncia je ostvarila nadprosječno sretan izbor povjerivši te humano-socijalno-kulturne objekte neimarima, koje ja nazivam d r a g u l j i : briljant i biser , s kojima tek u zajedništvu djelovanja možemo govoriti o spomenicima kulturnog i socijalnog ostvarenja i biti na njih ponosni.
Kako pak i briljant i biser mgu imati samo prigušenu vrijednost dok ne budu prezentirani ž i v o m rukom, poprsjem i kosom, tako i Knjižnica i Dom tek po ž i v i m v o d i t e l j i m a – d r a g u l j i m a postaju neprocjenjive vrijednosti.
Sretna je mogućnost da njihovo postojanje možemo d a n a s pozdraviti kao hrvatsku kulturnu i socijalnu realnost i poželjeti uspješan dalji razvoj na ponos svih dojdučih generacija.
S tom željom ja napredak spomenutih društvenih vrednota i njihovih r a v n a t e l j i c a DIJANE SABOLOVIĆ-KRAJINA i VESNE KRIŽAJ kao koprivničkih d r a g u l j a srdačno pozdravljam.
Domoljubac - Zvonimir Tomac, iz zbirke 'Šaptaji života'
Post je objavljen 29.04.2018. u 10:07 sati.