Koprivnici gradu. Staroj Koprivnici, koje više nema. Nema je nigdje, tek možda još u gdjekojem srcu čući zakukuljena, kao nedokučiv potsjetnik prošlosti, onima koji su i sami na odlasku, ..ili možda bolje reći na dolasku u zaborav.
Pa tu 'vidim' sad sasvim tiho nezamjetno po dnu nasipa migolji se rječica Koprivničica. Poslije kuša je mutna i obilatija, a na velike , dugotrajnije kišurine nad Bilogorom razljućena, te srdito odbijajući preveliki zalogaj za njeno skromno korito sve što joj bilogorsko pribrežje izručuje, ona jednostavno preko svojih skromnih nasipa odbacuje, a ljudi su nemoćni, izbezumljeni ,vape : '' poplava ..poplava ''. Potok se prelijeva i razlijeva preko puteva, dvorišta u podrume i sve prizemne prostore nizinskih kuća. Tragedija ve velika, a što smo krivi, nismo znali ni slutili, te kuće gradili u niskom prigrađu, a sad gledajte ,evo, i metar visoka neman plavi i uništava bez milosti muku, trud i skromne zalihe … Presijecite kod Brežanca desni nasip i pustite stihiju u polja '' .
Zamišljeno odmah započeto, a stihija jedva dočeka odluku i svojom ju snagom proširi, te napad na gradsko područje bi odbijen .A Koprivnica je postala djelomično 'Venecija', gdje umjesto gondola i raspjevanih gondolijera, razna korita sa dječacima plove, brljaju i viču.
Pliva i mnoga ulična i dvorišna prljavština na leđima mutnoj, smeđesivoj vodenoj masi ostavljajući zabilježbe 'vodostaja' na stupovima, zidovima i fasadama za spomen na vodenu nepogodu u ljetu gospodnjem 1926. godine. No voda, kako došla, tako i prošla ( svakog čuda za tri dana), tek troškovi sanacija bili su znatni: veliki i preveliki utjeravši neimućne u višegodišnje dugove.,avaj dugove teško, tegobno pa i nemoguće je uništeno nadoknaditi. No živjeti se mora, pa život teče…teče .
Komarci se roje, te ih je u predvečerje na puteljku blizu klaonice mnoštvo, gusti oblak neobranjivo po rukama, glavi , te i za šišmiše preobilje.
Koprivničica je opet skromna u svom koritu. Nasip je popravljen, ljeta se nižu vruča, a za mladost topla voda kod brana čini slapove ( I, II, III ) za uživanje, kupanje i proplivanje, a ima i riba za pecanje.
Koprivnica je gradič s kilometrom asfaltne ceste u središtu. Uređenim parkom. U parku paviljon gdje nedjeljom svira gradska glazba vatrogasaca
U gradu djeluju dva pjevačka društva DOMOLJUB' 'i ''PODRAVAC', žensko ''GOSPOJINSKO DRUŠTVO''. Društva priređuju jednom godišnje naročito popularne zabave, kako u dvorani 'Domoljuba', te i na otvorenom pokraj pučke škole, a programi su glazbeni, pjevački ili amaterske kazališne pretstave.
Aktivno je stalno djelovanje nogometnog kluba , te posebno KLUBA AKADEMIČARA ,koji vodi za mnoge 'čitatelje' knjižnicu i jedanput godišnje priređuje ' e l i t n i p l e s ' naročito značajan po 'r e v i j i' toaleta koprivničkih 'dama' i djevojaka, djela koprivničkih (pa i zagrebačkih) modnih šilica..
Klub Akademičara se stalno pomlađuje svakogodišnjim prilivom novih studenata, abiturijenata koprivničke gimnazije, koji nastavljaju obrazovanje na univerzama u Zagrebu ili u drugim gradovima (Beograd,Ljubljana, Subotica) Klub je značajna intelektualna organizacija, koju rado pomažu koprivnički intelektualci i trgovci.
Gradić osim magistrata ima sud, gruntovnicu, porezni ured, sjedište kotara, oružničku postaju, fenancijsku službu, šumariju, bolnicu, a posebno je značajna potpuna, osmogodišnja, realna, mješovita gimnazija sa više od 300 đaka, što gradskih ili 'vlakaša' iz okolnih mjesta, koje dovoze i odvoze dnevno 'školski' vlakovi.
Grad je značajno međunarodno saobračajno raskrižje – jug-sjever (Rijeka – Budimpešta) , istok-zapad (Grčka-Austrija), te kao pogranični grad ima i carinarnicu.
Mnoštvo ''činovnika'' svih mogučih struka. Tu je više učitelja., profesora starijih i mladih – malo starijih od maturanata…Tu su i advokati, liječnici, apotekari ( tri apoteke), inžinjeri, geometri i dr.
Obrtnička škola udruženje trgovaca, udruženje gostioničara, obrtnička udruženja, željzničari vatrogasci i sva druga zanimanja .
Trgovine su suvremene – 'nema čega nema' Ugostiteljstvo nude dva hotela ('CAR'i'KRIŽ)
U gradskoj jezgri su uredi, trgovine, obrtničke radnje., a živost je povečana mjesečnim i godišnjim sajmovima kad se na 'štandovima ' nudi sva različita roba ,tekstil, obuća poslastice,tehničke kučanske potrepštine .Naravno tu su i 'pečenjari s vručim kobasicama , licitari , a na sajmištu stoka : krave, telad, svinje i stočna hrana.
Bilo je kako je bilo. Sve je bilo što se ne može niti pobrojati, iako nije sve još zaboravljeno. Makar pokrivač zaborava u obliku opsega svekolikog proširenja i povečanja – Koprivnica je danas nekoliko puta tako velika kao ' ondašnja' -Miklinovec, Lenišće, Herešin nisu vie 'izvan grada' .Čarda i Danica su 'tu' , a Peteranec je eto samo pet minuta daleko ( autom!)) , a nekad više nego cijeli sat hoda za 'peterančane' gimnazijske đake pješake, koji nisu kasnili na nastavu niti po kišnom vremenu i bili su dobri đaci, koji stignu uvijek doći u školu sa napisanom zadaćom !
A građanski međusobni odnos ??
Manji je grad, mnogi se osobno poznaju, a svi 'po viđenju'. Bil isu u istom razredu pučke škole, te u susretu na ulici, to djeca nauče od roditelja u djetinjstvu, ne prolaze bez pozdrava : potpuno nepoznatih sa ' f a l j e n b o k ' ,' na s e v e k e', 'b o g d a j' .; onih građanski viđenih ' h a b e d i e r e', 's e r v u s', 's l u g a p o k o r a n' ; a seljanke i djeca : 'f a l j e n i s u s i m a r i j a '
Pozdravi u susretu su bili znak pripadništvu istoga zajedništva, bez obzira na poznanstvo ili udaljenost stanovanja. Bili to građani ili seljaci iz okolnih sela nemoguće je prolaziti ulicom, a da ne budeš od susretanika pozdravljen .
Razvoj i povečanje grada ima neminovne posljedice ne samo radi geografskog odalečenja, nego i mnogo značajnije psihičko o t u đ e n j e, čak fizički bliskih, te je postalo sasvim normalno proći s kraka na kraj grada, a da ne moraš nikomu odzdravljati, niti koga pozdravljati ! Nekad 'prigrađani i seljaci' nisu nikoga u gradu poznaali, ali kod susreta. kao ljudi sretnuvši čovjeka ne bi mogli proći bez pozdrava
Otuđenje čovjeka od čovjeka je praksa prevladavajuće sebičnosti u nesvjesnom strahu da 'drugi' ne sagleda pod osobnim 'oklopom samo praznu, šuplju intimu bez ljudski vrijednog sadržaja. U otuđenom društvu u što večem mnoštvu svi su to više sami- pa i od samih sebe sakriveni …
U zimsko doba sniježne ulice su bijele. Bedemi odgrnutoga snijega pružaju se pokraj nogostupa ,a sredinom kolnika, između obostranih sniježnih bedema, sada je sniježni sanik, tu i tamo s konjskim 'okruglicama' na koje slijeću sjajni, crni, najcrnji gavrani. Dostojanstveno se šepure, te kljucaju prezirno se ne osvrćući na pristigle vrapce bučne 'živ-živkače'. I to je zimska idilična slika kao iz razglednice, od starosti požutjela i u odavnom sječanju zaboravljena.
A nečega i nema više : na primjer zelenih, travnatih ulica sa krikom dečurlije koja natjeruje kakovu 'krpenjaču', još prije nego što se pojavila prva prava lopta za napuhavanje, no s krpenjačom ili gumenkom po slobodnom prostoru trka i vika su uvijek bile iste.
Nema ni jata gusaka u Špoljarskoj ulici i Brežancu uz potok i stari jarak.
Nema ni mirisa kravlje balege na cesti, a niti kravlje zaprege s kolima prepunima kukuruzinca. niti vike goniča goveda, ni blejanja teladi u tijesnim kolima na prolazu Starogradskom ulicom na klaonicu.
Nema ni žabljeg kreketavog orkestra za dokoličare, poslijepodnevne šetaće stazom uz grabe kod ciglane sa još zaostalom vodom poslije kiša, koja će tu sačekati zimu i smrzavicu sa zaleđenjem, te potom mesnice i hotele opskrbiti ledom za prirodni hladnjak. A bilo je to ljeti žablje carstvo i festival žabljeg kreketanja zelenih, smeđih i po trbuhu crvenih žaba, koje da li na nekom listu u vodi ili iz korova rubom vode se napuhavaju i nadmeću, no kreketanje je velikodušno besplatno.
Nema ni noćnog mira nakon povečerja za blaženi san zaspalom gradu i tišine do buđenja po zvonjavi sa zvonika crkve na jutarnji pozdrav 'ZDRAVOMARIJI' , a potom još podnevna i konačno večernja 'AVE MARIJA' vrijednim trudbenicima kao navještaj i zahvala za zasluženi spokoj u zaboravu svih dnevnih tegoba
Konačno, evo Ti, draga stara Koprivnice Z B O G O M.
BUDI SRETNA U SJEĆANJU. Živjela si da bi bila pomlađena i napredno razvijena, pa se to ostvaruje i ja TE POZDRAVLJAM : DOBAR TI DAN , - ZDRAVA BILA
Domoljubac - Zvonimir Tomac, iz zbirke 'Šaptaji života'
Post je objavljen 22.04.2018. u 15:54 sati.