Razbuktava mi ugodu, čežnju i bol…
Čega više, ne znam, ne mogu razlučiti. Slika postaje kaleidoskop živih scena, scena iz našeg života, naših susreta, postojanja, bliskosti, prepirki, dragosti i ljutnje, životne stvarnosti…
Sve mi je to danas ugoda jer svih tih scena bila si Ti uzročnik. Ti tu kraj mene, uz mene i sa mnom…
I u mojoj srdžbi (ili ja u Tvojoj) bila si prisutna te mi je i ta srdžba danas drago sjećanje na naše u zajedništvu postojanje... Puno bih dao da se danas mogu barem naljutiti, da si tu…
Nema Te nigdje, a slika i sjećanje razbuktava samo bol. Bol napuštenosti i bivstvovanja u pustoši usamljenosti…
Želim, žarko Te želim naskoro naći i osloboditi se svih bezvrijednih, jalovih životnih tlapnji…
Domoljubac - Zvonimir Tomac - iz Zbirke Zvonca Čežnje
Post je objavljen 22.04.2012. u 16:06 sati.