V o l i š ?
V o l i m !
N a š a lj u b a v - imanje naše
M o j a l j u b a v - moje bogatstvo
Ljubav kao Bogomdano, izvorno, u čovjeku spontano nastajuće nemjerljivo osjećanje – je imanje bogatstvo ...
Bogatstvo , ali uvjetovano ...
Uvjetovano a l t r u i z m o m , kad davanje zadnjeg atoma tijela i svekolike duše prožima cijelo biće. Davanje bez ostatka, bez računa, kad cijelim bićem svojim postaješ l j u b a v, tako da nema nigdje, ni u čemu rezerve niti mogućnosti da se ( u tom ostatku ) ugnijezdi nepovje-renje, sumnja, bol, zloća, niti bilo kakova egoistična manifestacija i želja.
Tada obuzet i prožet ljubavlju, smiren, blažen, ti si sretan !
Ljubav je milost za srce i dušu, ponuđena svima, a ostvaruju ju oni ( rijetki ), koji mogu voljeti, voljeti bez rezerve, bez promišljanja i bez primisli, čistog srca prihvaćati ljubav kao božanski dar.
Daješ, a ne kalkuliraš koliko ćeš i da li ćeš, uopće, što dobiti.
Primanje nije primarno važno. Naravno ono je dobrodošlo za punoću ugode, smirene sreće, bla- ženstvo, ali samo u spoznaji da tvoja ljubav se g r l i s isto takovom poklonjenom i nesebič-nom ljubavi.-
Jao, kako su siromašni svi sebičnjaci, računđije, kad pitaju ...' a koliko ja za moju ljubav dobivam ? ' . . . (zar se ljubav ,uopće, može vrednovati ?)
Nema sreće kad sumnja, podozrenje i proračunanost ekspanzijom Ego-sebičnosti razaraju kao rak onaj najvrijerdniji, najintimniji dio samoga bića.
No ljubav u klijanju ili već proklijala je neizmjerljivo osjetljiva – mimoza - , te se povlači i nesta-je (nemanifestirana) bez borbe s ugroženoga područjja ...( nezapažena, kao nježni cvjetak u travi, kojega ne zapaziš – prije nego što si ga zgazio ...)
Sebičnost je čovjekova primarna osobina, koja vodi borbu za posjedovanje, a boriti se može samo egoizam da nešto osvoji. Altruizmu je borba za osvajanjem za isključivu svojinu nepoznata osobina.
Povrijeđena – jednom zgažena - ljubav se teško vraća ili više ne vraća. Ne vraća u svom čistom djevičanskom obliku i nenametljivoj snazi. Ljubav je topla maglica, koja kondenzacijom vlastite srdačne i duševne ' vlažnosti ' postaje u prikladnim uvjetima blagotvorna r o s i c a , koju vjetar, zao pogled, gruba riječ razori i rasprši, te na grubosti vjetrometine ne očekujte rosu – blagotvornu, bisernu, život dajuću ' r o s u - l j u b a v i !'
Obuzet l j u b a v l j u , ovijen oblacima sreće ...u zanosu bezželjnog zadovoljstva
T i s i b o g a t !
Sumnja, sebičnost razara osjetljivo bogatstvo, a naprotiv ono se p o v e č a v a,
umnogostručuje u stapanju s drugom isto takovom ljubavi, pa si tada j a k o b o g a t . . .
/ Napis iz knjige –Z.T. ''BEZ NASLOVA '' 2004./
Domoljubac - Zvonimir Tomac
Post je objavljen 07.04.2012. u 16:20 sati.