Domoljubac Blog https://blog.dnevnik.hr/domoljubac

nedjelja, 25.03.2012.

PROLJEĆU POZDRAV

Na vršak cedra sjela
I ljupko obznanila :
„Gu-gu, gu-gu, gu-gu-ru,
Evo, ja sam opet tu !

Draga nam se grlica
Nakon zime vratila.
Čujte : „gu-gu, gu-gu-ru,
Proljeće je bajno tu“

Visibabe još snene,
Od snijega drhtave,
Gle, vire začuđene.
Ljubičica miriše,

Zumbulić se plavi,
A maj, maj, srdačni maj,
Ljubav mi navješćuje,
Nježna srca miluje,
Radost svima daruje.

Pa, dok dragostno ptiče
Povjerljivo guguće,
Uz procvalo cvijeće,
U srcima s radošću
Pozdravimo proljeće..!

Domoljubac - Zvonimir Tomac

RADOVANJE U POSTOJANJU

Bože, kakova me obuzimlje dragost na samu pomisao da mogu nekomu nešto dati, pružiti, pokloniti, d a r o v a t i , bez naknade.
Naknada me oneraspoložuje, ona obezvređuje radost davanja. Dati pa primiti naknadu postaje trgovina. Besćutna,, ravnodušna,prezriva.
Rečeno odnosi se na materijalna dobra. No čovjekovo poimanje,prosuđivanje,življenje ne sastoji se samo od materijalnih datosti.U nekim životnim uvjetima upravo ona neopipljiva dobra, da-tosti, emocionalni pokloni budu valorizirani više od svih opipljivih primanja , te zbog njih čovjek ostvaruje zadovoljstva i radosti.
Čovjekova narav je izvorno tolerantna osobina, u pri-rodnom obimu funkcionalno optimalna za trajni opstanak i suživot živih bića , no podložna utjecaju kako okoline, tako i prosudbi vlastitog umovanja (mozga) kao zaštitnika ego-interesa (sebičnosti). Prema stupnju povinovanja 'vanjskim' Ili 'nutarnjim' čimbenicima raz-likujemo a l t r u i z a m i e g o i z a m ( dok za egoizam imamo hrvatsku riječ sebičnost, za altruizam je nemamo,te se služimo negacijom afirmacije ne-sebičnost,što omogučava šire poimanje, od određenijeg pojma altruizam.).
U biti altuizam je davanje, darivanje '' žrtvovanje svojih interesa za druge -/B.Klaić/ '' , što bi s društvenog polazišta trebalo biti pozitivna osobina,no kako je večini populacije pretežita briga za vlastite probitke i osobno blagostanje, to se često altruizam karakterizira ne-gativno, omalovažuje i izruguje.
Izneseno je podložno nerazumijevanju, ironiziranju, pa i osuđivanju, no to ne će ništa promijeniti. Radost davanja je ne-racionalna, ona je emotivna i prema tomu s u b j e k t i v n o značaj-na vrijednost.
Kad čovjek dugo (predugo) živi ima vremena za do-življavanje raznih sjećanja i emocija.
Dolazi mi pred oči slika, lik mojega oca, a prošlo je blizu šezdeset godina kako njega više nema, te mi ga dosta blijedo sjećanje ponovno približuje u postojanje, zovući i izvlačeći ga iz ruba zaborava, kamo hrli i gdje ga za nikoga više ne će biti.
Uz naviješteno , pak, sjećanje navire mi a s o c i a c i j a jedne anegdote iz ' davnine ' :
U '' o n o '' vrijeme trebali su največi mudraci obavijestiti svojega cara o najvažnijim karakteristikama postojećega života ljudi, važnih za sretan život i uspješnu vladavinu.
Dugo su putovali cijelom zemljom, skupljali narodnu mudrost preživljavanja, a 'mala planeta' se ''sve brže'' vrtjela oko sunca, vrijeme je jurilo i iscurilo, te kad konačno stigoše sa knjižurinama saznanja- mudrosti, zatekoše cara na smrtnoj postelji, pa požureni od dvorjana da iz svih dopremljenih knjižurina, u par riječi – jer nema puno vremena- saopće caru opću mudrost, odgovor na zadatak, počeše :
'' Rodili su se (ljudi) , patili, umrli i . . .'' nisu stigli završiti, jer je carevo srce prestalo kucati , a cijela najsažetija karakteristika čovjekova života i sudbine ,po knjigama mudrosti , je :
'' rodili su se (svi ljudi) ... patili ...umrli i z a b o r a v l j e n i ...!''
Zaborav je prirodna karakteristika postojanja, jer čovjek postoji tako dugo dok ga imamo u sjećanju . Zaborav ga briše i iz sjećanja, pa tada ga doista nema, kao da ga nikada nije ni bilo . (Milijarde umrlih tu nepromjenljivu i s t i n u potvrđuju. )
Ja tek sada nekako doživljavam očevu životnu stvarnost i u toj stvarnosti – moju s t v a r n o s t prouzrokovanu ili uvjetovanu vjerojatno ' njegovom krvi u meni ! '
A on je bio kronični a l t r u i s t . Za lijepe riječi, a i bez njh, ne analizirajući njihovo istinsko značenje i svrhu, bio je uvijek spreman dati i ' vlastitu košulju '.
Zato nismo nkada ostvarili zadovoljenje makar skromnoga obilja, a ja sam kritički, racionalno ocu zamjerao lakomislenost i naivnost davanja bez ikakove naknade, osim laskavih dodvoravanja kod stola sa ' vječnim prijateljima' uz podignute čaše.
Bio je trgovac i gostioničar ..
Trgovina je propala s ostavštinom debele,debele knjige dužnika : „ Gospon, nesem dobil plaću. Bum platil kad plaću dobim ! “ Roba je otišla neplaćena – drugu dobavljenu je trebalo odmah platiti., a dužnik je po primitku plaće otišao trgovcu , koji nije davao na ' vjeresiju'. Tati je ostao zapis bez pokrića ,bez vrijednosti (kao prava vrijednost povjerenja!) i drugi i još takovih mnogo .u konačnici debela knjiga samo zapisa : bum platil - (na sveto ' 'nigdarevo' . .) .
Sa gostionicom je svršilo na isti način :
„ Gospon, godišnjica mi je, pak sem došel s prijateljima, jerbo znamo da je tu pravo vino i za nas pravo mesto ''', a potom : „ Gospon pak dojdite i Vi pak si bute z nami popili čašicu “ . Naravno tata je prihvatio 'poziv' (vrlo lukavi), donoseći sobom cijelu litru , kao njegov prilog proslavi , koja je u konačnici išla cijela na tatin račun, jer slavlkjenik nije imao b a š , k o d s e b e novac da plati račun. Du-govanje je slavljenik z a b o r a v i o pa je tati osim duga bio potvrđen ironični nadimak 'gostiona kod norca (bedaka) ...
Tata je bio dobro pismen,razumno sposoban: tajnik udruženja trgovaca, ( u austrijskoj vojsci bio je u intendanturi dobavljač i ekonom ), izdavao je do zabrane (kraljevska diktatura) novine „ koprivnički Hrvat“, neimučnima,slabo pismenima bio bes-platni savjetnik i 'pisar' ---pa mi je vjerojatno da je on znao vlastite slabosti i izrabljivačke ambicije 'dobrih prijatelja', no njegov altruizam (kad te netko udari po lijevom,okreni mu desni obraz) je bio jači od ekonomije, a r a d o s t davanja emotivna, neracionalna slabost.
U starosti je bio dugo bolestan,nemoćan, siromašan,
od svih 'vjernih,vječnih prijatelja' napušten, izbjegavan (nije bilo pune čaše). Nekad naočit, poželjan sugovornik,druževno elokventan,sada za svoj izgled nije mario. Navlačio bi stari kaput i sunčanog dana sjedio je u dvorištu sam u osamljenosti, možda željan riječi i razgovora ,kojih nije bilo, kao ni 'prijatelja'.
Nije se nikad tužio ni žalio. Tek u mirnom pogledu blijedo-sivo-plavih očiju jedva su se još naslućivali tragovi slabašne znatiželje, ili možda nejasne molbe ....ili je to bila samo rezignirana d o b r o t a , bez srdžbe,žaljenja, želje i mržnje, bez čuđenja kao da je bio na nivou poimanja : „ sve je dobro, samo se potrudi da shvatiš – veće mudrosti od prirodnog postojanja ne može biti“
Vjerojatno je shvaćao da je njegovo vrijeme, a s njime i njegove radosti, odlazilo u nepovrat - ( sic tansit gloria mundi ) Jedino preostalo p r i j a t e l j s t v o mu je bilo sunce i sunčeva toplota . Mogao je biti zabavljen reminiscencijama ,što ja nisam shvaćao, a on ih je prešućivao. Prihvaćao je ,racionalisti bi rekli, ljudsku nezahvalnost bez srdžbe i uvrede . ..
Promišljam : Bože, kako je bio nerazuman ( po mojemu) , a kako je vjerojatno imao radosne trenutke ( po svome) , što ja kao mladić nisam mogao razumjeti, niti osjetiti,a njemu su ti radosni trenutci davanja, davanja bez naknade sačinjavali život i bili svjetle točke u mraku svakodnevice . . .

Pa onda, da li da se pitam odakle m e n i danas radost davanja !?
Evo, recentni primjer mojeg sadašnjeg radovanja :
Pred par dana morao sam se zbog nekog poslovnog problema koji me je veoma uznemirio, obratiti za informaciju i objašnjenje i pomoć nadležnoj ustanovi.
Zaduženi referent me upućuje :“ To nije naša stvar. Trbate pitati 'TAMO' ..! 'TAMO' mi kažu '' Tko vas je ovamo poslao ? Mi to ne rješavamo ...Vratite se 'onamo' !
Vraćam se tegobno , ponovno na polazište , ali ovaj put naiđem na mlađu (neznam joj ime pa ću je zvati 'lijepacrnooka') djelatnicu. Sas-lušala je moju priču, pregledala dokumentaciju te mi rekla : '' Ne brinite. Ovo je jasno. Obratite se 't a k o' i 't a k o' pokretaću postupka. Grješku će sigurno ispraviti !''
Postupio sam po preporuci i desetak dana kasnije dobijem obavijest da je problem riješen – grješka jer ispravljena...
Međutim od samog časa kad mi je 'lijepacrnooka', u mom stanju očajnog raspoloženja rekla nekoliko poslovnih riječi,ali 'ljudskim tonom' počeo sam se smirivati, a kad sam dobio telefonom od iste referentice ,bez traženja, neslužbenu obavijest, počeo sam se osjećati njenim dužnikom.
Zašto ? Zar za nekoliko riječi koje se mogu izreči svakom u okviru : brigo moja pređi na drugoga! . Ipak tih nekoliko riječi za mene u onom raspoloženju značile su mnogo više ,a vjerojatno još je važniji bio sam ton konverazije, makar u okviru službenog odnosa.Zato sam složio malu simboličnu zahvalu 'lijepojcrnooki' ,kao podsjetnik da ispred njenog šaltera stoje potrebni ljudi,kojima baš ona može pomoći.
Dao sam od srca, jer me darivanje raduje, a iznenađenje i začuđen pogled,već mi je razlog za zadovoljsvo i radost. No to nije sve, a ovo iznosim nakon više dana osjećajući kako mi se iz dana u dan počelo vraćati gubljeno povjerenje u čovjeka. Čovjeka kao čovjeka, djelatnika u najširem smislu ljudskog supatnika. (danas meni,sutra tebi).
Ne znajući to 'lijepacrnooka' je povečala moju intimnu radost, ne zbog uspješno završenog mog problema već zbog ugode zadovoljstva, bez opterećenja umišljajem da sam nešto dužan, nego naprotiv zato što sam mogao iskoristiti priliku srdačnog darivanja. Želio sam dati i dao sam možda sitnicu, ali podijelio sam ono neopipljivo, samo emotivno razumljivo, no m e n i (bez obzira na primatelja) značajan mali dijelić moje radosne intime.

Upravo se bliži PROLJEĆE , kao simbol druželjublja i manifestacija darivanja s ljubavlju.
Osjećam u zraku naboj l j u b a v i , čežnje za bliskošću, te u okviru sveopćeg zanosa, moja težnja bliskosti i ljubavi uz darivanje i predanje sebe (svojega bića oslobođenog od egoizma) je moj obol i pristup suživotu sa sebi sličnima.-
Zato sada uz sjećanje promišljam :
„ Dragi moj tata, ne osuđujem Te ! Oprosti mi, ništa nisam razumio. Malo si imao, a davao si više, jer si uz dato dobrohotno,neupadljivo umatao i dio svoje radosti i svojih nesebičnih želja.
Da si surovo suzbio svoj altruizam,zadovoljio bi opće priznati i uvažavani egoizam, no tada to ne bi bio Ti,a živio bi bez zadovoljstva s više materijalnih dobara, ali bez b o g a t s t v a radosti ! - i još siromašniji u duši ...
Danas i mene, prema skromnim mogućnostima, moje recentno, nesebično darivanje veseli i čini zadovoljnim. Ono ne šteti nikomu, a u njemu mi je izvor i suština r a d o v a n j a u p o s t o j a n j u ....+
Radujmo se zato što postojimo i što možemo biti a l t r u i s t i !


Domoljubac - Zvonimir Tomac

nedjelja, 11.03.2012.

FANTASTIČNA ŠPEKULACIJA

(..ZAMISLI AKO MOŽEŠ ...sva materijalna dobra i povoljniuvjeti za o d r ž a v a n j e ž i v o t a su osigurani u svakom trenutku i na svakom mjestu – kao u raju . Nema tegoba, nema nikakovih potreba za bilo kakovu brigu, težnju, napor, pa nema niti poticaja za misli o održavanju....Preostala je samo nagonska težnja za radošću, te ova sa znatiželjom buja u slobodnom prostoru bezbrige ....
..... s p o n t a n, v e s e o z a g r i z u ''JABUKU ŽIVOTNE RADOSTI'' .. je l o g i č a n i n e i z b j e ž a n ...........)

Već duže vrijeme je zagolican eksperimentom o p l o d n j e ' i n v i t r o ' ....
Bio je nadobudan naučni špekulant, potkovan svim mogučim diplomama i titulama.
Srednjedoban, šarmantno prosijed, privlačnog smješka kojim je prikrivao tvrdoču tankih usana i prodorni pogled..
Konačno je odlučio. Danas će ostvariti svoju zamisao. Njegov tim je sa žarom prihvatio izazov ... njegova ' desna ruka' , naučenjak sa izrazito zapaženom habilitacionom radnjom i nekoliko još standardnih diploma, naravno 'mlađa kolegica' , a po habitusu raskošno atraktivna, pepeljasta plavuša, nekako kao prirodni garant uspjeha, duže se vrijeme nečkala sudjelovati u eksperimentu, no konačno je pristala ....
Sve se odigrava danas u 11'30 sati. Ostalim suradnicima toga velikoga biološko-medicinskog centra nije bilo ništa naviješteno, te se poslovanje odvija sasvim uobičajenim ritmom.
Njega ,zapravo interesira ž i v o t kao takav. Sama, čista nagonska snaga golog životnog stremljenja bez ikakove nametnute preinake i ambalaže.A on bi, eto, tu mogao doći do onoga što obično zovemo početkom čovjekovog ž i v l j e n j a ...., a zatim ga treba samo sačuvati od natruha : odgoja,obrazovanja, bontona, konvencija,zakona,prisila i zabrana, brige za održanje bilo koje vrste ...pa će se pokazati izvorno čist.

Upravo je z a m i š l j a o i š p e k u l i r a o : KAD BI SE . . .ova epruvetska okolina proširila i potrajala tako da :
- Već sam ovaj embrio bude u staklenom neorganskom ambijentu servisiran od robota
- Nakon razvitka ''novorođenče'' prihvaćeno u sredinu gdje nema ničega kao mogućeg uzora
- Tada bi se spontano razvijalo životno biće neopterećeno bilo kakovima uzorima bilo obzirima
- Razvilo bi se onako i u onakovo biće kako je to g e n s k i k o d i r a n o
- Tada bi to bio sam elementarni život u materijaliziranom obliku ....

Gledao je u epruvetu pod mikroskopom, te mu se ' č i n i l o ' da već gruda stanica raste i on 'v i d i ' konačni oblik dječaka, adolescenta ,nladića .....čije saznanje i spoznavanje je potpuno prazno, ali nagonski logično i svrhovito.
Vidi kako je zreo mladić zbunjen ,nemiran, bez ikakove predodžbe o razlogu, jer ne zna razmišljati.... Možda se nečega želio 'sjetiti' ...tako je barem profesor sebi tumačio mladičev nemir, koji je bio potpuno neartikuliran, a manifestirao se u pokretanju očiju, ruku i naročito u koračanju,poskakivanju i potrčavanju..
Tada mu je profesor u svojoj ' u o b r a z i l j i ' doveo : u istim uvjetima, negdje na drugom kraju svijeta odrastao p a n d a n - d j e v o j k u .....
Ostvaruje se sudbinski susret dviju p o l o v i c a jedinstvenog elementarnog života – neopterećenog ambalažom ma kojhe vrste....
Profesor je ' z n a o i v i d i o ' neminovnost : u metežu pokreta ,potpuno nejasno, kada i kako , ali odjednom su ''obje polovice'' pronašle neodoljivu privlačnost tajnovitog, dubinskog istraživanja. U tom trenutku ruke i pokreti su zastali od iznenadne, osebujne sveprožimajuće ugodnosti, kad su dvije polovice, a dva ljudska bića, iznenada pronašle put ostvarenja biološkog reproduktivnoj jedinstva u p a r u ....
Nagonski su z n a l i da su sada, oduvijek i zauvijek p a r , da jedino u paru ima njihov postanak i opstanak mogućnosti i konačnog smisla.
Sve njihovo biće težilo je da budu par i oni su to bili bez razmišljanja i oklijevanja, bez svijesti, bez osjećaja rizika, bez brige i odgovornosti, posljedične zabrinutosti, odnosno bez straha ili krivnje.
U z a j e d n i č a v a n j e im je bila vesela potvrda njihovog opstanka i oni su ga ostvarivali.Ruke, prsti kao aktivni istraživači ostvarili su zadovoljstvo, a dodir jezikom još pojačavao vruču milinu. Lješkarali su, milovali se, tu i tamo gricnuli i srknuli svuda dostupne ambroziju ili nektar...
Ona bi ga blago privlačila u svoj topli zagrljaj, a on bi ponirao u najdalje tajanstvene dubine njenog pogleda tražeći saznanje o prapočetku samog nastanka. Činilo mu se da uranja u beskrajno daleku zagonetku, a stalno je u daljini naslućivao njen lik, svoj lik, koji su se miješali. Naravno on je materijalno biće, sva čula, svi pipci njegovih senzorra su materijalni, te oni ne mogu vidjeti drugačije nega samo materijalne predmete,,a materijalizirana predodžba čovjekovog života-bića je čovjek sam. Silinom htijenja pokušao je prodrijeti dalje od slike materijaliziranog privida no tada se slika rasplinula, a on je još 'vidio' samo svjetlo, gledao je u jarku blještavost i nije vidio ništa više... Poistovjetile su se nematerijalna blještava svjetlost i mrkla tama.. .prapočetak nije mogao dokučiti – no bili su sretni, veseli, nestašni i radosni bez ikakovog opterećenja primisli ili z n a n j a....

Bila je to utjelovljena čista l j u b a v . ....
Ljubav kao sveobuhvatni afinitet – privlačnost. Objedinjenje kakovo mogu ostvariti samo prirodno srodni dijelovi pripremljeni za združenje u svrhoviti par
Nestalo je ništavilo samačke nedorečenosti, nužde traženja nečega nedefiniranoga, sve dok se ne spozna i ostvari udruživanje i prožimanje potpunosti bića-para.
Vrijeme je proticalo, što oni nisu poimali. No profesor je baš sve z n a o, p r e d v i- đ a o , sagledavao. Vidio je navještaj normalnoga čistoga, moglo bi se reći, bezazlenog i s v e t o g produžetka života, kakav samo elementarna ljubav u svojoj čistoći ostvaruje.
Profesor je i nadalje pouzdano predviđao : ... budućeg ljudskog člana, kojega očekuje edukacija , naobrazba, društvene konvencije, običaji, zabrane, frustracije, psihoze,shvaćanja, neshvaćanja, mnogo razočaranja i nešto, nešto utješne n a d e ...
Naizgled otsutan, gledajući nekuda u prazninu, videći-nevideći, zamišljajući stvarnost- svoju stvarnost- nerješivu zagonetku života, nedokučivost smisla života ...i prazninu, prazninu..
Na kraju svih krajeva – tamnu neprobojnu zagonetku ili prazninu, kao shvaćajući nemoć da svekoliko umovanje, umovanje kao produkt materijalne mogućnosti (mozga) ne može shvatiti stvarnost postojanja, špekulacije nematerije- vakuuma, kao nečega čega fizički nema, a sluti da ipak postoji ....

** *
„ P r o f e s o r e....'' --- nije odmah ni čuo cvrkutanje svoje ' desne ruke' ...“ i z g l e d a d a s e p o č e t n o s t a n j e u e p r u v e t i n e m i j e n j a ........... m o ž d a s m o i p a k t r e b a l i ....'' pokušala je opet imati pravo , bez krivnje .....
'' D a ...'' reče profesor otsutno, ovlaš kliznuvši pogledom niz plavičaste pramenove i leđnu oblinu, ne sasvim svjestan značaja trenutka, ni cvrkutavog upozorenja, no prazno gledajući, možda žaleći za nepostojećim, a ne videć i ni epruvetu, ni učesnike pokusa zaključi poslovno : ' ...e k s p e r i m e n t broj 76 n e g a t i v a n ..... .....k o l i k o . ..j e ... s a t i ..?...

Domoljubac - Zvonimir Tomac

'' OTKRIVENA TAJNA OPLODNJE '' - ( NOVI LIST 21.08. 2o11. )

Š p e k u l a c i j a
Punoglavci trče kros. Ima ih mali bezbroj. Staza je primjerno zahtjevna.
Migolje se, migolje prema cilju. Svi streme, a samo jedan će biti ovjenčan slavom pobjednika, te na cilju nagrađen ulaskom u rajske dvore za preobražaj u život !-

Prepoznajemo spermatozoide na putu u rodnici do jajne stanice. Sve poznato. Međutim, da li je baš sve u tom 'poznato' determinirano ?
Punoglavci trče, migolje se, ustremljuju prema cilju. Kako i zašto ? . . . ''Imaju glavicu i veoma ž i v a h a n repić, koji pokreće i g u r a glavicu mogučim putem dok ne dođu do cilja ''. Glavica se spaja sa jajnom stanicom, a repić otpada, jer je dalje nepotreban, OPLODNJA je dovršena . . .
S u m n j e :
• Živahan repić ? Je li to znači da je on živahan već kad ga njegova matična žlijezda stvara ?
• Je li je on to zapravo već nešto ž i v o ?
• On ima za oplodnju, samo pomočni značaj, u stvari ne bitan, a on se samostačno kreće živahno.
• Stvara li to muška žlijezda sama nešto ž i v o ? - a to živo bude kasnije odbačeno kao nepotrebno (kakova rasipnost ), da bi se zatim spajanjem glavice i jajne stanice tek začinjalo nešto živo ..!


A s o c i j a c i j a :
Na slobodnom proplanku dječaci puštaju zmajeve. Svi plove plavetnilom. Ali ,evo
glavonji se upravo otkinuo r e p. REP pada ravno na tlo, a glava sada glavinja.
Ne može se usmjeriti. Okreće se, propada, niti vodilica je ne može zadržati u us-
mjerenju. Je ii rep g u r a o gllavu ? Očito ne, ali je bio nužan za usmjerava-
nje. Kad bi zmaj mogao bez repa ne bi ga vukao za sobom ....
xxx
Interesantan je let tih malih helikoptera na vjetriću u tom parku.Svi polijeću s ono-
ga stabla . To su sjemenke proviđene letnim krilcem. A lete li lete strujom povje-
tarca. Vidi, sjemenka se nosom zabola preme tlu ( a krilce će naskoro propasti jer
je svoju funkciju obavilo !)
xxx
Analono, avionska bomba i torpedo imaju potrebna krilca kpjih je zadaća samo da
. usmjere upaljač prema ciliu.


Nas interesira spermatozoid : š p e k u l i r a m :
- Spermatoid NEMA ŽIVI (niti živahan ) repić
- Repić NE gura glavicu, nego glavica vuće repić, čija je funkcija da usmjeruje kretanje, te na- ročito da se glavica upravo s pravom stranom dotakne jajne stanice .!Kakova je onda to pokretačka sila u glavici da se kreće i još vuće repić ??
- Elektricitet – Ministruja ! U prirodi sve mora biti uzročno-posljedično povezano. Sve glavice spermatizoida su naelektrizirane istovrsnim nabojem. Radi istovrsnog naboja one se ploveći u kapljici ejakulata međusobno odbijaju – kreću, a zapravo bježe jedna od druge, a repić im se 'živahno' obrće radi svog vretenastog oblika. To je ono što vidima pod mikroskopom i pogrješno zaključujemo da je repić ž i v.
U stvari glavice spermića i jajne stanice se privlače zbog suprotnih naboja, uslijed čega svi spermići se usmjeravaju u istom smjeru.... Da ne postoji to privlačno usmjerenje, zašto ne bi spermići krenuli normalno nizvodno k izlazu iz tijela i bili za osnovnu funkciju (oplodnju i time za produženje života ) izgubljeni ! Dakle ,električni naboj kao zov uzrokuje taj poznati 'kros' punoglavaca s glavicama naprijed, a repičem otraga , da ne dođe do nefunkcionalnog 'vrpoljenja-okretanja' samih spermića. I što se sad događa ?
Prvi prispjeli spermić se zabuši (upravo repić usmjeruje gllavicu) u jajnu stanicu. Nastaje s t r u j n i kratki spoj, dovoljno jak da ''privari'' spermatozoid i '' sagori'' međusobne opne na sudaru, te omoguči m i j e -š a n j e sadržaja.
Srazom , te električnim pražnjenjem nastaje 'kratki spoj' i obadva napona (spermića i jajne stanice) se neutraliziraju, te jajna stanica nije više niti orijentir niti privlačna za ostale spermiće u blizini. DA SE NE neutralizira ostali spermići bi ju načičkali kao ježa i praktički uništili. Ovako sad prolaze kraj nje (oplođene), kao kraj 'turskog groblja', pa bez određenja lutaju, vrpolje se, okreću, gube pomalo naboj, te konačno sa suvišnom sluzi budu izbačeni iz tijela...

Ako bi bilo gornje prihvatljivo, preostalo bi još pretpostaviti odakle spermiću i jajnoj stanici električni naboj ...
Spermići su recentni proizvod spolne žlijezde te ih nema u organizmu cijelo vrijeme njegovog trajanja. Pitanje je kada se naelektriziraju : da li su već u trenutku nastajanja naelektrizirani ili stiču el. naboj kasnije ?
- Po prvoj varijanti morala bi spolna žlijezda proizvoditi spermatozide s nabojem, te oni svi zajedno bi u žlijezdi bili i djelovali kao neki akumulator, koji se sam po sebi prazni i naboj slabi, pa bi jačina naboja bila varijabilna, a da i ne govorimo o tomu da bi stalni 'akumulator' u tijelu bio ,vjerojatno, smetnja ostalim organima.
- Po drugoj varijanti naelektriziranje moralo bi nastati na putu od spolne žlijezde do izbacivanja iz tijela.
Znamo iz elektrodinamike da struja nastaje kretanjem , a mehanizam izbacijanja je uvjetovan kretanjem. Jesu li te kretnje u uzročno-posljedičnoj vezi s naelektriziranjem ??
Zašto je tehnologija izbacivanja spermija ( koji za organizam su bez značenja po njihovoj biološkoi funkciji : oni su za organizam 'strano tijelo' koje on ne treba, te ga zato izbacuje, analogno proizvodu bubrega ), sa tako kompliciranom tehnologijom ( podražaj, ukručenje,nadraživanje grčenje, eksplozija ) .- Z a š t o ?
Zato što tehnologija izbacivanja ima nezanemarivu funkcionalnoat - upravo p r o i z v o d n j u električnog naboja, kao popudbine za biološki reproduktivni značaj toga žlijezdinog proizvoda ( o čemu žlijezda ništa nezna) . Sigurno da bi se sperma mogla pretočiti u rodnicu jednostavnim izlijevanjem ,analogno odstranjenju bubrežnog proizvoda, kad NEBI ''ti smiješni pokreti'' , neestetsko grčenje i sladostrašće imali neku funkcionalnu važnost. Izbacivanje ejakulata je povezano stezanjem, žmarcima, koji u potpunosti asociraju na osjećaj blagog strujnog udara ! Zato mi se nameće pretpostavka da su te kretnje potrebne zbog s t v a r a n j a elektriciceta, a sladostrašće je onaj prasak 'groma' kod čega se glavice naelektriziraju, a naelektriziranje se zbiva u jedinoj žlijezdi koju ženski organizam nema a upravo je na putu kojim nužno mora proteči sperma - u prostasti !
Po tome prostata, pokreti, grčenje i sladostrašće imaju značajnu funkciju u tehnologiji oplodnje..

A kako je s elektriziranjem jajne stanice ?
One se ne stvaraju tijekom razvoja organizma , već su u određenom broju date od rođenja, da bi se tijekom plodnog razdoblja sukcesivno razvijale, 'zrelile', nudile svoju biološku funkcionalnost ,te iz tijela izlučivale (bez posebne 'tehnologije') . Kad bi se već u vrijeme razvoja naelektrizirale bile bi također nekakav akumulator s nepriličnim posljedicama.
Ostaje varijanta da se već razvijena stanica naelektrizira, pa možemo pretpostaviti da je to također nadraživanjem i pokretima s iskrom groma u o r g a z m u ! Na kojem se to mjestu događa mora se
još otkriti
Dolazimo do špekulacije svrhovitosti dijelova spolnih organa i to onih dijelova za koje 'neznamo' funkciju,te se kao nevažne tek spominju.... Konkretno mislim na centre osjetljivosti, kojih je važnoat zapravo presudna u tehnologiji spolnog združivanja odnosno oplodnje, a sam njihov položaj --dražice (klitoris) i vratića penisa - je mudro funkcionalan ... Z a š t o ?
Zato što prilikom penetracije- združenja i spontalnog pokretanja se baš ta dva dijela dodiruju, miluju, na-dražuju što dovodi do grčenja i u konačnici do eksplozije sladostrašća-orgazma ..,odnosno do pokretima izazvanog elektriciteta, kojim se ostvaruje električni naboj spermića sa 'muškim' i jajne stanice sa 'ženskim' strujnim nabojem suprotnih polova. Čime se ostvaruje preduvjet za usmjereno kretanje, odnosno međusobno privlačenje spermića k jajnoj stanici ( spermići ne lutaju, nego jure u određenom smjeru potaknuti električnimkj nabojem svojim prema suprotnomu !
Iz ovoga je jasno koliko je za oplodnju važan ženin orgazam. B e z orgazma nema električnog naboja za jajnu stanicu, te spermići, makar naelektrizirani, nemaju orijentir ( prolaze, vrpolje se u neutralnom prostoru ), jer nema poziva da se 'privare'-spoje s jajnom stanicom. (Sjetimo se iz elektromehanike, tehno-logije varenja . uz spremno željezo i dobru elektrodu nema varenja, dok se ne uspostavi strujni zatvoreni krug, te tek kad je krug omogučen dolazi do praska iskre i spajanja, a kod privarivajja t a n k o g lima lako do p r e g o r e n j a, te umjesto zatvorenog vara nastaje r u p a.
A za uspješnu prirodnu oplodnju, po iznesenom je važniji ženin (istovremeno s muškim) orgazam, nego broj spermića u ejakulatu ! (za oplodnju je dovoljan i jedan )
Česta muška t e g o b a – prerana ejakulacija –prije dosegnuća ženinog orgazma- može biti f a t a l n a, odnosno razlog neuspješne oplodnje iako su oba organizma normalno zdrava. EDUKACIJA u tom smislu je važnija od medicinske pomoći ( koja je često bezuspješna )
Pokretljivost repića , viđena pod mikroskopom zavarljiva je, ne odvažući masu glavice prema masi vitkog repića.. Sperma je vjerojatno dolazila na stakalce ili direktno nakon ejakulacije, kojom prilikom su glavice dobile svoj naboj (istovrsni, te zato bježe jedna od druge ) ili iz lešine kad se moglo (brzopleto) zaključiti da su i one mrtve i zato bez živosti, ..Međutim špekuliram, spermići su ''gotov proizvod'' te iako su zatečeni u neživoj spolnoj žlijezdi, za njih se u času smrti organizma još ništa nije promijenilo ,oni čekaju izlazak (kao kap znoja,urina i sl.), no kako nema 'groma' oni ne dobiju naboj i zato takovi, iako oplodno sposobni ipak ne pokazuju na stakalcu živost..
Jajna stanica i spermići bez električnog naboja u epruveti ne pokazuju nikakav međusobni interes, pa ne daju očekivani rezultate ne dolazi do oplodnje....
ALI, ''NEĆEŠ MILOM – HOĆEŠ SILOM '' ,,te arogantni nasilnik surovim u b r i z g a v a n j e m izvede s i l o v a n j e, kao svoj uspjeh vrijedan Nobelove nagrade, dok silovana 'sirotica' nije mogla protestirati, ni se ikomu žaliti-tužiti. Njen vrisak se ne čuje, te silovanje, zaštićeno ' bijelom kutom' dobiva uz nagradu i pravo građanstva ... ( nije kažnjivo )

NOVI LIST citira suvremeno naučno otkriće. Međutim potencijalni nobelovci, čini mi se, da su zaboravili objasniti zašto se mnoštvo spermića koji oblijeću jajnu stanicu , na nju ne zalijepe ! – Zar njih ne privlači slatkost ljepila ? Što sprečava to veliko i prirodno nasilno mnoštvo, da se svi ne sjure na siroticu stanicu i stvore ježevski načičkanu gljuntu-nakaradu,odnosno da jajnu stanicu ne razore (uživajući svaki malo šečerne slasti), ili stvore u najboljem slučaju samo 'mrtvi 'spoj
A drugo, neobjašnjeno je što, nakon lijepljenja spermića na šečer jajne stanice, sada slijepljeni, ali i odije-ljeni slijepljenom ,pojačanom,dvostrukom opnom, što i kako tu zapreku 'probuši'-ukloni, da bi se sadržaji mogli miješati i spajati...?
No i nakon spajanja neživih spermića i nežive jajne stanice ( ostvarenog radi raznih električnih naboja –što je općentio i iz kemije i fizike poznato ) očito je , naime, da i uspješni spoj treba još o ž i v i t i, ( i klor i natrij, željezo i kisik se spajaju, ali ne daju živi spoj !) Za o ž i v l j e n j e spojenih spermića i jajne stanice (njhovih sadržaja) treba još S A M O rješenje čovjeku nerješive TAJNE , iskre života- BEZ KOJE NEMA OŽIVLJAVANJA NEŽIVE-MRTVE MATERIJE, te uz sva tehnička i tehnološka saznanja, TAJNA MISTERIJE ZAČEĆA ŽIVOTA je jednako nedokučiva kao i u vrijeme Adama . .
Ovime sam si objasnio tehnologiju oplodnje, kao i funkcionalnost spolnog stimuliranja,pokretanja,orgazma i prostate..
Dakle , orgazmom-sladostrašćem jajna stanica dobiva ' ženski' naboj, a spermići 'muški ' naboj , te su osposobljeni za spajanje – o p l o d n j u. (a potom i za razvitak ploda).
Dovde izneseno ,sve je čista materijalna pojava, kao spajanje, po međusobnom afinitetu dvaju neživih kemijskih elemenata ( na pr. natrija i klora, ili željeza i kisika i svih drugih spojeva ) pri čemu nastaje neživi spoj ( sol, rđa, i dr.)
No nedokučivo objašnjiva je razlika što nakon međusobnog spajanja dvaju ograničenih sadržaja ( iz spermića i jajne stanice) , počinje novoformirana masa samostalno primati i oblikovati nužnu novu materiju, te rasti, kako to poznamo samo kod živih organizama, to smatram da je to moguće jedino posretstvom sile –nedokučive Stvoriteljeve tajne – i s k r e ž i v o t a.
Moguće je čovjekovom strpljivomm genijalnošću (poklonjenom nam kod postanka), otkriti i rasčlaniti fiziku i kemizam svih priprema za tehnologiju o p l o d n j e, ali ne i z a č e ć e života, to jest ono još nešto (osim fizike i kemije) -- ISKRU ŽIVOTA, koja kako i kada prožme spojene dijelove, jedinstvenog 'embrija ' da oživi i samostalno spontano se 'hrani', te razvija upravo nevjerojatno složene funkcionalne oblike – organizme i organe , a ne samo jednaku bezobličnu masu...
TAJNA, OSTAJE TAJNA, koju će čovjek, možda ,moći riješiti KADA NJEGOV UM dostigne nivo UMA STVORITELJEVOG . . . !

p.s.
„ Nema svetih istina..Sve pretpostavke se moraju
kritički ispitati.Tvrdnje autoriteta su bezvrijedne. “
( Carl Sagan : kozmos -str 332 )

Domoljubac - Zvonimir tomac

<	ožujak, 2012					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (4)
Svibanj 2021 (4)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (6)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (6)
Rujan 2020 (7)
Kolovoz 2020 (4)
Lipanj 2020 (5)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (2)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (6)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (7)
Travanj 2019 (4)
Ožujak 2019 (7)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (2)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (2)
Veljača 2018 (2)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Svibanj 2017 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Kontakti

Domoljubac - Zvonimir Tomac

Književno-likovna prezentacija u Koprivnici.
---
Rođen sam 1919. u Koprivnici.
Školovao se u rodnome gradu od 1925. do 1937., a diplomirao na Šumarskom fakultetu u Zagrebu 1941. godine.
Radni vijek proveo sam u struci: u Podravini, Banovini, Gorskom kotaru, Hrvatskom primorju i Istri.
Godine 1977. umirovljen.
Hobiji su mi slikarstvo i literatura
U vremenu od 2003. do 2018. objavio sam petnaestt knjižica (stihovi, eseji, pribilješke-pričice): 1.Otkrivanje, 2.Bez naslova, 3.Miris inja, 4.Sasušeni grozdovi, 5.Tukaj je horvaško, 6.Sam sa sobom, 7.Umorno cvijeće, 8. Zvonca čežnje, 9. Zvjezdice nas gledaju, 10. Snježni cvjetići - pahulice intime, 11. Plamsaji i sjenke, 12. Šaptaji života, 13. Drhtaji slutnje, 14.Osmjesi nečujnih mirisa te 15. Povečernja zvonca.

Živim u Rijeci od 1947. godine.

Statisika posjeta

Free counters