(..ZAMISLI AKO MOŽEŠ ...sva materijalna dobra i povoljniuvjeti za o d r ž a v a n j e ž i v o t a su osigurani u svakom trenutku i na svakom mjestu – kao u raju . Nema tegoba, nema nikakovih potreba za bilo kakovu brigu, težnju, napor, pa nema niti poticaja za misli o održavanju....Preostala je samo nagonska težnja za radošću, te ova sa znatiželjom buja u slobodnom prostoru bezbrige ....
..... s p o n t a n, v e s e o z a g r i z u ''JABUKU ŽIVOTNE RADOSTI'' .. je l o g i č a n i n e i z b j e ž a n ...........)
Već duže vrijeme je zagolican eksperimentom o p l o d n j e ' i n v i t r o ' ....
Bio je nadobudan naučni špekulant, potkovan svim mogučim diplomama i titulama.
Srednjedoban, šarmantno prosijed, privlačnog smješka kojim je prikrivao tvrdoču tankih usana i prodorni pogled..
Konačno je odlučio. Danas će ostvariti svoju zamisao. Njegov tim je sa žarom prihvatio izazov ... njegova ' desna ruka' , naučenjak sa izrazito zapaženom habilitacionom radnjom i nekoliko još standardnih diploma, naravno 'mlađa kolegica' , a po habitusu raskošno atraktivna, pepeljasta plavuša, nekako kao prirodni garant uspjeha, duže se vrijeme nečkala sudjelovati u eksperimentu, no konačno je pristala ....
Sve se odigrava danas u 11'30 sati. Ostalim suradnicima toga velikoga biološko-medicinskog centra nije bilo ništa naviješteno, te se poslovanje odvija sasvim uobičajenim ritmom.
Njega ,zapravo interesira ž i v o t kao takav. Sama, čista nagonska snaga golog životnog stremljenja bez ikakove nametnute preinake i ambalaže.A on bi, eto, tu mogao doći do onoga što obično zovemo početkom čovjekovog ž i v l j e n j a ...., a zatim ga treba samo sačuvati od natruha : odgoja,obrazovanja, bontona, konvencija,zakona,prisila i zabrana, brige za održanje bilo koje vrste ...pa će se pokazati izvorno čist.
Upravo je z a m i š l j a o i š p e k u l i r a o : KAD BI SE . . .ova epruvetska okolina proširila i potrajala tako da :
- Već sam ovaj embrio bude u staklenom neorganskom ambijentu servisiran od robota
- Nakon razvitka ''novorođenče'' prihvaćeno u sredinu gdje nema ničega kao mogućeg uzora
- Tada bi se spontano razvijalo životno biće neopterećeno bilo kakovima uzorima bilo obzirima
- Razvilo bi se onako i u onakovo biće kako je to g e n s k i k o d i r a n o
- Tada bi to bio sam elementarni život u materijaliziranom obliku ....
Gledao je u epruvetu pod mikroskopom, te mu se ' č i n i l o ' da već gruda stanica raste i on 'v i d i ' konačni oblik dječaka, adolescenta ,nladića .....čije saznanje i spoznavanje je potpuno prazno, ali nagonski logično i svrhovito.
Vidi kako je zreo mladić zbunjen ,nemiran, bez ikakove predodžbe o razlogu, jer ne zna razmišljati.... Možda se nečega želio 'sjetiti' ...tako je barem profesor sebi tumačio mladičev nemir, koji je bio potpuno neartikuliran, a manifestirao se u pokretanju očiju, ruku i naročito u koračanju,poskakivanju i potrčavanju..
Tada mu je profesor u svojoj ' u o b r a z i l j i ' doveo : u istim uvjetima, negdje na drugom kraju svijeta odrastao p a n d a n - d j e v o j k u .....
Ostvaruje se sudbinski susret dviju p o l o v i c a jedinstvenog elementarnog života – neopterećenog ambalažom ma kojhe vrste....
Profesor je ' z n a o i v i d i o ' neminovnost : u metežu pokreta ,potpuno nejasno, kada i kako , ali odjednom su ''obje polovice'' pronašle neodoljivu privlačnost tajnovitog, dubinskog istraživanja. U tom trenutku ruke i pokreti su zastali od iznenadne, osebujne sveprožimajuće ugodnosti, kad su dvije polovice, a dva ljudska bića, iznenada pronašle put ostvarenja biološkog reproduktivnoj jedinstva u p a r u ....
Nagonski su z n a l i da su sada, oduvijek i zauvijek p a r , da jedino u paru ima njihov postanak i opstanak mogućnosti i konačnog smisla.
Sve njihovo biće težilo je da budu par i oni su to bili bez razmišljanja i oklijevanja, bez svijesti, bez osjećaja rizika, bez brige i odgovornosti, posljedične zabrinutosti, odnosno bez straha ili krivnje.
U z a j e d n i č a v a n j e im je bila vesela potvrda njihovog opstanka i oni su ga ostvarivali.Ruke, prsti kao aktivni istraživači ostvarili su zadovoljstvo, a dodir jezikom još pojačavao vruču milinu. Lješkarali su, milovali se, tu i tamo gricnuli i srknuli svuda dostupne ambroziju ili nektar...
Ona bi ga blago privlačila u svoj topli zagrljaj, a on bi ponirao u najdalje tajanstvene dubine njenog pogleda tražeći saznanje o prapočetku samog nastanka. Činilo mu se da uranja u beskrajno daleku zagonetku, a stalno je u daljini naslućivao njen lik, svoj lik, koji su se miješali. Naravno on je materijalno biće, sva čula, svi pipci njegovih senzorra su materijalni, te oni ne mogu vidjeti drugačije nega samo materijalne predmete,,a materijalizirana predodžba čovjekovog života-bića je čovjek sam. Silinom htijenja pokušao je prodrijeti dalje od slike materijaliziranog privida no tada se slika rasplinula, a on je još 'vidio' samo svjetlo, gledao je u jarku blještavost i nije vidio ništa više... Poistovjetile su se nematerijalna blještava svjetlost i mrkla tama.. .prapočetak nije mogao dokučiti – no bili su sretni, veseli, nestašni i radosni bez ikakovog opterećenja primisli ili z n a n j a....
Bila je to utjelovljena čista l j u b a v . ....
Ljubav kao sveobuhvatni afinitet – privlačnost. Objedinjenje kakovo mogu ostvariti samo prirodno srodni dijelovi pripremljeni za združenje u svrhoviti par
Nestalo je ništavilo samačke nedorečenosti, nužde traženja nečega nedefiniranoga, sve dok se ne spozna i ostvari udruživanje i prožimanje potpunosti bića-para.
Vrijeme je proticalo, što oni nisu poimali. No profesor je baš sve z n a o, p r e d v i- đ a o , sagledavao. Vidio je navještaj normalnoga čistoga, moglo bi se reći, bezazlenog i s v e t o g produžetka života, kakav samo elementarna ljubav u svojoj čistoći ostvaruje.
Profesor je i nadalje pouzdano predviđao : ... budućeg ljudskog člana, kojega očekuje edukacija , naobrazba, društvene konvencije, običaji, zabrane, frustracije, psihoze,shvaćanja, neshvaćanja, mnogo razočaranja i nešto, nešto utješne n a d e ...
Naizgled otsutan, gledajući nekuda u prazninu, videći-nevideći, zamišljajući stvarnost- svoju stvarnost- nerješivu zagonetku života, nedokučivost smisla života ...i prazninu, prazninu..
Na kraju svih krajeva – tamnu neprobojnu zagonetku ili prazninu, kao shvaćajući nemoć da svekoliko umovanje, umovanje kao produkt materijalne mogućnosti (mozga) ne može shvatiti stvarnost postojanja, špekulacije nematerije- vakuuma, kao nečega čega fizički nema, a sluti da ipak postoji ....
** *
„ P r o f e s o r e....'' --- nije odmah ni čuo cvrkutanje svoje ' desne ruke' ...“ i z g l e d a d a s e p o č e t n o s t a n j e u e p r u v e t i n e m i j e n j a ........... m o ž d a s m o i p a k t r e b a l i ....'' pokušala je opet imati pravo , bez krivnje .....
'' D a ...'' reče profesor otsutno, ovlaš kliznuvši pogledom niz plavičaste pramenove i leđnu oblinu, ne sasvim svjestan značaja trenutka, ni cvrkutavog upozorenja, no prazno gledajući, možda žaleći za nepostojećim, a ne videć i ni epruvetu, ni učesnike pokusa zaključi poslovno : ' ...e k s p e r i m e n t broj 76 n e g a t i v a n ..... .....k o l i k o . ..j e ... s a t i ..?...
Domoljubac - Zvonimir Tomac
Post je objavljen 11.03.2012. u 16:21 sati.