U davno vrijeme svevremena živio je nezadovoljni, znatiželjni mislilac . . .
Uzalud tražeći, a skraćujući svoje vrijeme trajanja, promišljao je : 'što li to sve postoji –kako i zašto ?' no nikako ne mogaše pronaći ni u svim datostima svekolike okoline , ni od uvaženih poznanika, zadovoljavajuće odgovore, a pitanja su mu uvijek isponova odnekuda navirala i činila sve više nedokučivim mu objašnjenje postojeće stvarnosti.
Ipak u tijeku svog dugotrajnog uzaludnog traženja –' pitaj lijevo, pitaj desno ' - naiđe na dobrohotan,pijateljski savjet :
„ Pitaj mudrace !“
„ A gdje su mudraci ?“
„ Traži. Nađi ih !“
Nije ih bilo nigdje blizu ! ,a naš znatiželjnik nikako da se smiri. Savjetom prijatelja samo se još problem povečao, te ne samo traženje odgovora ,nego sad još treba tražiti i mudrace !
Upornoga i sreća posluži.: prekapajući po starim prašnjavim knjigama naiđe u svojoj 'dječijoj' knjižici bajki priću o mudracu, koji življaše daleko, daleko na istoku , iza mnogih rijeka, brda i mora u osami na visokoj, sniježnoj planini .. .
Što je više o nemogućnosti susreta s mudracem razmišljao, to ga je sve jače obuzimla , danju i noću, želja da ga nađe.
Konačno prevlada neodoljiva potreba za konačnom informacijom na njegova neobjašnjiva pitanja i nametne mu odluku, kao životni cilj i svrhu, dugo putovanje u nepoznato , te nalaženje nedokučivog mu saznanja. Nije potrebno opisivati cijelo tegobno putovanje, već samo se može reći : bilo je savladavanje kako fizičkih zapreka tako još više ironičnih potsmješica na putovanju od 10.000 km 'preko rijeka i gora '..
Kako je putovanje podugo trajalo, a putnik ne želeći doći pred mudraca nespreman, odluči srediti svoje neznanje i nekakovim logičnim redom izredati svoja pitanja, to ih počme formulirati i nabrajati... Bilo ih je podosta i poveća lista ( imao je vremena ) pa ih je ponavljao premještajući ih u redoslijedu i dopunjujući ih ( gdje mu se činilo da treba) obrazloženjima ..
Pa tako obuzet sređivanjem pitanja približi se svomu željenom cilju . . . i . ,evo ga!..
Savladao je tegobmo putovanje i sad je baš tu : ... u 'osami na visokoj sniježnoj planini '! , te u susretu dviju znatiželja , Naime činilo se kao da mudrac nije bio pojavom došljaka iznenađen,nego tek malo znatiželjan, pa kao da je i očekivao posjet znatiželjnika. Bio je upravo u svojoj svakodnevnoj uobičajenoj meditaciji.
Pozdravio je posjetnika smiješkom, iskazavši dobrodošlicu širokim pokretom obiju ruku, kao da nudi od srca cijelo prostranstvo, a ujedno dajući znak umornom došljaku da sjedne na obližnji snop granja.
Sve bez riječi, te nastavi, malo se okrenuvšu prema upravo zalazećem suncu i nastavi svoje meditiranje.
Došljak je sjedio, sjedio miran gledajući nepomičnog mudraca, bojeći se uznemiriti mudračevo meditiranje, primjećujući samo rijetke ,jedva primjetljive pokrete mudračevih usana, te imajući nejasnu potrebu iste pokrete vlastitim usnama imitirati !
Sjedio je bez pokreta ne znajući koliko dugo.
Ponavljao je svoju listu pitanja od početka do kraja, pa od kraja do početka i g l e ! odjednom mu se učini : da zadnje pitanje kompatibilno ( kao matica) pristaje na prvo (kao na vijak), te da se time pitanja (oba) rješavaju i njhov broj smanjuje .
Je li on možda čuo šapat mudraca ?
Je li možda tišina večernjeg smiraja utjecala, no on se počeo osjećati zadovoljan (prvi puta u životu !!) I smirenn u radosnoj ugodi. Još je gledao u lice i usne mudraca na kojima se pokazao smiješak punog razumijevanja, te raširene ruke pozdravljajući na rastanku odlazećeg čovjeka sada zadovoljnoga i obogaćenoga duševnim mirom . . . .
Vraćajući se kući, neuporedivo brže, ( kao budeći se iz sna), raspoložen i čio shvatio je da oduvijek ON sam ima iskonsko znanje i zadovoljavajuće odgovore na sva umjesna pitanja koje mu njegov EGO može formulirati, a n e m a t e r i j a l n o t a j a n s t v o p o s t o j a n j a i tako materijalni Ego ne može razumjeti, te ga je zato iluzorno objašnjavati.
Ne tražeći više tuđu istinu, našao je , po Egu prikriveno, svoje saznanje- spoznaju. Spoznaju zadovoljavajuću te njemu (što je nadasve važno) jedino istinitu.
Otkrivši ju ,čudio se da je bila uvijek tu ( njemu dostupna, bez potrebe lutanja- traženja po tuđim bespućima), pohranjena u njegovoj vlastitoj živućoj bitnosti .
Domoljubac - Zvonimir Tomac
Post je objavljen 22.04.2012. u 16:01 sati.