Starost, hm ? ......Fizička slabost i velika, jedinstvena hrpa svekolikog sjećanja. Aktivnost staračkog života je snatrenje, proživljavanje u sjećanju nezaboravljenih trenutaka , a ' bilo je, kako je bilo' sa jednom jedinom zajedničkom značajkom : bilo je p r e k r a t k o, i prošlo je p r e b r z o !
Vrijeme je jurilo, a mi to nismo znali, niti mogli poimati. Čini mi se da sam iz djetinjih / mlade-načkih dana, evo, upravo ovamo dospio ne vjerujući ni zrcalu, da je taj lik u zrcalu i onaj sjedeći kraj peći ( u zapećku) dremljiv, isti onaj sa obližnje slike, slikane prilokom nekog skijaškog uživanja. A sjećanje nadalje osvježava 'sliku nenaslikanu' poslije skijanja u toploj sobi, uz gramofon, ples i ....stidljiv poljubac, diskretni . najnježniji. Je li to bio doista dodir usnama čela, lica ili uvojka kose, ili samo umišljaj nisam siguran, no usana sigurno nije. ( Slast usana je tek u nekoj drugoj prilici otkrivena!) Možda je to ostatak samo emocije duboko skrivene, kojoj moja starost upravo dopušta izlaz na svjetlo dana, samo zato da se starost zakiti jednom nepostojećom slikom.
No kako bilo da bilo – crni dani su zaboravljeni - bilo je lijepo.
Lijepo k a o m l a d o s t , a ,eto, takovo sjećanje obogaćuje mi današnje dane, koji s manje sadržaja ipak p r e b r z o se nižu i odlaze, odlaze u nepovrat.
Pričice ovakove , po sjećanju su danas vjerojatno smiješne, no i te, kao takove, su dio života. Života jedinog što imamo.
A te su pričice- sličice danas kaleidoskop davnašnje stvarnosti u snatrenju.
Racionalno zaključujem da pretežno vrijeme življenja je ispunjavala briga za zadovoljenje uvjeta opstanka za mene i obitelj, za što sam bio odgovoran, no sva ta bivša , briga je danas izblijedjela u osnovnoj konstataciji : bilo je, kako je bilo, ali iskrice emotivnog zadovoljstva s radosnim trenutcima se upravo nameću kao značaj samoga života..
Evo sad :
Čarobni su zvuci sa stare ploče, koji me upravo okružuju i obuzimlju u snatrenju i
' podižu, još uzdižu ' i pokreću po plesnom podiju .....
Lebdim u krhkom dodiru s mojom ' budućom polovicom' u ritmu nezaboravnoga '' t a n g a '' . Zatvorenim očima zurim u n i š t a u svoju davnašnjost, u sretni ugođaj s najdražim bićem, lebdećih tijela u nestvarnosti, a stvarnosti ljubavi, ljubavi i i n t i m n e sreće življenja. Življenja u jedinstvu d v o j e svojih , bez riječi i bez objašnjavanja, za što ne postoje riječi, a n j e ž n i d o d i r je pravi nezamijenjiv, nemušti g o v o r i objašnjenje, koje pokriva jedino riječ : l j u b a v . Ljubav potvrđena š u t n j o m zaljubljenih, kada su ljubav i šutnja sinonimi istog značenja , a snatrenje jedina stvarnost.
U mome snatrenju, u svim prilikama se crta jedan jedini lik, jedne iste oči, p o g l e d za koji danas ne mogu precizirati kada i kako je postao d u b o k sa pristajanjem , kada dvoje počinje shvaćati da su j e d n o - jedan p a r. Jedinstvo nevidljivo, a apsolutno postojeće : tada uvijek i za uvijek ..Znam samo da bih to stanje nazvao duševno ostvarenje sretnog postojanja, kao pravog, nezamjenjivog smisla čovjekovog života, Stvotriteljevog dara za 'znoj i suze' materijalnog trajanja...
Pa možda je to prava sadržina starosti ? Moje starosti, kao 'zrele dobi' koja sadrži i zalihe zanemarenih događanja, a životno su mogli biti vrijedni,ali su selektirani za zaborav.. Mogu na pr. žaliti moju nesmotrenost kad sam u nekoj čekaonici nestrpljivo pogledavao na sat ne poimajući da su i sekunde moje nestrpljivosti jednako vrijedne kao i one iz 'krunice' moga življenja , a nestrpljenjem nesmotreno pročerdane .
Sa tim iskustvom želim da ostvarivanje ' treče dobi' bude svima u zadovoljstvu i sa radošću, jer se ni jedan ponuđeni trenutak nikada više ne će ponoviti.!!
Domoljubac - Zvonimir Tomac
| < | travanj, 2012 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
