|
Od depresije
do najvisih vrhova
ili suvremeni egzorcizam
(by Maksimilijan)
REFERENCE
Usmjeravajuce misli
GRANICE ne mozemo spoznati sve dok ih ne PREKORACIMO
Nista se kod nas ne moze postici ako nemas vezu? Da, nesposobni su u to duboko uvjereni.
POZRTVOVNOST bez ljubavi dovodi do SAMOSAZALJEVANJA
Visokoobrazovan covjek mora voditi posao. Ima puno podredjenih, uglavnom srednjeobrazovanih, ali razlicitih dobi, pa tako i starijih od sebe. No on mora suvereno nastupati, kompetentno drzati konce u rukama, stoga prije svega mora biti socijalno inteligentan. To je preduvjet za uspjesni razvoj karijere, odnosno dok to ne spozna, intelektualac se ne moze afirmirati u poslu. Dominacija dakle mora biti vidljiva u vecini podrucja zivota, jer sve to se prenosi na posao, stoga onaj tko je nesiguran i inferioran u svemu, nikada ne moze voditi posao. Sve to mora biti utemeljeno, erudicija je uvjet da bi takav covjek dosao na svoje mjesto, a najvazniji su cvrsti stav, samokontrola, razboritost, promisljenost. Oholost i bahatost nisu pozeljni jer odbijaju ljude, a pravi vodja ima svoje ljude za saveznike.
Stalno oponiranje i 'podrezivanje krila' djetetu formira dominantan i samosvjestan karakter, iako usporava razvoj koji je zato ipak temeljit. Vjecno pak povladjivanje, naprotiv, stvara oholost, nepoucljivost, plahost i nesigurnost. Takav je barem primjer koji najbolje poznajem.
Imam pravo na svoje misljenje ali ne i duznost da ga objasnjavam
Plivali Mujo & Haso preko rijeke. Kad su dosli do pola kaze Mujo: Haso bolan, ne mogu vise, umorio sam se. Idem ja natrag.
Ako mrzim sebe:
1. ne mogu nikoga voljeti
2. nitko ne moze mene voljeti
3. ne mogu se nicemu posvetiti, uci u dubinu
4. ne mogu ni u cemu istinski uzivati
5. ne mogu imati unutarnji mir i zadovoljstvo
6. ne mogu kontrolirati izljeve srditosti
Strah od neuspjeha
Ima vrlo ruznog
Starijeg brata
A to je
STRAH OD USPJEHA
Pametan covjek i od budale moze nesto nauciti. Moglo bi se reci da je poucljivost vrlina koja pouzdano stiti od depresije. Ako postoji blokada od primanja savjeta, strah od ucenja i spoznavanja novih stvari, grcevito inzistiranje na samostalnosti, to je upozoravajuca predispozicija koja vodi najprije u osamljenost a potom i dalje. Treba se opustiti, osloboditi unutarnjeg panicnog straha od gubitka identiteta. Iako se radi o mislima, one su tijesno povezane s tijelom da se moze povuci paralela s junakom Slavka Kolara koji cijelo vrijeme ponavlja ono sto nije - svoga tijela gospodar.
Odgovor na pitanje 'Jesi li depresivan?' uvijek i jedino moze biti samo NE! Zasto? Trivijalno je ako osoba nije depresivna i zna to. Ako pak osoba jest depresivna i to ne zna, cijela okolina obigrava oko nje pokusavajuci joj njezno i diskretno to dati do znanja, ali ona odbija srusiti zidove zatvora kojeg je sama izgradila. Njen odgovor je 'Ne' zato jer si to ne priznaje, jer ne zna, jer se boji i slicno. Odgovor 'Da' postoji samo u jednom trenutku - to je trenutak spoznavanja depresije. Tada je odluka o lijecenju tako logicna da se spontano realizira. I buduci da odmah nestaje depresija, cim ju spoznamo, opet je odgovor 'Ne'. Jedino ju jos treba iskorijeniti i nauciti preduhitriti.
Depresija ukljucuje sve sto je nisko, animalno, ne-specificno-ljudsko, lose, unistavajuce, ponizavajuce. Gubitak kontrole nad zivotom znaci i nemogucnost kontrole u svim podrucjima zivota. Postupak izlaza iz depresije je uljudjivanje, kultiviranje, civiliziranje, ovladavanje sobom i svojim nagonima, informiranje i educiranje, duhovni rast, razvijanje osobina vodje, socijalne i emocionalne inteligencije. Dok se depresivan covjek valja u blatu i zivi samo tijelom, zdrav covjek se razvija, permanentno uci, napreduje, uvijek i u svemu ide naprijed.
Moze li covjek pojesti vola od 800kg? -Naravno da ne moze. -A moze li ga pojesti ako svaki dan jede po 10dkg?
Na svako pitanje treba znati prihvatiti odgovor NE bez vrijedjanja. Svaki covjek ima pravo odbiti moje zelje. Sef moze odbiti GO, prijatelj poziv ili molbu, clanovi obitelji takodjer. To se ne smije shvacati kao osobna uvreda ni iskazivanje prezira ili mrznje prema meni. Treba se potruditi zauzeti za sebe, progurati svoj stav i ideje, na socijalno prihvatljiv nacin. Treba teziti ponasanjima koja nas vode k cilju, a izbjegavati ona koja nas udaljuju, te biti mudar i razlikovati to dvoje.
Uvijek mogu reci svoje misljenje, jer to je samo moj stav, i nije nuzno da se poklapa sa tudjim stavovima. No kljucan je nacin kako iznosim svoje misli, to mora biti pristojno, ljubazno, takticno, samosvjesno, nadasve njezno i obzirno jer se radi o interakciji s drugim ljudskim bicem.
Nikada lose stvari o nekoj osobi ne treba govoriti bez njene prisutnosti. Ako netko drugi to cini, treba ga ljubazno prekinuti i objasniti da smatrate da to nije zdravo za odnose. Ili barem iznijeti svoj stav da tako ne zelite ciniti.
Vrijedjanje uvijek izbjegavati. Pa i ako se prica o trecim osobama koje ne poznajemo osobno ( npr. politicarima ) ne treba vrijedjati neistomisljenike nego iznositi neslaganje sa stavovima, metodama, prezentacijom i slicno. Nikada ne vrijedjati drugog covjeka!
Humor je ljekovit, opusta i najvece napetosti, smiruje tenzije, gasi razdrazljivost.
Pocetak lijecenja depresije je sebe malo prigrliti, zavoljeti sebe. Mozda poceti sa svojim imenom - meni je uspjelo. Kljucna stvar uopce je voljeti, cijeniti i postivati sebe, to je alfa i omega u zivotu.
Preventiva i lijecenje depresije
Cetiri su komponente u preventivi/lijecenju depresije:
1. Psihoterapija
Grupna ili individualna. Provode ju psihijatri, naglasak je na otvaranju, da covjek pocne osjecati da vrijedi, da to sto govori, osobito kad govori o sebi, ima veliku, neprocjenjivu vrijednost, da je jedini takav primjerak u svemiru, jedinstven i neponovljiv. Najprije se mora nauciti voljeti i cijeniti sebe, onda ici dalje.
2. Psihoedukacija
Citati knjige o depresiji, psihologiji uopce, ali samo kad je covjek u top formi, ne kad je u depresiji. Ovo dakle spada u preventivu. Informirati se kod lijecnika, razgovarati s ljudima, uocavati znakove u svojoj okolini (ali nikada direktno covjeka ne prokazivati). Sto vise informacija to bolje, biti svjestan da depresija moze odvesti u samoubojstvo. Razbiti predrasude o lijekovima osobito antidepresivima. Ti lijekovi krenuli su osamdesetih godina, stoga nase majke i bake ne znaju bas puno o tome.
3. Farmakoterapija
Antidepresiv uzimati u najmanjoj ucinkovitoj dozi, u pocetku kombinacija s anksiolitikom. Naravno da bez lijecnickog misljenja i recepta o ovome nema govora.
4. Promjena stila zivota
Uvesti redovito fizicko vjezbanje, koje oslobadja endorfine (tvari koje se oslobadjaju i kod orgazma), dakle generira dobro raspolozenje i tjelesno zdravlje. Meditaciju ovisno o svjetonazoru uvesti redovito svakodnevno, najbolje ujutro i navecer. Socijalizirati se, ne biti sam nego se druziti s ljudima, komunicirati i ne gusiti u sebi svoje misljenje. Biti asertivan, zauzeti se za sebe.
MOJ ZIVOT
Pogled unazad
2007
Tek sada postao sam svjestan da pripadam klasi intelektualaca, i da se ona po mnogocemu razlikuje od radnika, seljaka ili obrtnika. To je ono sto zovem KLASNA MIGRACIJA jer sam se do jucer poistovjecivao s narodom, pukom, radnicima, seljacima. Osjecam sve vecu drustvenu odgovornost, kupujem i citam knjige, nadoknadjujem rupe u opcoj kulturi, brizno selektiram ulazne informacije prema njihovom izvoru, radim intenzivno na sebi.
Napokon detektirao depresiju i poceo ju lijeciti.
Prestao piti kavu.
Pokrenuo 30.04. svakodnevno vjezbanje od minimalno pola sata.
2006
Prva cijela godina u kojoj ne pijem alkohol.
Poceo intenzivno citati klasike.
Poceo redovito ici u kazaliste, sto sam oduvijek zelio ali nikada se nisam uspio organizirati jer sam uvijek trazio drustvo koje nisam nalazio.
Poceo sa realitetnom psihoterapijom i shvatio da je prije svega najvaznije voljeti i cijeniti sebe.
2005
Prva cijela godina u kojoj ne pusim. Poceo razmisljati afirmativno i dozivio prosvijetljenje.
Prestao piti alkohol.
2004
Privremeni izlazak iz depresije (koje jos nisam svjestan) u promjeni posla i novom zadovoljstvu ali kratkog je to vijeka. Svaki puta upadam sve dublje i dublje. Prestajem pusiti. Adaptacija stana kosta me puno zivaca i energije, i dovodi u jos vecu depresiju.
2003
Poslovni uspjesi, privremena samosvijest i zadovoljstvo. No rusi se kao kula od karata kad ne dobijem obecanu povisicu. Uz to jos prestajem u radnom okruzenju biti prvi i najvazniji nego moram slusati druge, i to me frustrira.
2002
Otac iznenada umire, a imam prilicno nerasciscene racune s njim, istovremeno ga volim i mrzim. Tko zna hoce li se to ikada razrijesiti. Osjecam se i krivim jer kad smo se zadnji puta vidjeli predbacivao sam mu nesto.
2001
Promjena posla i domene donosi osvjezenje ali stalno neuroticno tragam za necim novim, nezadovoljan sam u svojoj kozi. Jos uvijek sam klasno indiferentan.
2000
Vojska me malo razbistrila i postajem malo odlucniji, cvrsci. Ali to je nazalost kratkog vijeka.
1999
Zenidba, vojska, samosazaljenje, neuroticnost, samookrivljavanje. Opijanjem rjesavam sve probleme u glavi, u obitelji i na poslu.
1998
More sa radnickom klasom izmijesanom sa studentskim filistrima. Diplomirao jesam ali socijalizirao se nisam. Iako osjecam da sam postigao veliki uspjeh, nedostaje mi samopouzdanja i ljubavi prema sebi. Poceo raditi nimalo se nisam uklopio u drustvo i bez imalo samosvijesti da ja trebam dominirati i biti vodja a ne obican radnik.
1997
Nema mora. Pomalo druzenje sa intelektualcima, pomalo s radnickom klasom ali uglavnom sjedenje doma i samosazalijevanje. Nabavka prvog racunala, i to preko rodjaka koji radi specifikaciju i nalazi dobavljaca, jer ja se osjecam totalno inferiorno i nekompetentno, iako sam zavrsio informaticku skolu i studiram elektrotehniku, te cijeli zivot zivim u Zagrebu. Kljuc ovog paradoksa je socijalizacija, jer nisam integriran u drustvo, ne druzim se s kompetentnim ljudima nego sam zatvoren u svoj mali svijet.
1996
More s intelektualcima. Uvidjevsi da od nas 6 samo ja ne znam njemacki, odlucujem ga poceti uciti na jesen. To i ostvarujem, sto me vrlo veseli i zadovoljava.
1995
More s radnickom klasom. Dosada, osjecaj izopcenosti, besmisla.
Natjecaj za stipendiju, koju kasnije i osvajam, no niti to nije izlijecilo moj kompleks manje vrijednosti. Nemam jos dovoljno snage za migraciju, a dolje sam nezadovoljan i frustriran.
Za Bozic najveca svadja s roditeljima ikad, osobito sa starim. Ogorcenje s obje strane, teske rijeci, laganje, razocaranje. No moji motivi puno su dublji nego sto sam tada ja bio svjestan, a roditelji jos manje. Adolescent uvijek prepoznaje lose odnose u obitelji i materijalizira ih svojim nedolicnim ponasanjem.
1994
Zavrsio 1. godinu faksa, na more sa intelektualcima iz bivseg razreda. Osjecam da tu stvarno i pripadam, ali ne traje dugo jer unutarnji
osjecaj me stalno tjera da trazimo drustvo, velika nervoza i pomalo nomadski nagon. Kao da ne mogu biti zadovoljan tu gdje jesam i s onim sto imam nego me stalno nekakav unutarnji bic nekamo tjera. Radi se zapravo o konfliktu, unutarnjem osjecaju neminovnosti klasne migracije i njemu suprotstavljenoj inerciji.
Na jesen dolazi papa i mi kao obitelj sudjelujemo u slavlju, a takodjer i neki od prijatelja intelektualaca. Osjecam se dobro u svojoj obitelji. Radnicko drustvo bas tu noc ima tulum jer oni su potpuno nesvjesni relevantnih drustvenih zbivanja. To mi je pomoglo u osvjescivanju da tamo ne pripadam, ali ocito samo nakratko.
Iako me roditelji deklarativno poticu da se druzim s intelektualcima, nedostaje mi snaga da to realiziram i ustrajem, jer osjecam da njihov savjet nije potkrijepljen iskustvom nego se ispod krije njihova frustracija. Moji visestruki padovi mogu se protumaciti i kao solidarizacija s njima, povratak domu, osjecaju potrebe vece bliskosti sa svojima.
1993
Ponovno na more s radnickom klasom i kvartovskim olosem. Osjecam se vrlo lose jer iako sviram gitaru, ne podnosim alkohol i nisam frajercina koja uzima i ostavlja cure svakodnevno. Barem su takav sustav vrijednosti uspostavili svojim lovackim pricama, a ja sam sve slijepo vjerovao. Adolescentske lazi stare su koliko i svijet, a isto tako i postojanje takvih naivcina kao sto sam ja.
1992
Zavrsio 3. razred, prvi puta na more sa kvartovskom radnickom skvadrom, opijanje i druge mladenacke ludosti. Sukob s roditeljima koji mi predbacuju druzenje s radnicima i upucuju na intelektualce. No iako mi je stari intelektualac, druzi se samo s rodbinom, seljacima i radnicima, a intelektualce ismijava priklanjajuci se tako maminoj perspektivi. Skolovani seljak - intelektualac degradiran u radnika i seljanka sa zanatom promovirana u radnicu, uz drustveni zivot s rodbinom, seljacima i radnicima, od sina buduceg intelektualca zahtijevaju da nadje i uklopi se u drustvo intelektualaca!? Nisam imao model izvan obitelji, prijatelje, kumove niti rodbinu intelektualce od kojih bih mogao uciti primjerom, koji bi me mogli civilizirati, urbanizirati, uljuditi. Iako mi je stari intelektualac, nije tako zivio niti se ponasao, prije svega dominantno, suvereno i kompetentno kako bi se od obrazovanog covjeka ocekivalo. Naprotiv, slusao je savjete raznih jadnika jer nije bio svjestan koliko je on iznad njih, nego je svakom dopustao pristup u svoju glavu, prije svega seljacima i radnicima (napose rodbini). Buduci da je jako rano ostao bez oca, ni on nije imao adekvatan model.
1991
Kolegu iz skole dovodim na novogodisnji tulum kod prijatelja koji se skoluje za automehanicara. Kolega s prezirom odbija ljubavne aspiracije moje susjede, buduce frizerke, dok mene to pomalo vrijedja jer se s njom igram od djetinjstva... Puno godina ce jos proci dok shvatim kamo pripadam.
Poceo sam raditi preko student servisa, da bih zaradio za more.
Odlazim na more kod prijatelja automeh. Tamo se ne opijam jer on ne pije, valjda su me usmjerili na njega. No zadovoljstvo niti socijalizaciju ne osjecam, svakako i pustos na Jadranu ima svoje prste u tome. Kvartovsko drustvo ulicara iz radnicke klase podilazi mi pri svakom susretu i moja ocajnicka potreba za ugledom i drustvenim priznanjem okrece me k njima, druzenjem s njima u gubljenju vremena i opijanju zamjenjujem satove klavira.
1990
U organizaciji klasno indiferentne zupske zajednice odlazim na susret mladezi u Innsbruck. Opet dominira radnicka klasa, nazivajuci me
streberom iz MIOC-a, a ja nekim rijetkim primjercima pokusavam objasniti da oni koji mi se rugaju jedva prolaze u zanatskoj skolici, no bez uspjeha. Jer nogomet kojeg ne igram puno je relevantniji, barem u takvom okruzenju gdje klasna diferencijacija ne postoji.
Prvi put u zivotu sam se napio, wodka-tonic. Na selu kod bake, u drustvu starijih rodjakinja iz jednog manjeg grada i seljastva nisam se osjecao uklopljenim, pa sam izigravajuci klauna barem privukao paznju.
Pocinjem svirati gitaru jer sam u Austriji uvidio da ona donosi popularnost.
Opijam se i sa srednjoskolskim drustvom, i tu sam najgori. Ismijavaju me u razredu zbog toga a ja valjda osjecam zadovoljstvo jer me barem ne ignoriraju.
1989
Zavrsio osnovnu skolu. Sjecam se zadnjeg dana skole, vrlo jadno sam se osjecao, nisam znao sto bih i kud bih sa sobom, i bas me (srecom) zapalo dezurstvo. Na oprostajni party pozvani su bili i roditelji a ja svoje nisam niti pozvao. Nekako nisam uopce percipirao da treba roditelje zvati, bio sam sav izgubljen, a cini mi se da je i razrednica presutno podrzavala moju marginalizaciju uz promoviranje 'problematicnih ucenika' , u svakom slucaju moje samosazaljenje bilo je evidentno.
Kod tete u jednom malom gradu svako ljeto sam se druzio se sa djecom iz radnicke klase. Ovo ljeto kad su culi da sam upisao matematicku gimnaziju a ne automehanicarski, tokarski ili bravarski zanat, njihovom cudjenju nije bilo kraja. I sam sam se osjecao malo posramljen i nisam znao kako bih se 'opravdao'. Na njihove sumnje o mojim mogucnostima za svladavanje zahtjevnog predstojeceg gradiva, odgovaram da postoje prirodno nadareni ljudi. Pokusavao sam dakle pomiriti nepomirljivo, i prisio si nadimak za to ljeto - 'talentirani'
Kod bake na selu radio sam neke seoske poslove za novac, i ponosno si kupio nove cipele.
1988
Zavrsio sedmi razred, isao na more s bratom i mamom, tata se pridruzio poslije. Vrlo mi je vazno bilo kad sam na jesen ponovno dosao u skolu, pa sam mogao i ja reci da sam bio na moru. Sjecam se da je cvjetalo more te godine na Jadranu, iako na Pagu gdje smo mi bili nije. U to vrijeme, barem se meni tako cinilo, odlazak na more bio je vazan statusni simbol u drustvu, pa i medju osnovnoskolcima. Djevojka iz razreda u koju sam bio zaljubljen takodjer je isla na isti otok, a ja se nisam usudio ni pomisliti da bih se s njom druzio jer sam se osjecao puno manje vrijednim. Jedva sam se odvazio, uz nagovor starijeg kolege, napisati joj razglednicu.
1987
Prvi puta susrecem se s racunalom i programiranjem, koje me odusevljava. Iako nemam nikakvog iskustva, pisem vrlo slozeni program koji smo dobili za zadacu, crtanje nekakvog objekta, puno linija koda. Na kraju se to ne uspijeva prevesti niti izvrsiti, a kolege s malo vise iskustva izruguju me da zasto sam bas morao tako slozenu stvar pokusati, kad sam mogao i puno jednostavnije. Pisem onda jednostavni programcic, ali osjecam da je moj domet puno, puno vise i dalje od onoga sto mogu pokazati.
U sedmom razredu dolazi nam u razred jedan decko albanskog podrijetla iz Makedonije. Dobricina je i razigran, a ja se s njim brzo sprijateljujem jer njega kao i mene pod odmorom svi ignoriraju. Nemamo nista zajednicko, osim usamljenosti i neuklopljenosti.
Na maturalcu mi je vrlo lose jer nemam drustvenog ugleda, u sobi sam opet sa jednim drustveno slicnim, no ispodprosjecno inteligentnim deckom. Svima sam predmet ismijavanja i izrugivanja, a ne znam se obraniti i zauzeti za sebe jer mislim da tako mora biti.
1986
Zavrsio peti razred. Iako intelektualno na visini zadatka, kompetentan, drustveni ugled mi je vrlo nisko. Prvi puta u zivotu postajem zapravo toga svjestan. Nazivaju me streberom sto me ljuti i urusava ugled, tako da osim intelektualne superiornosti nemam nista. Kad su me prijatelji iz razreda posjetili, dodatno sam pao na drustvenoj ljestvici zbog vrlo neuglednog stana i kvarta u kojem zivim, pa me se zbog toga pred svima ismijava. Nogomet ne znam igrati pa sam i tu blokiran u popularnosti. Tesko mi je i sumoran sam, jer ne znam (kao ni ruzno pace) da cu jos puno cekati da dodje moje vrijeme.
1985
Krenuo u peti razred. Nova razrednica dolazi u posjetu i upoznaje se s mojim roditeljima. Tada nisam znao ali sada znam, da je ona pripadala tadasnjoj povlastenoj kasti dok su moji roditelji (u ocima drustva) bili siromasni radnici bez privilegija. Donosila je u nas dom svoje manire i rjecnik karakteristican za intelektualnu razinu tadasnjih vladajucih struktura, a moj stari je sve to sa kiselim smijeskom podnosio. Razrednica nije bila profinjeni intelektualac, prije gruba seljancica zedna zabave regrutirana kroz prosvjetu u prvoboracke agitatore zbog svojih 'naprednih stavova'. Jedan tipican izdanak destruktivne sile koja se nadala pobjedi a potucena je do nogu, iako je jos i danas dosta glasna. Pitanje je koliko ta kasta, utjelovljena u toj nastavnici, snosi odgovornosti za moju izopcenost i asocijalnost. Lokalni ponavljac profila puno blizeg njezinom drazi joj je i uziva njenu prikrivenu zastitu, a on to dobro zna pa me maltretira, bez posljedica.
1982
Zavrsivsi prvi osnovne, roditelji me salju na more u organizaciji skole. Jako lose sjecanje, pamtim da sam bio najmladji i nikog nisam poznavao. Sjecam se da sam psovao sve sto sam se mogao sjetiti jer doma se nije psovalo pa sam valjda osjetio da sad smijem. Krao sam da privucem paznju, jer sam osjecao paniku kad sam ostao bez novaca. Skola plivanja za nas neplivace, skoro sam se utopio. Vrlo vrlo lose iskustvo.
1975
Godina mojeg rodjenja
Moje dobre osobine,
stvari koje dobro radim,
zivotni uspjesi iza mene,
ono sto sam dobro izveo i
u cemu imam kontrolu:
1. Idem svaki dan na posao
2. Odlazim redovito u kazaliste
3. Vodim djecu redovito u kino/kazaliste
4. Vjezbam svaki dan
5. Potrudio se u obnovi nase zgrade
6. Zavrsio fakultet u roku
7. Upisao sina u dobru skolu iako ne i najblizu
8. Dogovorio individualnu poduku za sina u glazbenoj skoli
9. Upisao i vodim sina na drugu izvanskolsku aktivnost
10. Odlazim na grupne susrete psihoterapije
11. Uvijek pristojno pozdravljam susjede
12. Ujutro se prisilim nesto pojesti iako nisam gladan, radi cuvanja svog zdravlja
13. Ne pusim niti pijem alkohol
14. Iskren sam u prosudbama, sposoban sam uvidjeti kvalitetu i kod onog s kim se ne slazem ('intelektualno postenje')
15. Prelazim preko uvreda - nisam zlopamtilo
16. Tolerantan sam - mogu mirno saslusati tudje misljenje suprotno od mojeg
17. Dobronamjeran sam i konstruktivan - uvijek me zanima najbolje rjesenje
18. Suosjecajan sam - cesto se i uzrujavam zbog nevolja meni bliskih osoba
19. Sposoban sam uvidjeti da sam pogrijesio i ispricati se
20. Ucim iz svojih pogresaka - fleksibilan sam i spreman za ucenje i napredovanje
21. Ne prekoravam sebe zbog svake pogreske nego se trudim razumjeti svoje motive i misli
22. Vjerodostojan sam i pouzdan - ono u sto nisam siguran radije priznam da ne znam nego da improviziram ili spekuliram
23. Razumijem druge i ne zamjeram im kada prekoracuju pristojnost dok prolaze kroz teskoce kakve sam ja prosao
24. Smiren sam i imam pouzdanja - znam da je najvaznije vladati sobom i sto god me snaslo vjerujem da cu se na kraju izvuci i da ce ispasti dobro.
25. Odvazan sam i riskiram - vjerujem da sreca prati hrabre kao sto sam iskusio vec vise puta.
26. Znam vrlo jasno i elokventno artikulirati svoje misli u pisanom obliku.
Ovo su osobine mojih roditelja koje sam dosad spoznao i za koje vjerujem da sam ja naslijedio (ili mislim da sam naslijedio a jos nisam siguran)
MAMA
-pronicljiva
-vedre naravi
-otvorena
-tolerantna
-asertivna (zauzima se za sebe)
-hrabra, neustrasiva, srcana
-puna ushita i djetinje radosti prema zivotu
-optimisticna
-odrjesita, odlucna
-financijski inteligentna
TATA
-ostrouman
-dosljedan, gotovo do apsurda
-ugled, cast i postenje su na vrhu vrijednosti
-pristojan, ugladjen, ljubazan
-duboke i detaljne percepcije
-sirokogrudan u darivanju novca
-depresivan
|
...SAPIENTI SAT!?
30.04.2007. ponedjeljak
Srednja zalost
Danas je tocno 7 tjedana od kada uzimam lijekove. Osjecam se lose od jutra. Malo sam eksperimentirao pa sam odgodio anksiolitik do 10h. Nije bas da mi je isto kao kad ga popijem odmah ujutro, a sjetih se da prestati uvijek treba vrlo polagano i postupno. Nista idem dalje uz srednju zalost i jad od zivota kakav sam si stvorio u glavi :((
(22h) No danas sam shvatio jednu stvar. Izmedju 'trebalo bi' i 'uciino sam' postoji ogroooomna razlika. Dosad je moje fizicko vjezbanje bilo samo u svijetu ideja, ali danas sam trcao do iznemoglosti. Sad osjecam slatki umor i vidim razliku...Endorfini ili stogod, ali podize raspolozenje definitivno. Ne pricanje i pisanje o vjezbanju nego vjezbanje samo :)) Pokusat cu odsad tako svaki dan bez iznimke, kako kaze Dorothy Rowe.
|
29.04.2007. nedjelja
Sad sam jadno
Prijepodne sam se osjecao dobro, poslijepodne razdrazljivo i tjeskobno. Nije bas neki dan, sumnjam u sve, u terapiju, u sebe i tako dalje. No uvijek ce se naci ovakvih dana, osobito kad sam pod pritiskom i imam puno za raditi. Tako da se ne treba previse uzbudjivati. Znam da se zelim osjecati jadno i zato se i osjecam tako.
Razmisljao sam bih li uopce trebao svaki dan pisati ili recimo jednom tjedno. Ali svaki dan zelim zabiljeziti par rijeci jer se ovdje prati tijek lijecenja depresije, pa je svaki dan vazan radi detaljne analize. Meni prije svega, a ako jos nekome pomogne to bi bilo krasno.
Glavobolja me u navratima muci cijeli dan. Uglavnom umjerena, ponekad malo jaca, ali cijeli dan uporna.
|
28.04.2007. subota
Priroda i drustvo
Tako bi se u najkracim crtama mogao sazeti danasnji dan. Cijeli dan u prirodi i krugu sire obitelji, bilo je bas sjajno. Kako su se svi ljudi, svi odnosi promijenili nabolje, samo kad sam ja krenuo uspinjati se iz ponora depresije. Danas niti jedan jedini put, ali nimalo nisam bio ni tjeskoban ni depresivan, uspijevao sam utjesiti ljude oko sebe i podici ih, rijesiti konflikte medju djecom, zapodjenuti ugodnu konverzaciju s ljudima s kojima mi je prije zapinjalo na svakom koraku.. Jednom rjecju sjajan dan, vjerujem da me ocekuju jos i sjajniji!
Jucer sam bio na jednom individualnom razgovoru, cackanje po neugodnim temama, proslost, sadasnjost, buducnost, tako, osjecao sam se navecer vrlo uznemireno. Isfrustrirano i jadno, tjeskobno, cak pomalo ocajno. Ocekivalo me jedno drustvo ali sam osjetio da sam nesposoban za druzenje pa sam otisao doma. Ali kad se sjetim grupne psihoterapije nakon prvih dva tri puta sam se uvijek osjecao uznemireno i razdrazljivo, te kao i jucer tvrdio da vise necu ici, tako je to valjda i sa ovim. Ocekivao sam da cemo razvesti pricu, ali covjek mi je rekao nekoliko kljucnih stvari koje su mi dale razmisljati. Za mjesec dana se opet vidimo, samo ako ja to zelim. Morat cu se prisiliti.
Glavobolja mi se pojavila par puta u toku dana, vrlo blaga ali ipak neugodna.
|
27.04.2007. petak
Polako ali sigurno
Intelektualni kapaciteti mi se evidentno povecavaju. Postajem sposoban za visestruko veci broj stvari nego prije kad jedva da sam i disao. Ali ima jedna potencijalna opasnost a to je izgaranje. Prije dvije godine dogodilo mi se da sam se fizicki preforsirao u proljece, nakon uspavane zime, i dobio hermiju iliti po domaci bruh. Bio sam pun elana, snage, volje, bavio se zdravom fizickom aktivnoscu i to s veseljem. Ali nisam bio umjeren nego sam se prenaglio i-platio cijenu! No to mi zasad nije zadavalo nikakve muke, nadam se da niti nece jer ne planiram dizati utege. Ali zelim iz tog iskustva nesto nauciti, i primijeniti to na svoje intelektuano, emocionalno, duhovno i sociolosko budjenje: malim koracima se daleko stize! Ne valja prenagljivati pa izgorjeti, tako je to i u poslu, u ljubavi, jedno univerzalno pravilo.
Jucerasnja epizoda u restoranu dokazuje mi da sam na dobrom putu. Iako u tehnici komunikacije jos nisam na visini zadatka, znacajan pomak je sto vise svoje opravdano nezadovoljstvo ne gusim u sebi nego izrazavam tamo gdje treba.
|
26.04.2007. četvrtak
Lijep dan zar ne?
Danas je dobar dan. Ne mogu reci da sam imao primjedbi, malo sam si uredjivao blog, sada idem raditi i tako. Umjesto beskorisnog surfanja cini mi se pametnije pronaci kakav mudar citat i staviti ga ovdje svekolikom pucanstvu na uvid i korist. Lijep dan zelim svima :)) Danas posjet doktorici, sutra jedna vrst individualne psihoterapije...Pomalo tjeskobica hvata i mislim da bih najradije sve to odgodio za drugi zivot. No idem na suocenje pa kom opanci kom obojci. Buduci da sam jos uvijek ziv mogu primjeniti nacelo sve sto te ne ubije to te jaca, stoga sam vjerojatno puno jaci nego sto mislim.
(15h)Naravno da bi dan bio presavrsen da je ostao lijep. Dosta mi je toga da cijeli zivot sutim i trpim, pa sam se pobunio. Pozalio sam se konobarici na neuljudnom ponasanju, nisam se upisao u knjigu zalbe, a nisam ni vikao ni urlao, nisam ju vrijedjao niti bio nepristojan ni drzak. Ja sam izrazio - najprije neverbalno, ali to ju nije nagnalo da se isprica - a potom verbalno, da sam nezadovoljan. Da nije na mene dobar dojam ostavilo to sto me je zalila vodom a da se niti jednom rijecju nije ispricala. Kaj se to podrazumijeva u njihovoj birtiji? Sjecam se kako se Stendhalov Julien osjecao kad je prvi puta dosao u Pariz, u nekakav restoran. Bio je toliko uplasen i inferioran da se nije usudio uopce obratiti se konobaru, a kamoli nesto od njega zahtijevati. E pa tako sam i ja dosad zivio, ali sad je dosta. Blago nama, turistickoj zemlji, ako nam je takva usluga i na moru.
|
25.04.2007. srijeda
Osjecam se high...
...ali nije mozak bye bye, srecom. No zaista, raspolozenje je vedro, agilno, zadovoljno. Radim, komuniciram, sve 5. Nije iskljuceno da me copi kakav napad kasnije ali vidim da kontrolu nad svojim zivotom preuzimam sve kvalitetnije i efikasnije. Da sam znao da se moze ovako bezbrizno i zdravo, punim plucima zivjeti, nikad ne bih izabrao depresiju kao nacin zivota!
(20h) Stvarno je danas jedan od onih dana, jednostavno dobro funkcioniram. Jos je jedan mali novi korak koji sam otkrio - kad se covjek nakon rucka malo prosece (10 min) onda mu se ne spava! To mi je stvarno otkrice i odsad cu uvijek to i prakticirati. Nijednom nisam pozivcanio, cak ni kad sam se tramvajem jednu stanicu vozio pola sata! No kad bi svaki dan bio ovako sjajan, vise to ne bismo znali cijeniti. Valjda mora postojati mrak da bismo znali prepoznati svjetlo :))
|
24.04.2007. utorak
Rano jutro
Danas je jedanaesti dan otkad nemam vise glavobolju, one kratkotrajne ali snazne napade. To je sjajno, vjerujem da je to bila nuspojava antidepresiva koja je sad nestala. Idem ovaj tjedan doktoru i psihijatru, da se konzultiramo oko lijekova. Ja cu se cvrsto zalagati za ovu minimalnu dozu antidepresiva i napustanje anksiolitika. Osjecam se vrlo dobro, sjajno i svjeze, pun energije, vec vidim da ce biti jedan dobar dan. Nakon jucerasnjeg jada i ocaja, samo to se moze i ocekivati :)) Iako sam ujutro imao velike planove dici se u 6:00 nije mi uspjelo. No polako ali sigurno bit ce bolje.
Evo jedan mali rezime nakon 44 dana koliko provodim farmakoterapiju
4. dan - razdrazljivost, pospanost, Helex popio u 17:30
10.dan - potistenost, tjeskoba, bezvoljnost, ocaj
15. dan - razdrazljivost, umor, pospanost
17. dan - napadi glavobolje, povremeni, kratkotrajni, jaki
21. dan - predvecer napad razdrazljivosti popracen vikanjem i urlanjem
25. dan - pospanost, razdrazljivost
28. dan - glavobolja
29. dan - glavobolja
32. dan - velika potistenost, bezvoljnost i ocaj
33. dan - glavobolja
43. dan - potistenost, pospanost, bezvoljnost
------------------------------------------------------
Lose raspolozenje: 7 od 44 (16%)
Glavobolja: 4 od 44 (9%)
Znatno bolje 33 od 44 (75%)
-----------------------------------------------------
Mislim da kad se ovako u cjelini sagleda, situacija je zapravo odlicna!
|
23.04.2007. ponedjeljak
Zakaj ja ne volim ponedelek
Danas je tocno 6 tjedana od kada uzimam lijekove. Buduci da je to minimalno razdoblje za evaluaciju farmakoterapije, vrijeme je da odem lijecniku i to ucinim, odnosno napravim mali rezime svojeg stanja odnosno depresije
Danas se dobro osjecam iako je radni elan nisko, valjda zbog ponedjeljka. Tjeskobe nema, pospanost malo ali to pripisujem proteklom vikendu odnosno pocetku tjedna. Istina je da se cijelo prijepodne bavim uredjivanjem bloga, i to mi malo generira osjecaj krivnje jer ipak sam na poslu. Ali proteklih tjedana sam naporno i dugo radio pa mi onda ipak to izgleda OK.
Zapravo je jedan vrlo los dan. Nis mi se ne da, imam posla kojeg zapocnem i onda pocnem zijevati. Bas kao i prije nego sam poceo sa lijecenjem. Kao da nema pomaka ni milimetra. Jedino me tjesi sto statistika radi u moju korist, pa su ovakvi dani iznimka. Bezvoljan sam, u drustvu tjeskoban, i tak uglavnom ocajan. Zagledan u sebe i po navici placem nad samim sobom. Ali idem sada raditi nesto pametno pa me mozda prodju crne misli.
Kad smo moja draga i ja komplementarnog raspolozenja kao danas puno je lakse to izdrzati.
|
22.04.2007. nedjelja
Zivot je lijep
Lijep dan od ujutro. Lagano se ustao iz kreveta ponovivsi nezaboravnu Mahoneyevu recenicu iz Policijske akademije 'Spavanje je za pedere' i hop na noge lagane. Malo setnja gradom, plac, vikendica, rodjendan, sve je super i sve je za pet. Situacije koje su mi prije donosile nervozu i opterecenje (druzenje sa sirom obitelji) sada mi donose odmor i opustanje. Takodjer rodjendan pun nepoznatih ljudi nije izazvao tjeskobu niti fobiju sa zeljom da sto prije odmaglimo nego ugodno druzenje sa drugim ljudskim bicima.
Prije se nisam puno druzio bas zbog nedostatka snage. Trebalo je ulagati puno napora za druzenje i uvijek je bilo opterecenje, nervoza, tjeskoba. Sretan sam bio kad je zavrsilo, jedva da smo imali jedan susret po vikendu. Sada ce se to promijeniti, vec se zapravo promijenilo. Kad je susret radost, veselje, ugoda, onda ih trazis sto vise a ne izbjegavas. I tako se lijecis od depresije i stjeces uredan drustveni zivot koji te takodjer cuva da ne padnes ponovno.
Ah kako zivot moze biti lijep!
|
21.04.2007. subota
Svakoga dana u svakom pogledu
Danas se osjecam dobro, kontrolu nad sobom bez tjeskobe zadrzao sam sve do 5 popodne...kad sam puko totalno, urlao i vikao, umoran jadan iscrpljen i pun samosazaljenja. Nauceno ponasanje? Valjda, treba vremena nema tu pomoci. Vremena da bi se ustaljene navike pretvorile u kontroliran nacin vladanja sobom.
Jucer su druzenja prosla iznad svih ocekivanja. Na jednom mjestu nasao sam se prvi puta otkad provodim terapiju a prije toga sam bio od upisa na faks bezbroj puta...Mislim ovaj puta sam se osjecao zaista drugacije. Iako puno nepoznatih ljudi, ja sam samosvjesno koracao, do ciljanog mjesta, te upoznao neke ljude. Sve je bilo nekako kako sam si oduvijek zamisljao da bi trebalo biti, opusteno, lezerno, profesionalno, rjecju -sjajno! Vrlo vrlo sam zadovoljan, mijenjam se u najboljem smjeru.
No jos imam puno posla. Danas na praonici automobila stanem u red kad se tip iza mene pobuni da je on prije dosao. Rekoh OK, iako je stajao sa strane. Ali on se postavio kao da je u pravu, da se to podrazumijeva, i ja sam popustio. Kao sto bih i svaki puta dosad. No ovaj puta sam netom poslije u mislima konstruirao konverzaciju kako je trebala teci, i siguran sam da ce u slijedecoj takvoj situaciji tako biti. Trebao sam reci da nije bio u redu nego sa strane. Da meni nije problem njega pustiti ako mu se zuri, ali da sam ja regularno stao u red. Neverbalno mu dati do znanja da se ne dam zafrkavati ali da sam voljan izaci mu ususret. To je komunikacija koju sam ja uvijek gusio u sebi, a sada napokon realiziram, u mislima sigurno, u praksi jos klimavo ali napreduje.
Volim sebe. Stvarno sam faca. Prepun sam sjajnih ideja. I njihova primjena sve mi bolje ide od ruke. Ne osjecam se vise glupo ni blesavo u drustvu. Izlijecenje evidentno napreduje :))
|
20.04.2007. petak
Moglo bi bolje ali mogli bi i gore
Ujutro me uhvatila panika pa su mi svi zivi - osobito supruga - bili krivi za to moje stanje. Radi se zapravo o naucenom ponasanju socijalne fobije, jer danas me ocekuje puno druzenja sa puno ljudi, i to novih, prilicno neizvjesni ambijent. Prije sam u takvim situacijama postajao tjeskoban, dobio gripu, u svakom slucaju vrlo vrlo opterecujuce za mene. Sada cijelo vrijeme pisem da je socijalna fobija nestala, a evo danas ujutro sve po starom. No znam da je to samo navika. Realno fobiju ne osjecam (vidjet cemo kako ce ta druzenja proci), ali nesvjesno znam da je prije takva situacija uzrokovala paniku pa po tom obrascu panika se stvara i sada.
No nema vajde od toga da se ponasam uvijek isto uz jedinu razliku da znam razloge. To nije dovoljno. Zelim imati takvu kontrolu, nadzor nad sobom, da zelim preduhitriti naucena losa ponasanja i zamijeniti ih boljim i kvalitetnijim. Znam da to mogu, samo treba vremena. Covjek ne mora biti rob navike, moze to biti ako to izabere, ako to zeli. Ja ne zelim.
Oprosti draga sto sam tebe optuzivao danas ujutro :)
|
19.04.2007. četvrtak
Tko je ubio Anu Karenjinu?
Iako je ovo slavno Tolstojevo djelo pisano prije stoljece i pol, danas je mozda i aktualnije nego sto mislimo. Dakle koji su pravi uzroci (samo)ubojstva glavne junakinje?
Drustvo koje ju je odbacilo cinilo je iste stvari ali u tajnosti, podmuklo, i ne iz motiva ljubavi nego zabave. Anu je to drustvo licemjera prezrelo i izopcilo, a ona je bila cista srca i zeljna kvalitetnijeg i boljeg zivota. Muz ne da se nije htio promijeniti, nego nije niti pomisljao da bi ista moglo biti drugacije nego sto je sada. Anini osjecaji i njeno dostojanstvo nije mu uopce predstavljalo nista vazno u zivotu, previse je bio vazan sam sebi. Ljubav, to je ono za cim je Ana zudjela, kratkotrajno je nalazeci u zagrljaju ljubavnika ali emocionalno iscrpivsi i taj izvor, razocarenje je toliko da ona izlaza ne vidi. Je li raspad njihove ljubavi unaprijed bio osudjen na propast jer je nemoguce da opstane spoj iskrene i zaljubljene osobe i vjetropira? Bilo kako bilo, Ana tone sve dublje, ocajna sto ju drustvo odbacuje. Opet se cini da je socijalizacija presudni element u ljudskom zivotu, jer covjek je prije svega drustveno bice. Iako pisana 1800 godina nakon njega, ima slicnosti s jos jednim likom koji je na sebe preuzeo tudje pogreske, te nastradao ni kriv ni duzan. Razapet kao i Ana Karenjina, ciji je kriz bio sacinjen od drustvenih odnosa, a cavli krutost i hladnoca srca njenog najblizeg partnera.
Danas se Ana Karenjina takodjer dogadja. Preziremo i odbacujemo ljude kojima propada brak ili vise brakova, dok divlji brakovi cvjetaju i 'nigdje se ne broje'. Nemoralnima proglasavamo i ekskomuniciramo mlade zene koje zatrudne izvan odnosno prije braka, dok one koje zatrudne i u tajnosti prekinu to nezeljeno stanje velicamo i dalje kao svetice i besprijekorne ljepotice. Promiskuitet se svodi na razinu sale i zabave, dizanja statusa u drustvu, dok se covjek 'ne smiri' u braku. Ali mira tu nema. Brak nastaje predavanjem jedne osobe drugoj, formalnosti su tu irelevantne. Nakon nekoliko brakova malo tko bi mogao biti sposoban za miran i zadovoljan zivot. Ali uprijet ce, takav nezadovoljan kakav jest, odmah prstom u rastavljenog, dvaput vjencanog, postavljajuci se 'moralno vrijednijim' i 'casnijim' clanom drustva pred jednim takvim. I tako ce ga osuditi na sudbinu poput Ane Karenjine i mnogih drugih.
Inace se osjecam odlicno, prstim od zivota i energije. Vanjske okolnosti i nisu bas sjajne, radim jako puno i nikad me nema, ali mislim da su svi moji kontakti postali sadrzajniji, osobito oni u obitelji. Vjerujem da socijalizacija pocinje u obitelji, kucni odgoj je temelj svega. Dakle kako se clanovi obitelji medjusobno odnose, tako to djeca i upijaju i nose u zivot.
Osjecam silnu moc u sebi, vjerujem kad razrijesim spone proslosti i oprostim sebi sva lutanja da cu uzletjeti visoko visoko...Stvarno, osjecam da mogu cuda ciniti, ali mi je dosad nedostajalo snage, organiziranosti, koncentracije, znanja. Zato jer sam sve to trazio na krivim mjestima i devet desetina moje snage iscrpljivao je nesvjesni unutarnji kreativno-reorganizirajuci mehanizam koji je pokusavao smanjiti entropiju, urediti sustav, ali naslijepo i bezuspjesno. Sad napokon koracam sigurnim putem do najvisih vrhova svijeta!
|
18.04.2007. srijeda
Sablasti iz proslosti
Covjek se mora suociti sa prosloscu. Ja se moram suociti sa svojom prosloscu i nerazrijesenim pokopanim emocijama koje me vec godinama tiste i oduzimaju snagu za sretan i zadovoljan zivot kakvog zasluzujem. Zapravo postoje samo dva puta, kad covjek dodje do ove tocke gdje sam ja sada:
1) Hrabro naprijed, ne pitajuci za cijenu. Dakle suocavanje, razrijesavanje, trganje, vristanje, plakanje, stogod mi to donijelo. Psihoterapija, duhovna terapija, meditacija, sve sto treba mogu sam rijesiti, jer sve je u mojoj glavi. Naravno racunam na strucnu pomoc i usmjeravanje, imam vec i nekog u vidu. Lijekove nastavljam piti jer vidim da mi cine dobro.
2) Zaboraviti, reci ma to je bio jednostavno los dan. I opet pokopati ono sto je pokusalo iz zemlje ustati. Zivjeti mlako i plitko, utapati tugu u alkoholu, povremene neobjasnjive izljeve srdzbe pripisivati zeni, djeci, poslu, politicarima, svjetskim vodjama i kineskim sektama. Svi su drugi krivi, samo ja nisam. Ja tu ne mogu nista, drugi su me unistili. Ova opcija vodi k samoubojstvu.
Ja zelim birati put 1). Sigurno je trnovit, tezak, ceka me jeza, stid, gorcina, bujica osjecaja, ne znam ni sam kaj vec. Ali zelim se zauviijek rijesiti tereta. Radije cu zivjeti malo ali dobro, sadrzajno i plodonosno nego kao pseto zivotariti do duboke starosti.
Cini mi se da antidepresiv pocinje zaista djelovati. Jer dobio sam snagu, ne samo da nema tjeskobe nego dobivam snagu. Zato je suocavanje s pokopanim emocijama - koje je inace i prije postojalo - sada intenzivnije, teze, dublje, objektivnije. Vjerujem da osobi s kojom cu razgovarati sada mogu trezveno i mirno, ne vise stihijski i panicno, ispricati sve pojedinosti. To moram proci, i vjerujem da ce na kraju izaci na dobro. Kao da vadim trnje koje se zagnojilo, bolit ce ali poslije ce biti puno puno bolje. Antidepresiv je poticaj, ojacanje za mogucnost suocavanja s problemima i njihovog razrijesavanja, on niposto ne rijesava probleme nego je samo katalizator u tom mukotrpnom i bolnom ali nadasve svrhovitom procesu. Osjecam da sablasti iz proslosti imaju toliku snagu da bi mogli u trenutku unistiti moj zivot i zivote mojih najblizih. Osjecam da sam dosao do dna. Do zida, kojeg moram preskociti inace cu o njega razbiti glavu.
Ponekad covjek pomisli da je dobro sto ne zivimo u Americi nego se sluzimo starom dobrom narodnom metodom potiskivanja osjecaja... Koliko razarajuca moze biti snaga pokopanih emocija kad se pokusaju razrijesiti - iako ne iskljucujem utjecaj mnogih drugih faktora - mozemo naslutiti i iz stravicnog zlocina u Virginiji (SAD) gdje je 23-godisnji student ubio 32 svojih kolega pa sebe. Dotad je bio miran, tih i povucen. Pretpostavlja se da je povod mogao biti i to sto ga je ostavila djevojka (takodjer jedna od ubijenih). U svojim pismima pise da su ga natjerali da to ucini (dakle iskljucuje svoju odgovornost), te ogorceno pise o 'bogatim klincima', 'razvratu' i 'sarlatanima', a provodio je (iako ne pise koliko dugo) terapiju od depresije. Sapienti sat !?
|
17.04.2007. utorak
Pokopane emocije i nauceno samosazaljenje
Cesto se spominje pojam 'naucena bespomocnost' kad se govori o depresiji a i sire. Ovo vjerojatno ima veze s tim. Nauceno samosazaljenje je opasan skriveni unutarnji generator depresije. Radi se nemogucnosti, nesposobnosti, neznanju suocavanja sa nerazrijesenim emocijama, u nekom trenutku zivota. Onda opet u kasnijoj slicnoj situaciji afektivna memorija se reaktivira i postupimo kao prosli puta. I tako jos koji put i nastao je obrazac. Kad se suocim s emocijama koje ne znam razrijesiti, a emocije su inace snazna sila i nikome nije lako s njima, pokopam ih i kazem idem to zaboraviti. A pokopane emocije su prijeteci vulkan koji obicno izbija u najnezgodnijem trenutku. Umjesto da se suocimo s emocijama, priznamo si, tugujemo neko vrijeme na nacin na koji najbolje znamo, mi ih pokopamo i ignoriramo misleci da smo ih time razrijesili. Ali nismo. I sto se kasnije dogadja? Dodjemo u situaciju koja nalikuje onoj u kojoj smo bili prije dogadjaja kojemu je epilog bio bujica emocija koje ne znamo razrijesiti - recimo da je to emocionalno vezanje - i opet se upustamo u isto, podsvjesno misleci da cemo tako rijesiti konflikt od prije. Ali to je gomilanje nerazrijesenih osjecaja koji postaju sve veci i veci teret. Razocaranje za razocaranjem, i uvijek samosazaljenje je sve vece.
Ali mi to mozemo imati pod kontrolom. Iako se proslost ne moze izmijeniti mozemo se rijesiti tog naucenog samosazaljenja. Okrivljavamo druge, a sve je u nama, i problem i rjesenje i recept za sretan zivot. Nitko nam ne moze to pokvariti, jer mu to ne moramo dopustiti. Umjesto srljanja u nove 'karakteristicne situacije' - to moze biti i promjena posla - treba se suociti sa vlastitim osjecajima. Reci sebi: Nisam zadovoljan, frustrira me ovo ili ono, zelim promijeniti slijedece. Pa onda u akciju i pokusati mijenjati stvari, a ne bjezati. Bjezati mozemo od bilo cega samo ne od sebe. I od svojih pokopanih emocija. Ljudi bjeze na razlicite nacine. Zatrpaju se poslom, odaju se alkoholu, upustaju se u ljubavne avanture, mijenjaju posao, sele se. Ali ti pokopani osjecaji nas uvijek prate. Tek kad ih priznamo sebi, suocimo se s njima, oprostimo sebi i drugima koji su u tom sudjelovali, onda cemo ih otpustiti, razrijesiti, oni nece vise iz podsvijesti upravljati nasim zivotom nego ce se pretvoriti u svoju suprotnost, u mir, zadovoljstvo, pomirenje sa sobom i svijetom.
Prvi korak je otresti se naucenog samosazaljenja i posvijestiti si da mogu imati djelotvornu kontrolu nad svojim zivotom. Nevolja je sto nam taj nagomilani teret oduzima snagu, ruje iznutra i iscrpljuje 90% nase energije. Zato smo umorni, bezvoljni, nesocijalizirani, jednom rjecju depresivni. Dakle jedan od glavnih uzroka depresije su nerazrijesene emocije. To mogu biti i dobre emocije. Recimo diplomirali smo, i nismo to proslavili, uz prijatelje, veselje i opustanje nego je sve proslo onako. I to su nerazrijesene emocije, sreca koju smo potisnuli. Vjerujem da je to jednako opasno kao i nesreca koju potisnemo. Mozda zato narodne svadbe traju po tri dana :)
|
16.04.2007. ponedjeljak
Lijepo je kad ne zelim biti i nisam depresivan
Drugim rjecima danas se osjecam sjajno. Nije da mi cvatu ruze u zivotu, zivim na granici svojih mogucnosti psihofizickog napora, ali zadovoljan sam. Nisam dobio na lotu, nisam naslijedio 30,000,000$, nego jednostavno rjesavam se depresije! Odgovorno tvrdim da nema ljepseg osjecaja u zivotu, nikad se nisam osjetio ovako sigurnim u sebe, kao da imam krila. Nista ovo ne moze zamijeniti, kao sto nista ne moze biti tako strasno kao sto je depresija. Najgore od svega je sto je to uvijek covjekov izbor, samo obicno jako kasno postane toga svjestan. Danas se osjecam sjajno, u kontaktima sam spretan, sa sobom zadovoljan, tjeskoba se istopila kao snijeg pred proljetnim suncem (dobro mozda bas i nije slikovita usporedba obzirom na proteklu zimu bez snijega). Nema glavobolje, hej nema! Ponavljam i ponavljati cu svaki dan do kraja svog zivota: Zivot moze biti lijep! Svaka patnja, bol, muka, jad, tjeskoba i sve nevolje biramo sami! Zelim se osjecati sjajno i biti pun zivota pa ma sto me ikad zadesilo.
|
15.04.2007. nedjelja
I feel fine
Danas je OK, ne boli glava. Nisam tjeskoban, inicijativa je onak, polovicna. U nekim trenucima postajao sam malo razdrazljiv ali brzo i lako sam se svladao rekavsi sebi da zivot nije savrsen. Bili smo u prirodi i to je dobar osjecaj. Tramvaj, djeca itd, sve je proslo uredno i bez neuroticnih ispada. Na putu smo susreli jednog covjeka koji nam je rekao kako je socijalizacija bitna te da nasa djeca - buduci da ih ima puno - imaju velike sanse uspjeti u zivotu i drustvu jer se uce nadmecuci se medju sobom. Naglasio je da djeci treba dati toplinu i ljubav ali i definirati granice. Covjeka nikad vidjeli, kao da je pao s neba, a rekao nam divne stvari o kojima upravo i sami razmisljamo...Znakovito :) Sve u svemu jedan lijepi obecavajuci dan.
Vidim da mi se javljaju ljudi koji sebe prepoznaju u ovome sto pisem. Vama dragi moji imam reci slijedece:
-Vi zasluzujete bolje!
-Zivot moze biti lijep!
-Ne vjerujte nikome tko kaze da je zivot patnja! Jest, ako to sami zelimo. Ali ako zelimo, mozemo biti i gospodari svijeta!
|
14.04.2007. subota
Danas je sjajno kao sto sunce sja
Vrlo dobro, pun sam energije bez imalo tjeskobe. Dan sa djecom u parku, susret s kumovima, lagano i opusteno komuniciranje, to je sve sto sam ikad zelio. Ipak ne zavaravam se, proces iscjeljenja je u tijeku. Svakako se slazem da ne treba tjeskobno brinuti za buducnost jer su nam i vlasi izbrojane. Ali ako postoji problem u primjeni tog nacela tada covjek mora djelovati onako kako u srcu osjeca da je za njega najbolje. Za mene su to u ovom trenutku lijekovi, psihoterapija i psihoedukacija. Fizicki sam aktivniji, duhovno jos slabo, socijalno ide nabolje. Jednom sam cuo zanimljivo pitanje: Moze li covjek pojesti vola od 800 kg? -Naravno da ne moze! A moze li ga pojesti tako da svaki dan pojede 10 dkg...? Mislim da je tako i sa mojim oporavljanjem. Previse puta sam izgorio u zivotu zbog prenagljivanja, sad valja biti mudriji. Zelja mi je da se svako jutro, bez obzira bio radni dan ili vikend, ustajem u 6:00, pocinjem dan s meditacijom, onda idem van trcati, bez obzira bila kisa snijeg stogod, jutarnja higijena i dorucak. Zatim da cesta druzenja s prijateljima budu pravilo a ne iznimka. Sve bih ja to lijepo stigao, ali ne mogu preko noci poceti tako zivjeti. Osjecam da bih pregorio, ne znam. Previse mi je vazno ponovno uspostaviti kontrolu nad svojim zivotom da bih si postavio prevelika ocekivanja. Ja cu ipak svaki dan po 10dkg...
Poceo sam osjecati potrebu naci se sa svim ljudima koje sam svojom nesmotrenoscu i bezobzirnoscu povrijedio. Osobito se ovo odnosi na emocionalne veze, koje su dobrim dijelom sudjelovale u razvoju moje depresije. Uvijek sam se cvrsto emocionalno vezao, a nakon raskida bio primoran pokopati te snazne emocije. Pokopane emocije onda kasnije izbijaju u vidu naizgled bezrazloznih izljeva srditosti, zestine i bijesa. Da, tako to ide htjeli mi to priznati ili ne. Vjerojatno necu moci fizicki susresti te osobe, ali u mislima je sve moguce. Svijet je onakav kakvog ga kreiramo svojim mislima, to stoji definitvno.
|
13.04.2007. petak
Nakon kise dolazi sunce
Danas se osjecam dobro, bilo bi odlicno da nije bilo tih nekoliko povremenih kratkotrajnih i snaznih napadica glavobolje. Sve je OK, nema tjeskobe. Imam volju za zivot, za rad, za socijalne kontakte, za sve. Jucer sam imao jos jedan napad krajnjeg ocaja ali odmah nakon njega uslijedilo je stabilno i dobro rasplozenje. Cini mi se da uspijevam prepoznavati, detektirati depresivne napade. Jos ih trebam nauciti hendlati. Zasad znam da necu ocajavati zbog tih napada, i necu donositi nikakve odluke niti generalne zalkljucke. Treba jednostavno pustiti da oluja prodje. Ne ciniti nista u takvim razdobljima (ili trenucima), osim onih akcija koje ublazavaju oluju i smiruju napetost.
Zapravo je opis depresivnog stanja kljucna stvar za razrijesavanje i uopce odredjivanje adekvatne terapije. Ja sam cesto bio pospan i bezvoljan. Medjutim izljevi velike srdzbe i bijesa, pomijesani sa ocajanjem bili su puno cesci. Upravo takav jedan mi se jucer desio. Je li to manicno-depresivni (bipolarni) poremecaj? Ne bih rekao jer u tom poremecaju manicnost se ocituje u velikoj euforiji i poduzetnistvu a ne bijesu i ocaju. Jedino ova 'mirnija' komponenta se donekle poklapa. Vrijeme ce pokazati ucinkovitost sertalina, nadam se da ce 25mg biti kljuc rjesenja za mene. Kako me doktorica prosli put docekala uzvikom da bi bilo cudno da tako mlad covjek nema smijesak na licu, vjerujem da sam dovoljno mlad da napokon preuzmem djelotvornu kontrolu nad sobom. Proslost - devedeset trecu - ionako ne mogu vratiti, jedino mi ostaje buducnost ali jos vise sadasnjost. No mislima se cesto vracam u proslost radi iscjeljivanja preostalih rana.
|
12.04.2007. četvrtak
Sve je tmurno, tu i tam koja zraka Sunca
Danas je tocno mjesec dana od kada uzimam lijekove. Ujutro bio razdrazljiv, bijesan, tjeskoban i bezvoljan. Doma nervoza, beznadje, jad i frustracija. No onda si nekako dozovem u misli da nisam izlijecen nego je proces u tijeku i bude malo bolje, oprostio sam si sto sam opet pao, prestao sam se okrivljavati. S kolegama na poslu razgovarati mi je ipak postalo puno lakse. Razgovorljiv sam, pricam i objasnjavam, iskazujem svoje misli i osjecaje i pazim da drugoga ne povrijedim. Nestalo je nelagode, cak primam i indirektnu kritiku/upozorenje bez vrijedjanja, bez dozivljaja osobnog napada na mene. Direktan razgovor, cak mi je postalo irelevantno slusa li treca osoba koja s razgovorm nema veze. Zelim reci ono sto mislim da je potrebno i toga se drzim. Tako da je danas, li-la, jutro tmasto i tegobno ali poslije se razvedrilo. Dobri znakovi ipak dominiraju.
(14:20)Danas sam depresivan i tjeskoban. Iako sam lijekove popio, napredak u socijalizaciji bio je ocigledna varka. Danas ne djeluje nista. Sve je crno i nikakvo, nista nema smisla, mogu sjediti ili stajati i tupo buljiti u prazno. Ovo mi je najgori dan od pocetka terapije, pa i sire. Razdrazljiv sam i ne mogu se nasmijati. Ne zelim, nema smisla. Sranje, sranje, zapravo sam u teskoj depresiji a ne blagoj. Trenutno mi se cini da se nikad necu izvuci. Kaze Mayo clinic da je u prva dva do tri mjeseca terapije najteze suociti se s posljedicama svoje depresije. E pa -jest! To su odnosi sa zenom, djecom, djeca sama kakva jesu, zapravo njihovo ponasanje - jer uce i kopiraju od mene. Onda navika ponasanja u odredjenim situacijama, definitivno najgora posljedica depresije. Obrazac po kojem smo se naucili ponasati. Ono sto mi je prije izazivalo veliki stres, i dalje ga izaziva ali sada zbog navike. To se mozda nikad ne iskorijeni, a vjerujem da je teze sto kasnije covjek otkrije depresiju. Ja nisam mlad, nisam star, onak, mozda jos i nije kasno za mene. Vrijeme ce pokazati, ali danas je koma.
|
11.04.2007. srijeda
Uglavnom sjajno, ali i malo bezvoljno i razdrazljivo
Tak nije lose. Uglavnom najveci napredak se vidi u socijalnim kontaktima, ne gusim vise u sebi nego kazem sto imam. Nemam vise predrasude da cu ispasti glup ili neznalica ili neinformiran, nego stojim iza onoga sto kazem. Kod mene je socijalizacija u podlozi svega tako da na tome trebam najvise raditi. Zasad mi ide dobro, i jos ulazem dodatni trud kad sam se vec oslobodio kocnica. Trenutno se osjecam vrlo razdrazljivo (14:40). Dosad mi je bilo sjajno, uglavnom pun volje za zivotom i energije za rad, ali sad mi se ukazala neka naznaka da gubim kontrolu u nekom segmentu posla i krenulo je kao lavina, razdrazljivosti bezvoljnost. No osjecam da je to plod navike. Zaista se ne zelim tako osjecati. Ali navika je nekakva utabana staza koja te vuce i mami, jer teze je prokrciti novi put prema gore nego se skotrljati ugazenim putem prema - dolje.
|
10.04.2007. utorak
Vrlo dobro
Danas je OK. Glavobolje nema, to mi je dosad zadavalo najvise muke. Danas mi se cini da je najveci naglasak na socijalnim kontaktima. Azuran sam, djelotvoran, samoinicijitivan, topao i srdacan (sto bi se reklo, susti ekstrovertizam). Barem se meni tako cini, odnosno tako ja dozivljavam svoje ponasanje i mislim o sebi, a to se onda prenosi na druge. Drugi zapravo samo kopiraju nas odnos prema samom sebi i svojem ponasanju. Ako sami sebe mrzimo, i drugi nas mrze. Ne stoga sto su zli nego zbog spomenutog kopiranja. Ako smo (kao ja ) zadovoljni sobom i svojim djelovanjem, drugi nemaju razloga da ne budu. Tako da sam danas zadovoljan napretkom sa svojom socijalizacijom. Ujutro sam sinu pokusao odrzati predavanje o vaznosti socijalizacije (prilagodjeno dobi sedmogodisnjaka) ali njegova vidna sumnjicavost vjerojatno je uzrokovana mojom nekompetencijom. Djeca dobro vide i ne mozes se pred njima praviti da znas nesto sto jos ne znas nego tek ucis. Tako da cu vise snage fokusirati na ucenje modelom. Samosvijest mi je dobro, na poslu se malo tesko pokrenuti zbog post-uskrsnje tromosti ali imam vec svoje ideje u glavi i bit ce to dobro, vrlo dobro.
Evo doslo je popodne. Od rucka mi se spava i spava. Jasno mi je da na poslu ne mogu neke astronomske rezultate danas postici, ali ipak sam malko razocaran. Previse sam uspavan, ocekivao sam od sebe vise energije. Mozda ponekad previse od sebe trazim.
|
09.04.2007. ponedjeljak
Boli glava ali se ne spava
Glava boli cijeli dan. Povremeni snazni bolovi, poput sijevanja. Raspolozenje je tak, dobro, bili na izletu u prirodi tako da sam fizicki iscrpljen totalka ali psihicki bas ne prstim od zadovoljstva. Nekako je tegobno, iako je sunce i sve, onako tjeskobno pomalo i razdrazljivo. Uglavnom imam kontrolu i socijalna fobija je znatno smanjena, nemam onaj gadni osjecaj srama pred ljudima, ali su me smetale glupe sitnice i navecer sam (a i prek dana) malo i vikao. Znam da sam mogao bolje. No lijecenje je tek pocelo. Glavobolja ako je nuspojava nadam se da ce nestati jer cu inace odustati od Zolofta. Raspolozenje ce se nadam se stabilizirati.
|
08.04.2007. nedjelja
Glavoboljcek ali zadovoljstvo uz kontrolu
Boli me glava cijeli dan i to mi se ne dopada, ako je nuspojava Zolofta nadam se da ce brzo prestati. Ujutro pospan, bez tjeskobe ali i bez volje, slicno kao i jucer. No kasnije opet obiteljsko druzenje i preuzimam kontrolu, nad sobom, cak i nad drugima. Situacija u kojoj znam da ne bih prije uspio izgurati svoj interes zavrsila je sjajno, mirno sam objasnio kako treba nesto uciniti, nikog nisam naljutio nego glatko progurao svoju volju. U tom duhu nastavilo se i cijeli dan. Izlet u prirodu, setanje sumom i planinarenje, zaista je ljekovito za dusu i tijelo. Idem izmoren spavati za pet minuta, ali osjecam se iako iscrpljen vrlo zadovoljan. Sve pomalo, moja volja za preuzimanjem kontrole u svom zivotu, zdravije zivotne navike (priroda, svakodnevno hodanje), takticnost i njeznost (zacinjeno humorom) u socijalnim kontaktima, postupno razvijanje duhovnog zivota, grupna psihoterapija jednom mjesecno, i naposljetku lijekovi. Sve skupa vodi me polako ali sigurno naprijed odnosno gore!
|
07.04.2007. subota
Malo lose, vise dobro
Danas sam malo duze spavao i lijekove uzeo malo kasnije (9:30). Prvih par sati bio sam miran, bez tjeskobe, ali i bezvoljan, bez inicijative. Kao da spavam otvorenih ociju. Onda smo malo dosli u zelenilo trckarali igrali nogomet, pricali s bakom i dedom, dosao sam k sebi odnosno letargija me napustila. I popodne smo isli van, druzili se. Vjerujem da antidepresiv Zoloft u ovoj kolicini djeluje efikasno, inace bih bio stalno kao danas ujutro. Vrijeme ce pokazati ali ja vjerujem da ce mi dugotrajna doza od 25mg Zolofta u potpunosti vratiti snagu da uspostavim djelotvornu kontrolu u svom zivotu. A kad ju uspostavim lijekove vise necu nikada trebati. Pod kontrolom - koliko sam dosad uvidio na sebi - podrazumijevam 3 aspekta u kojima sam tanak: fizicko vjezbanje, duhovni zivot i socijalizaciju.
|
06.04.2007. petak
Po jutru se dan poznaje !?
Od ranog jutra sam agilan u komunikaciji i ne prepoznajem vise sebe starog. Lako pristupam ljudima, olaksavam i smirujem tenzije, kao ulje medju zupcima motora, kako bi otprilike rekao slavni Tolstoj. U razgovoru nemam vise osjecaj 'Jedva cekam da zavrsi, pa da mogu reci eto ipak sam razgovarao' nego se fokusiram na sadrzaj, i govorim dok imam sto za reci, ili slusati. Primjerice, ako s nekim hodate dio puta tada morate s njim razgovarati, to je pristojno. A kad zajednicki dio puta zavrsi, ja sam obicno osjecao olaksanje jer vise nisam 'obavezan'. Bez obzira na sadrzaj razgovora i eventualnu nedovrsenost i nedorecenost, znao sam ga naprasno prekidati (slucaji zurbe su iskljuceni). No danas sam ostao sve dok je razgovor tekao, i zavrsio je pristojno i saljivo. S poznatim dakle osobama ide nabolje, s nepoznatim jos skripi i zapinje na svakom koraku. No i to ce se poboljsati!
|
05.04.2007. četvrtak
I nije bas neki dan
Danas je tak tak, nije bas da prstim od zivota. Nakon rucka mi se toliko spavalo i postao sam razdrazljiv da sam odmah nasao barem dva dobra razloga za ljutnju, oba od prije par dana a danas sam im postao svjestan posljedica pa sam ljut na te neke ljude jer nisam odmah reagirao. Izgleda mi ogromna planina ispred mene na koju se moram popeti, i danas mi se cini da je to nemoguce. Previse je mukotrpno i rizicno. Preduboko su ukorijenjene lose posljedice koje su tolike godine neprepoznavanja ostavile za sobom...Ne znam - danas je tesko! Lakse bi bilo ostaviti sve i zivjeti kao i dosad. Na kraju krajeva, i depresija je u sustini obrana, pa mi mozda kad ju iskorijenim bude samo u konacnici jos gore. Isplati li se uopce truditi ???
Mislim ne znam kaj da radim s tom socijalizacijom. Elementi koji povezuju ljude (da imaju o cemu pricati) su sport, TV, glupe emisije, politika. Mene to uopce savrseno ne zanima. I kaj sad??? Moram protiv sebe da bih se mogao socijalizirati, biti plitak da ne bih pao u depresiju? Ne slijediti sebe i svoje srce, svoje interese, nego ici za masom, gledati svaki bezvezni film i dnevnik te citati crne novine, da bih znao za ruckom pricati o necemu? To je sve jedna takva glupost! Ne mozes bez toga u drustvo, a bez drustva si otok. Na -1000m nadmorske (ili podmorske) visine.
|
04.04.2007. srijeda
Idemo dalje uz iste preparate
Bio sam kod doktorice i rekao kako mi je sjajno. Nastavljam sa istom terapijom, a ucinkovitost se utvrdjuje nakon 6 tjedana do 3 mjeseca. Buduci da je kod mene ucinkovitost evidentna, a doze minimalne, dosao sam do briljantnog i naizgled paradoksalnog zakljucka: kod mene se radi o blagoj depresiji! Iako mi je u glavi bio takav kaos, sve je nestalo kao rukom odneseno. A socijalizacija mi je sinula kao treca komponenta pomjene stila zivota - uz fizicko vjezbanje i duhovni razvoj. Socijalna inteligencija je danas top tema!
|
03.04.2007. utorak
I'm fine, thank you
Vrlo se dobro osjecam, pomalo iscrpljeno jer radim jako puno, ali sve je to bajka i pjesma kad se usporede s depresijom i anksioznoscu. Trudim se sto vise pisati o svojem iskustvu, nadam se da moze ljudima pomoci. Sinoc sam raspalio finu 20-minutnu brzu setnju do doma, vojnickim hodom. Trebao bih cesce izlaziti iz tramvaja i oslanjati se na cipelcug, mislim da je to dobar pocetak fizickog vjezbanja. Sutra idem kod doktorice. Moram joj reci da se divim farmaciji sto je izmislila lijek koji je u stanju promijeniti cijeli svijet! Jer svi oko mene odjednom su postali bolji, ljepsi, simpaticniji, dobronamjerniji, prihvatljiviji. Kakvo cudo suvremene znanosti!
|
02.04.2007. ponedjeljak
Osjecam se sjajno
Osjecam se odlicno, pun sam energije, nestala je tjeskoba, pospanost i bezvoljnost. Mislim da sam prvu fazu svoga lijecenja prosao na ispitu. Drugu fazu zamisljam kao odbacivanje Helexa i koristenje iskljucivo Zolofta, najsretniji bih bio kad bi mi djelotvorna ostala ova pocetna doza (25mg). Citam da se treba lijeciti sa najmanjom mogucom ucinkovitom dozom. Buduci da dosad nisam trosio takve stvari pa nisam imun, vjerujem da ce mi ova doza ostati dovoljna. Trecu fazu zamisljam kao promjenu stila zivota, aktivirati se i disciplinirati u fizickom vjezbanju i duhovnom zivotu. Cetvrta faza mi je potpuno odbacivanje antidepresiva. Sretno mi bilo :)))
|
01.04.2007. nedjelja
Tmuran dan
Tesko je danas nekako. Ujutro ustati, oblaciti djecu, idemo van...Nekako sam razdrazljiv od samog jutra, ali....Naravno da sam uzeo lijekove. No onda se nadjem u situaciji u kakvoj sam bio barem sto puta dosad - u centru grada trazim parking. Kasnimo, a ja kruzim ko budala. Ali ne osjecam nervozu ni tjeskobu ni paniku. Jednostavno kad mjesto najdjemo onda ce mo se sparkati. Tako je i bilo, zakasnili smo i nije svijet propao. Zivot zaista moze biti puno vise od depresije!
Navecer sam ipak dobio napad razdrazljivosti. Urlao sam i vikao, a sadrzaj mojeg govora zeni i djeci uglavnom se svodio na samosazaljenje. Krize valjda moraju doci i proci.
|
|
|
Srpanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Rujan 2008 (1)
Travanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (4)
Veljača 2008 (4)
Siječanj 2008 (8)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (5)
Listopad 2007 (5)
Rujan 2007 (11)
Kolovoz 2007 (11)
Srpanj 2007 (18)
Lipanj 2007 (30)
Svibanj 2007 (32)
Travanj 2007 (30)
Ožujak 2007 (4)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv |
CITATI
Vjera je iskustvo susreta s Bogom. Tu je bitna razlika između religije i vjere. Tko nije iskusio, ne može to ozbiljno shvatiti - tko je iskusio ne voli o tome raspravljati. To je zapravo znatna neprilika u dijalogu vjernika i onoga koji to nije. Vjernik kao da pristojno mora staviti u zagrade osobno vjersko iskustvo i razgovarati o prediskustvu na razini znanosti i filozofije.
(don Zivko Kustic)
Junak je svaki covjek, koji svojim radom doceka prirodnu smrt; svaki pokojnik zasluzuje spomenik - jer je tako tesko i mucno ziviti
(A. Strindberg)
Vjerovao bih u otkupljenje, kad bi otkupljeni izgledali malo više otkupljeni
(Friedrich Nietzsche)
VJERA bez ljubavi cini te FANATIKOM
INTELIGENCIJA bez ljubavi cini te NEMORALNIM
POSAO bez ljubavi cini te ROBOM
BOGATSTVO bez ljubavi cini te POHLEPNIM
USPJEH bez ljubavi cini te AROGANTNIM
SIROMASTVO bez ljubavi cini te PONOSITIM
LJUBAZNOST bez ljubavi cini te SERVILNIM
Snazni borovi
rastu u predjelu
jakih vjetrova
Rasudi, prosudi, ne sudi.
Moji su svi: dobri i zli.
I mudri i ludi.
Ludima ne sudi,
s mudrima se druzi,
a zlo ce sluzit dobru,
mislec da sebe sluzi
(Luka Radja)
Yesterday is history.
Tomorrow is mystery.
Today is a gift.
(Luka Radja)
Nada ima
Dvije lijepe kceri:
Ljutnju i Hrabrost
(Sue Atkinson)
...Pa smo zato za funkcije razne, svi mi vjecito birali njega u glas.
I cesto se pitala moja mati...
Sta ce to sa tobom biti
Da l ces ikad biti i ti
Kao Bane
Dobri sin
Tih i miran
Cist i fin...
Kao Bane
Odmjeren
I usmjeren
I provjeren za sve
Kao Bane
Mali vrijedni mrav
Ugodan i uctiv sav
Kao Bane
Pouzdan
I solidan
I koristan
Mogu se kockati, londrati, piti...
I mogu pasti na niske grane
Ali ne boj se, nikad necu biti
Kao Bane nikad
Nikad kao Bane...
(Djordje Balasevic)
Samo placite! Suze ispiru oci.
(Dorothy Rowe)
Dva su stara prijatelja zajedno putovala. U jednom su se trenutku tako zestoko posvadili da jedan udari drugoga u lice. Povrijedjeni covjek se sagne i sutke u pijesku napise: «Danas me udario moj najbolji prijatelj!». Tada nastave svoje putovanje. U jednom trenutku prijatelj koji je primio udarac stane tonuti u zivi pijesak. Njegov ga prijatelj uz nevjerojatnu pozrtvovnost i nadljudske napore u zadnji tren spasi od sigurne smrti. Ne htjevsi ga pustiti, a da ga ne spasi, riskirao je i svoj zivot. Kada se malo oporavio, spaseni prijatelj, uzme kamen i u njemu ureze recenicu:»Danas mi je najbolji prijatelj spasio zivot!». Tada ga drugi zapita: «Kada sam te udario, pisao si u pijesku, a sada pises u kamen. Zasto to cinis?». Prijatelj mu odgovori: «Istina, uvrede svojih prijatelja pisem u pijesku kako bi ih vjetar promjena mogao izbrisati, a njihove zasluge klesem u kamenu da ih vjetar zaborava ne bi mogao unistiti.»
(Nepoznat autor)
Frustracija moze biti i motor kreativnog nezadovoljstva samim sobom te nas pogurati naprijed.
(Ivica Musa)
Stvaran i jedini put je izmislit nacin da se bude sretan s ono malo sto nam zivot da.
(Luka Radja)
Ja nemam nista
Samo prazne ruke
I dzepove prazne
Ne donosim ti dar
Uzmi me uzmi
Ako hoces
Ostani kraj mene
Da ne budem sam
Ja nemam nista
Osim sebe
I nemam nikog
Tko me bolje zna
Uzmi me uzmi
Ako hoces
Ostani kraj mene
Da ne budem sam
(Jura Stublic)
Kad vas jedno odredjeno stanje pocne muciti, kad postaje neizdrzivo, nemojte stajati na mjestu, jer bolje nece biti, jos manje pomisljajte na bjezanje natrag, jer se od toga pobjeci ne moze. Da biste se spasili, idite naprijed, tjerajte do vrhunca, do apsurda. Idite do kraja dok ne dotaknete dno, dok vam se ne ogadi. U tome je lijek. Pretjerati, znaci isplivati na povrsinu, osloboditi se. To vazi za sve: za rad, za nerad, za porocne navike kojih se stidite a kojima robujete, za zivot cula, za muku duha.
(Ivo Andric)
Samo je jedan kutak svemira koji mozete sigurno popraviti - to ste vi sami.
(Halil Dzubran)
I tebi bas sto goris plamenom
od ideala silnih, vjecitih
ta sjajna vatra crna bit ce smrt
mrijeti ti ces kada pocnes sam
u ideale svoje sumnjati
(S.S. Kranjcevic)
Tko je sposoban vladati sobom, sposoban je vladati cijelim svijetom.
(dr Vladimir Gruden)
Nada moze postojati samo ondje gdje postoji i nesigurnost. Apsolutna izvjesnost podrazumijeva potpuno beznadje
(Dorothy Rowe)
Sve sto cinimo, dobro ili lose, predstavlja nas najbolji izbor u tom trenutku. Iako cesto kazem 'Kad sam to napravio, znao sam da sam ucinio glupost', cinjenica je da mi se to tada, bez obzira na to koliko bilo glupo, cinilo boljim od svega ostalog sto sam mogao napraviti.
(dr William Glasser)
Moji depresivni klijenti bili su spremni preuzeti odgovornost za sve i svakoga u svemiru, ali nisu bili spremni preuzeti odgovornost - za sebe. (...) Gomilate terete, jer ste vi jedini koji ce nesto obaviti na pravilan nacin (...) Ako imate izbora, radije cete biti u pravu i patiti nego ne biti u pravu i biti sretni. (...) Depresija je zatvor koji gradimo sami
(Dorothy Rowe)
Budite njezni prema sebi!
(Sue Atkinson)
Djeca koja odrastaju u okruzenju gdje nema smijeha i sale, kao odrasli ljudi svaku salu dozivljavaju kao uvredu.
(Dorothy Rowe)
Krivnja je smrtonosna stvar.
(Sue Atkinson)
Treba oprostiti sebi, oprostiti drugima i dopustiti drugima da nama oproste.
(Dorothy Rowe)
Ono sto nas pokrece je u nama, a ne izvan nas. (...) Ako vjerujem da motivacija za sve sto cinim, dobro ili lose, dolazi iz mene, a ne iz vanjskog svijeta, tada ne mogu proglasiti da su moje tegobe uzrokovali nemarni roditelji, dosadan partner, nezahvalno dijete ili lose radno mjesto. Mozda bi ova tvrdnja vrijedila da sam stroj. Ali ja nisam stroj, pa premda jako zelim da se svi u mom zivotu dobro odnose prema meni, ako ne dobivam ono sto zelim, MOJ JE IZBOR hocu li biti jadan ili ne. To sto se meni ne cini kao da ja biram svoju muku, ne znaci da to nije moj izbor.
(dr William Glasser)
Nije uopce vazno sto nam se dogadja. Vazan je samo nacin na koji tumacimo to sto nam se dogadja.
(Dorothy Rowe)
Depresija
Moja masa
-462g/tjedno (19.08.)
-557g/tjedno (05.08.)
Dan...........................kg
---------------------------------
(98)ned 05.08........84.2
(91)ned 29.07........84.3
(90)sub 28.07........84.5
(84)ned 22.07........84.9
(67)cet 05.07.........85.5
(66)sri 04.07..........86.5
(61)pet 29.06.........87.1
(55)sub 23.06.........87.4
(53)cet 21.06..........87.8
(47)pet 15.06..........88.6
(44)uto 12.06..........88.7
(35)ned 03.06.........88.9
(30)uto 29.05..........89.4
(27)sub 26.05.........89.7
(1)pon 30.04...........92.0
---------------------------------
Ciljano stanje
Za indeks tjelesne mase ITM=25 sa mojim parametrima potrebno je postici masu od 77kg
Opseg trbuha
Dan...........................cm
---------------------------------
(162)pon 08.10........101
---------------------------------
Ciljano stanje
Smanjiti opseg trbuha ispod 88cm jer se to smatra donjom granicom rizicnog podrucja
Moje vjezbanje
Dan..Vjezba
---------------------------------
197..S25
196..S25x2
195..S25
194..S25
193..S25x2
192..S25x2
191..S25x2
190..S25x2
189..S25
188..S25x2
187.. -
186.. -
185..S25
184..S25x2
183..S25
182..S25x2, B30.f130
181..S25
180..S25x2, B60.f125
179..S17x2
178..S17
177..S17x3
176..S17x3
175..S17x3
174..S17x3, K90
173..S17x3
172..S17x3
171..S17x3
170..S17x3
169..S17x3
168..S17x3, T70.f125
167..S17.16.16, K70
166..S17.16.15
165..S17.15.15
164..S17.15.14
163..S17.14.14,B30.f120
162..S17.14.13,T60.f125
161..S17.13.13
160..S17.12.12,B45.f120
159..S17.13.12,B45.f125
158..S17.12.12,B45.f125
157..S17.12.11,B45.f115
156..S17.11.11,B60.f125
155..S17.11.10
154..S17.11.10,B45.f125
153..S17.11.10,T45.f140
152..S17.10.10,B45.f120
151..S17.10.9,B45.f120
150..S17.10.8,B45.f125
149..S17.9.8
148..S17.8.7
147..S17.7.7,B35.f145
146..S17,T45.f135-145
145..S17,B45.f120-125
144..S16,B45.f125-130
143..S16,B45.f125-130
142..S15,B40.f120-130
141..S15,B50.f125-135
140..S15,B35.f140-145
139..S15,B50.f120-125
138..S15,B45.f115-120
137..S15,B40.f115-125
136..S14,B45.f120-125
135..S14
134..S13,B80.f120-130
133..S13
132..S12,B50.f130
131..S12,B55.f120-130
130..S12,B50.f115-120
129..S12,B40.f120-125
128..S12
127..S11
126..S11
125..S10,T50.f120-130
124..S10
123..S10
122..S9
121..S9
120..S8
119..S8,T25.f140-145
118..S8,T55.f145
117..S6
116..S6
115..S6
114..S5
113..S5
112..S5,T45.f140-150
111..S5,T50.f130-140
110.. -
109.. -
108.. -
107..W=20min
106.. -
105.... -
104.. -
103.. -
102.. -
101.. -
100..W=30min - 7.8.
99.... -
98.... -
97....T=60min, f=135
96.... -
95.... -
94.... -
93.... -
92.... -
91.... -
90....T=45min, f=120-130
89.... -
88....T=60min, f=125-130
87.... -
86....T=45min, f=125-130
85.... -
84....B=60min, f=120-125
83....T=60min, f=125-130
82....T=45min, f=125
81.... -
80....T=40min, f=135
79.... -
78....T=60min, f=130-135
77.... -
76....LP=300, W=140min
75....W=75min
74....T=45min, f=130-140
73.... -
72....LP=500, t=20min
71....LP=300, t=15min
70.... -
69.... -
68.... -
67....B=60min, f=112-120
66.... -
65....T=60min, f=135
64.... -
63....T=35, f=125-130
62....T=45min, f=130-135
61.... -
60....T=65min, f=115-125
59.... -
58....T=60min, f=120-130
57.... -
56....T=35, f=135;LP=800
55.... -
54....T=50min, f=120-125
53.... -
52....T=60min, f=130-140
51.... -
50....T=30min, f=130
49....T=50min, f=125
48....T=40min, f=120-130
47....T=35min, f=125
46....B=30min, f=120
45....B=60min, f=120
44....B=55min, f=120-125
43....B=40min, f=120-130
42....T=40min, f=140.130
41....T=30min, f=150-160
40....B=30min, f=135
39....T=45min, f=145-150
38....B=30min, f=115-120
37....B=35min, f=120-130
36....B=30min, f=120-130
35....B=30min, f=125
34....B=35min, f=125-130
33....B=50min, f=125
32....B=35min, f=135
31....B=35min, f=130-140
30....B=20min, f=140
29....T=30min, f=140
28....T=30min, f=140-150
27....T(350, 400, 400)
26....T(350, 400, 400)
25....T(350, 162, 0)
24....B(350, 400, 400)
23....B(350, 400, 400)
22....T(350, 400, 400)
21....T(350, 400, 400)
20....T(350, 400, 400)
19....B(350, 400, 400)
18....B(350, 400, 400)
17....B(350, 400, 400)
16....B(350, 375, 400)
15....T(350, 375, 375)
14....T(325, 375, 375)
13....T(325, 350, 375)
12....B(300, 350, 375)
11....B(300, 350, 375)
10....B(300, 350, 350)
9......B(275, 300, 325)
8......T(250, 300, 325)
7......T(250, 300, 300)
6......T(200, 225, 300)
5......B(cca 20min)
4......T(175, 225, 300)
3......T(150, 200, 250)
2......T(125, 175, 250)
1......T(cca 30min)
---------------------------------
Legenda
t=duljina intervala
f=frekvencija srca
K=kosharka
S=sklekovi
W=walking (shetnja)
LP=ledjno plivanje
T= trchanje
B=sobni bicikl
LP(1)=1 zamah
T(8)=35m
B(1)=2 kruga
Moje zone i puls
Aerobni trening 133-152
Sagorijevanje masti 114-132
Moji lijekovi
Od 12.10.2007
Zoloft
50 mg ujutro
25 mg iza rucka
Helex
prema potrebi
23.06.-11.10.2007
Zoloft
50 mg ujutro
Helex
prema potrebi
04.05-22.06.2007
1. Zoloft
50 mg ujutro
2. Helex
0,25mg ujutro i 0,25mg navecer
12.03-03.05.2007
1. Zoloft
25 mg ujutro
- antidepresiv sertalin, iz skupine selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina. Terapijski efekti mogu se uociti nakon 7 dana ili cak nakon nekoliko tjedana. Otklanja simptome depresije, anksioznosti, socijalne fobije. Ne izaziva ovisnost ni nakon visegodisnjeg uzimanja.
2. Helex
0,25mg ujutro i 0,25mg navecer
- anksiolitik alprazolam, skupina benzodiazepina, djeluje odmah. Odmah uklanja anksioznost a ima i ucinak sedativa odnosno uspavljivanja. Moze razviti ovisnost nakon dugotrajnog uzimanja.
-------------------
Dan.......Helex 0,25mg
211.....(1/2,0,0)-8.10.07
210.......(0,0,0)
209.......(0,0,0)
208.....(1/2,0,1) -5.10.07.
207.....(1/2,1/2,1)-4.10.07.
199-206.(0,0,0)
198.......(0,0,1) -25.9.07.
163-197.(0,0,0)
162.......(0,0,1) -20.8.07.
143-161.(0,0,0)
142.......(0,0,1) -31.7.07.
141.......(0,0,0)
140.......(0,0,0)
138-139(0,0,0)
137.......(0,0,1) -26.7.07.
134-136(0,0,0)
133.......(0,0,0)
127-132(0,0,0)
126.......(0,0,0)
121-125(0,0,0)
120.......(0,1,0) -9.7.07.
119.......(0,0,0)
114-118(0,0,0)
113.......(0,1,0) -2.7.07.
112.......(0,0,0)
106-111(0,0,0)
105.......(0,0,0)
104.......(0,0,0)
103.......(0,1/2,0) -22.6.07.
102.......(0,0,0)
101.......(0,0,1/2)
100.......(0,1/2,0)
99.........(0,1/2,0)
98.........(0,0,1/2)
97.........(0,1/2,0)
96.........(1/2,0,1)
95.........(1/2,0,2)
92-94....(1/2,0,1/2)
91.........(1/2,0,1/2)
85-90....(1/2,0,1/2)
84.........(1/2,0,1/2)
78-83....(1/2,0,1/2)
77.........(1/2,0,1/2)
71-76....(1/2,0,1/2)
70.........(1/2,0,1/2)
68-69....(1/2,0,1/2)
67.........(1,0,1/2)
66.........(1,0,1/2)
65.........(1/2,0,1/2)
64.........(1/2,0,1/2)
63.........(1/2,0,1)
62.........(1/2,0,1)
61.........(1/2,0,0)
60.........(1/2,0,1)
59.........(1/2,0,1)
58.........(1/2,0,1)
57.........(1,0,1)
56.........(1,0,1/2)
55.........(1,0,1/2)
54.........(1,0,1/2)
50-53....(1,0,1)
49.........(1,0,1)
43-48....(1,0,1)
42.........(1,0,1)
36-41....(1,0,1)
35.........(1,0,1)
29-34....(1,0,1)
28.........(1,0,1)
22-27....(1,0,1)
21.........(1,0,1)
15-20....(1,0,1)
14.........(1,0,1)
8-13......(1,0,1)
7...........(1,0,1)
1-6........(1,0,1)
Moji simptomi
1. Bezvoljnost
znam tocno sto bih i kako, pocnem ali ne mogu;
osjecaj neobjasnjivog umora i pospanosti poslijepodne ili cak vec od jutra
2. Tjeskoba
anksioznost, nestrpljivost u odlascima, cekanjima;
cekam da ono sto se odvija sto prije zavrsi a ne dajem sebe
3. Samookrivljavanje
pripisujem si lijenost;
osjecam se uzrokom losih odnosa i neraspolozenja s kojima nemam veze
4. Socijalna fobija
nervoza, nelagoda medju ljudima, osobito nepoznatim;
blokada u komunikaciji na poslu, izbjegavanje razgovora a preferiranje e-mail i SMS-a;
zasicenost prijateljima, osjecaj neuklopljenosti, srama
5. Pasivnost
ne branim se kad me se vrijedja;
bez inicijative;
izbjegavanje sukoba
6. Paranoja
svi pricaju o meni, smetam im;
osobno shvacanje kritike kao uvrede;
uvijek sam siguran da svi koje ja poznajem imaju medjusobni dogovor, jer svatko svakog poznaje a ja nikoga (ovome je uzrok ne-socijalizacija)
7. Pamcenje
znatno oslabljeno;
sramim se vise puta pitati jer u sebi se ostro prekoravam da sam to dosad vec morao zapamtiti
8. Ucenje
znatno oslabljeno;
nervoza i obrambeni otpor se javlja kad me netko pokusava nesto nauciti;
perfekcionisticki trazim od sebe da sve unaprijed znam i da lako usvajam te kad nije tako javlja se divlji razarajuci bijes i ocaj
9. Percepcija
vidim samo sebe i nista/nikog vise;
ne pamtim novi kvart, drvece, zgrade, ljude niti imena
10. Tupost
ignoriranje i nesvjesnost neverbalne komunikacije;
dugotrajno buljenje u prazno;
izbjegavanje suocavanja s emocijama, osobito onim negativnim i bolnim, tuposcu se stitim od potencijalne neugode i neizvjesnosti
11. Koncentracija
nemogucnost fokusiranosti, usredotocenosti, pracenja;
skakanje sa posla na posao a nijedan priveden kraju
12. Samosvijest
trazenje potvrde svoje vrijednosti u misljenju drugih, te vlastitim postignucima;
klasna neosvjestenost (npr. intelektualac se identificira s najnizim klasama)
13. Razdrazljivost
sale dozivljavam kao vrijedjanje;
jaka srdzba, veliko uzrujavanje zbog sitnica;
vjecito namrgodjen;
14. Samosazaljenje
vrlo cesto krajnje ocajan i istovremeno strahovito ljut i bijesan;
sazalijevam samog sebe, osjecam se potisteno i bespomocno;
nekad osjecam da sam suvisan i da bi svima bilo lakse da me nema
15. Odgovornost
ne mogu preuzeti odgovornost za svoja djela nego uvijek prozivam druge, zalim se na nesretno djetinjstvo, lose drustvo i nedostatak dobrih prilika;
uvjeren sam da svi drugi s lakocom idu kroz zivot i nemaju problema samo ja se eto mucim, ali opet nisam ja za to odgovoran nego ostatak svemira.
|
|
