Danas je tocno mjesec dana od kada uzimam lijekove. Ujutro bio razdrazljiv, bijesan, tjeskoban i bezvoljan. Doma nervoza, beznadje, jad i frustracija. No onda si nekako dozovem u misli da nisam izlijecen nego je proces u tijeku i bude malo bolje, oprostio sam si sto sam opet pao, prestao sam se okrivljavati. S kolegama na poslu razgovarati mi je ipak postalo puno lakse. Razgovorljiv sam, pricam i objasnjavam, iskazujem svoje misli i osjecaje i pazim da drugoga ne povrijedim. Nestalo je nelagode, cak primam i indirektnu kritiku/upozorenje bez vrijedjanja, bez dozivljaja osobnog napada na mene. Direktan razgovor, cak mi je postalo irelevantno slusa li treca osoba koja s razgovorm nema veze. Zelim reci ono sto mislim da je potrebno i toga se drzim. Tako da je danas, li-la, jutro tmasto i tegobno ali poslije se razvedrilo. Dobri znakovi ipak dominiraju.
(14:20)Danas sam depresivan i tjeskoban. Iako sam lijekove popio, napredak u socijalizaciji bio je ocigledna varka. Danas ne djeluje nista. Sve je crno i nikakvo, nista nema smisla, mogu sjediti ili stajati i tupo buljiti u prazno. Ovo mi je najgori dan od pocetka terapije, pa i sire. Razdrazljiv sam i ne mogu se nasmijati. Ne zelim, nema smisla. Sranje, sranje, zapravo sam u teskoj depresiji a ne blagoj. Trenutno mi se cini da se nikad necu izvuci. Kaze Mayo clinic da je u prva dva do tri mjeseca terapije najteze suociti se s posljedicama svoje depresije. E pa -jest! To su odnosi sa zenom, djecom, djeca sama kakva jesu, zapravo njihovo ponasanje - jer uce i kopiraju od mene. Onda navika ponasanja u odredjenim situacijama, definitivno najgora posljedica depresije. Obrazac po kojem smo se naucili ponasati. Ono sto mi je prije izazivalo veliki stres, i dalje ga izaziva ali sada zbog navike. To se mozda nikad ne iskorijeni, a vjerujem da je teze sto kasnije covjek otkrije depresiju. Ja nisam mlad, nisam star, onak, mozda jos i nije kasno za mene. Vrijeme ce pokazati, ali danas je koma.
Post je objavljen 12.04.2007. u 10:54 sati.