Od ranog jutra sam agilan u komunikaciji i ne prepoznajem vise sebe starog. Lako pristupam ljudima, olaksavam i smirujem tenzije, kao ulje medju zupcima motora, kako bi otprilike rekao slavni Tolstoj. U razgovoru nemam vise osjecaj 'Jedva cekam da zavrsi, pa da mogu reci eto ipak sam razgovarao' nego se fokusiram na sadrzaj, i govorim dok imam sto za reci, ili slusati. Primjerice, ako s nekim hodate dio puta tada morate s njim razgovarati, to je pristojno. A kad zajednicki dio puta zavrsi, ja sam obicno osjecao olaksanje jer vise nisam 'obavezan'. Bez obzira na sadrzaj razgovora i eventualnu nedovrsenost i nedorecenost, znao sam ga naprasno prekidati (slucaji zurbe su iskljuceni). No danas sam ostao sve dok je razgovor tekao, i zavrsio je pristojno i saljivo. S poznatim dakle osobama ide nabolje, s nepoznatim jos skripi i zapinje na svakom koraku. No i to ce se poboljsati!
Post je objavljen 06.04.2007. u 09:07 sati.