Intelektualni kapaciteti mi se evidentno povecavaju. Postajem sposoban za visestruko veci broj stvari nego prije kad jedva da sam i disao. Ali ima jedna potencijalna opasnost a to je izgaranje. Prije dvije godine dogodilo mi se da sam se fizicki preforsirao u proljece, nakon uspavane zime, i dobio hermiju iliti po domaci bruh. Bio sam pun elana, snage, volje, bavio se zdravom fizickom aktivnoscu i to s veseljem. Ali nisam bio umjeren nego sam se prenaglio i-platio cijenu! No to mi zasad nije zadavalo nikakve muke, nadam se da niti nece jer ne planiram dizati utege. Ali zelim iz tog iskustva nesto nauciti, i primijeniti to na svoje intelektuano, emocionalno, duhovno i sociolosko budjenje: malim koracima se daleko stize! Ne valja prenagljivati pa izgorjeti, tako je to i u poslu, u ljubavi, jedno univerzalno pravilo.
Jucerasnja epizoda u restoranu dokazuje mi da sam na dobrom putu. Iako u tehnici komunikacije jos nisam na visini zadatka, znacajan pomak je sto vise svoje opravdano nezadovoljstvo ne gusim u sebi nego izrazavam tamo gdje treba.
Post je objavljen 27.04.2007. u 11:39 sati.