Danas je OK. Glavobolje nema, to mi je dosad zadavalo najvise muke. Danas mi se cini da je najveci naglasak na socijalnim kontaktima. Azuran sam, djelotvoran, samoinicijitivan, topao i srdacan (sto bi se reklo, susti ekstrovertizam). Barem se meni tako cini, odnosno tako ja dozivljavam svoje ponasanje i mislim o sebi, a to se onda prenosi na druge. Drugi zapravo samo kopiraju nas odnos prema samom sebi i svojem ponasanju. Ako sami sebe mrzimo, i drugi nas mrze. Ne stoga sto su zli nego zbog spomenutog kopiranja. Ako smo (kao ja ) zadovoljni sobom i svojim djelovanjem, drugi nemaju razloga da ne budu. Tako da sam danas zadovoljan napretkom sa svojom socijalizacijom. Ujutro sam sinu pokusao odrzati predavanje o vaznosti socijalizacije (prilagodjeno dobi sedmogodisnjaka) ali njegova vidna sumnjicavost vjerojatno je uzrokovana mojom nekompetencijom. Djeca dobro vide i ne mozes se pred njima praviti da znas nesto sto jos ne znas nego tek ucis. Tako da cu vise snage fokusirati na ucenje modelom. Samosvijest mi je dobro, na poslu se malo tesko pokrenuti zbog post-uskrsnje tromosti ali imam vec svoje ideje u glavi i bit ce to dobro, vrlo dobro.
Evo doslo je popodne. Od rucka mi se spava i spava. Jasno mi je da na poslu ne mogu neke astronomske rezultate danas postici, ali ipak sam malko razocaran. Previse sam uspavan, ocekivao sam od sebe vise energije. Mozda ponekad previse od sebe trazim.
Post je objavljen 10.04.2007. u 13:01 sati.