Danas je OK, ne boli glava. Nisam tjeskoban, inicijativa je onak, polovicna. U nekim trenucima postajao sam malo razdrazljiv ali brzo i lako sam se svladao rekavsi sebi da zivot nije savrsen. Bili smo u prirodi i to je dobar osjecaj. Tramvaj, djeca itd, sve je proslo uredno i bez neuroticnih ispada. Na putu smo susreli jednog covjeka koji nam je rekao kako je socijalizacija bitna te da nasa djeca - buduci da ih ima puno - imaju velike sanse uspjeti u zivotu i drustvu jer se uce nadmecuci se medju sobom. Naglasio je da djeci treba dati toplinu i ljubav ali i definirati granice. Covjeka nikad vidjeli, kao da je pao s neba, a rekao nam divne stvari o kojima upravo i sami razmisljamo...Znakovito :) Sve u svemu jedan lijepi obecavajuci dan.
Vidim da mi se javljaju ljudi koji sebe prepoznaju u ovome sto pisem. Vama dragi moji imam reci slijedece:
-Vi zasluzujete bolje!
-Zivot moze biti lijep!
-Ne vjerujte nikome tko kaze da je zivot patnja! Jest, ako to sami zelimo. Ali ako zelimo, mozemo biti i gospodari svijeta!
Post je objavljen 15.04.2007. u 18:37 sati.